Intervjui

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

puncke 0

Punčke su nedavno izdale EP „Valovi“, i upravo se nalaze na turneji po Hrvatskoj i inozemstvu. Ovog petka sviraju u zagrebačkoj Močvari a SG je zahaltao 2/3 Punčki radi jednog malog intervjua. Punčke su objasnile kako je došlo do članskih promjena u bendu, koliko su stihovi pjesama osobni i kako ih otključati za razumijevanje. U trač rubrici su priznale da mogu napraviti bolji spot od Hladnog Piva, koji im bio je najsretniji dan u životu, zašto je poželjno da basisti/ice u bendovima stoje na miru dok sviraju i slične sitnice. Od onih ozbiljnijih tema, teško je ne složiti se s konstatacijom iz naslova. I moja kap je pomagala tkati taj slap...

Bok, Punčke! Nalazite se usred turneje kojom promovirate svoj posljednji EP „Valovi“. Nakon 2 LP-a sad je ponovo došlo vrijeme za jedan EP. Kako to da ste se opet odlučili za kratko izdanje?
Anja Tkalec: Dosta smo raspravljali o tome i kako smo s Goranom relativno brzo uspjeli napraviti tri nove pjesme (i dan prije dogovorenog snimanja još jednu) odlučili smo takav trenutak odmah zabilježiti bez nekog posebnog razvlačenja i uređivanja. Znali smo da će nam snimanje kod Marka omogućiti atmosferu kakvu imamo i na probi tako da smo išli s tom nekom idejom da to bude spontano i prirodno.
Lucija Ivšić: Nakon dužeg razmišljanja smo shvatili da ove četiri pjesme ipak jesu cjelina koja može stajati sama za sebe i onda smo se odlučili za EP. Više toga ih veže – spontanost, iskrenost, razdoblje u kojem su nastale i bilo je logično definirati ih kao zaseban paket.

U Zgb niste svirali valjda dvije godine, a u Močvari vas nije bilo već dosta godina, od promocije debitantskog albuma. Smatrate li da ste se puno promijenili od „Sunčano s povremenom naoblakom“. Da sad bolje kužite glazbenu industriju, publiku, stvaranje pjesama i sl.?
Anja Tkalec: Ja ništa od toga i dalje ne kužim. Ali dosta toga se je promijenilo. Prošlo je pet godina od albuma i mi smo se od tada dosta oblikovali kao osobice. Album je zabilježio naše stanje tada, a ovaj EP bilježi naše stanje sada. Mislim da se puno bolje poznajemo što nam omogućava daljnje funkcioniranje.
Lucija Ivšić: 2013. godine smo bile klinke koje nisu znale apsolutno ništa i samo smo radile što smo i kako htjele. Spletom okolnosti sam ja netom nakon „Sunčano“ albuma počela i raditi u glazbi i biti „s druge strane“ kao menadžer, booking agent i promoter i to mi je malo zaprljalo mozak i dosta utjecalo na moje viđenje glazbe, scene, odnosa i talenta. Bojala sam se da se više nikad neću tako iskreno odnosit prema glazbi i bendu, ali EP „Valovi“ me uvjerio u suprotno, opet me boli briga za tuđe mišljenje i radim samo ono što mi se i kako radi.

puncke 1

Doduše, dogodila se i promjena u članstvu. Više u bendu nisu samo cure. Punčke postale Punci =). Kako je došlo do suradnje s Goranom, koliko se dugo poznajete i kako ste se svirački našli? Zajedno svirate i u ###?
Anja Tkalec: Naš prvi susret (kojeg se ja ne sjećam) seže u daleku 2007. kada sam s tadašnjim bendom Cydocore svirala u Sisku na Milom željezu 2, i izgledala kao izgubljeni dječak. Taj koncert su organizirali Goran i Sven iz ###. Puno godina nakon toga Punčke i ### sviraju u Spunku i od tad počinje naše druženje. Tarabice su me zvale za gostovanje na njihovom hitu 300 naopakih križeva i mislim da je od tad krenulo razmjenjivanje članova. Sven i Goran su onda gostovali na našem drugom albumu i kad je Ruby morala otići u Ameriku prirodno je bilo pozvati Gorana u bend. Kliknuli smo i za mene je Goran bio jedina opcija. Tako su njegovim dolaskom nastale pjesme za Valove, a u isto vrijeme sam s ### snimila EP Uzvodno.
Lucija Ivšić: Gogu znam već godinama i uvijek su se ### i Punčke podržavali, ali kada smo 2016. surađivali na „Ništa nije kako se čini“ odmah smo kliknuli. Kad je Ruby najavila dolazak nisam morala puno razmišljati tko jedini je može dostojno zamijeniti.

