Povodom nastupa benda Barcelona Gipsy Balkan Orchestra u zagrebačkoj Tvornici 17. svibnja održali smo intervju sa Steliosom Togiasom, perkusionistom benda.
Zašto ste promijenili ime iz Barcelona Gipsy Klezmer Orchestra u Barcelona Gipsy Balkan Orchestra?
To su nas pitali bezbroj puta... Ukratko, s odlaskom Robindra osjećali smo da želimo proširiti našu glazbu. Balkan je veliko geografsko područje koje obuhvaća klezmer i bezbroj drugih glazbenih idioma i kultura.
Imate li omiljeno mjesto za održavanje koncerata?
Previše je mjesta da bismo odabrali jedno. Neka se ističu zbog fantastičnog zvuka, ugodnog osoblja i prekrasne arhitekture. Kolarac u Srbiji nam se svidio, sinagoga u Novom Sadu također, Apolo je sjajna dvorana u Barceloni, no na kraju se najviše sjećate koncerta, a u tome najveću ulogu ima publika.
Koji glazbenici i bendovi vas najviše nadahnjuju?
Dolazimo iz tako različitih glazbenih backgrounda, što dokazuje da je nadahnuće nešto vrlo osobno. Što se tiče bendova i umjetnika koji su utjecali na nas kao bend, možemo spomenuti Taraf de Haïdouks, oni su snažno djelovali na nas. Naravno, previše ih je da ih sve nabrojimo.
Kako ste se zainteresirali za etno glazbu iz istočne Europe?
Svaki član benda ima drukčiju priču o ovome. Svi smo se sve više interesirali kako je projekt rastao.
Na koje vaše pjesme publika reagira s najviše entuzijazma?
Od našeg aktualnog repertoara to su sigurno Od Ebra Do Dunava i Lulle Lulle.
Dolazite iz toliko različitih zemalja - kako ste se upoznali?
Kroz glazbu. Kroz jam sessione koje su organizirali Mattia i Robindor u Arco de la Virgen. Odlična mala kulturna udruga koja je postojala u kvartu Raval, nažalost sad je zatvorena.
Koje su vama osobno najdraže pjesme iz vašeg repertoara?
Pjesme koje imaju vlastiti život, vlastiti ciklus. Preference se mijenjaju s vremenom, čak od koncerta do koncerta katkad. Nije lako reći.