Čitali smo da Ruby ima svoj business, da joj je problem uzeti pauzu i otići s vama na turneju, a na koncu, kažete, da se odselila preko bare? Ima li šanse da se pojavi ponekad na kojem vašem koncertu i zasvira s vama?
Lucija Ivšić: Ruby je moj mali haribo bombon, moja najbolja prijateljica i najveća picajzla i perfekcionist u povijesti. Uporna je i ne prihvaća kompromise i izuzetno je talentirana. Sve to joj je omogućilo otvaranje vlastitog dizajn studia s 24 godine, suradnja s američkom klijentelom pa tako i selidbu u San Franciscu i rad u jednoj od najprestižnijih IT kompanija. Možda se i dogodi reunion, ali prije ću ja otići kod nje i tamo imati neki novi Warpaint nego što će se ona vratiti u Hrvatsku ☺

Lucija, ti si autor svih tekstova za Punčke. Jesu li sve tvoje pjesme intimno proživljene i koliko je teško ogoliti svoju dušu pred publikom u svojim pjesmama. Osjećaš li nekad loš feedback svojih emocija ili da slušatelj ne shvaća priču koju želiš ispričati?
Lucija Ivšić: Kako da ne, i lagala bih kad bih rekla da me ne pogađa. Svašta sam znala pročitati i nije uvijek sve bilo pozitivno, a da ne govorim da su mi svašta znali stavit u usta. Ali ništa od toga me ne sprječava da budem i dalje iskrena. Ne znam i ne želim drukčije pisati. Kada stvaram, radim to razmišljajući samo o sebi, a ne o drugima i njihovim reakcijama. Ali srećom, ima dosta ljudi koji shvaćaju i koji žele shvatiti i pokušavam se usredotočiti na njih. Valovi su moje najiskrenije misli i osjećaji i kad vidim da drugi to osjete i pronalaze se u njima, nitko sretniji od mene, a nastojim  nikome ne kvarit doživljaje i otkrivati što se zaista krije iza toga (osim ako baš eksplicitno ne pitaju).

Još uvijek se rado definirate kao bend koji dolazi iz mjesta odakle ste došli. Je li ta priča još uvijek istinita? Npr. živi li Anja stvarno u Novskoj, Lucija u Vinkovcima, itd. Ili svi zapravo živite puno bliže jedni drugima. Teško je organizirati probe ako ste svaki na svojoj strani Hrvatske.
Anja Tkalec: Svi smo u Zagrebu, ali smo kroz vikende na toj relaciji Novska, Vinkovci, Sisak. Bend je nastao u Vinkovcima i to ga je u početku definiralo, a sad je svatko u bend dodao po malo duha iz svog grada iako nismo tako često fizički tamo.
Lucija Ivšić: Nažalost idem u Vinkovce jako rijetko i isključivo zbog obitelji. Voljela bih da se to promijeni i radim na tome da odlazim tamo češće, ali sve manje se osjećam kao da tamo pripadam... Nije to samo moja krivnja, pola prijatelja i obitelji se iselilo, klub u kojem sam odrasla je davno zatvoren, koncerti su znanstvena fantastika i ona neka priča o rock gradu je legenda. Ne mislim da je život u Vinkovcima loš ako si uspio posložiti sve što želiš, ali daleko je to od onoga što bi moglo biti tamo da političari rade svoj posao u korist društva, a ne sebe.
Malo sam pobjegla s teme, ali da – živim trenutno u Zagrebu, tu mi je većina prijatelja i osjećam se kao kod kuće.

puncke 2

Koliko pratite scenu u Hrvatskoj? Kako komentirate to da je danas aktivno i priznato vjerojatno više ženskih autora i izvođača nego valjda sve skupa zajedno u povijesti?
Anja Tkalec: Nije mi to čudno.
Lucija Ivšić: Pa bilo je i vrijeme. Drago mi je da je to postala normalna stvar je nikad nije ni trebala biti nenormalna i neuobičajena. Mene više muči činjenica da nemamo više kriterija, da svi rade sve i do svega je lako doći, dobri bendovi su rijetki, kritike su blage i generičke, sve se podupire radi podupiranja i sve je manje originalnosti. Svi igraju na sigurno i postalo je malo dosadno.

Ima li nešto od glazbe koju volite i pratite ali takav žanr nikada ne biste svirali?
Lucija Ivšić: Colonia (ali s Indirom i nikakva druga!). Tu bi plesala, ne bi to nikad svirala.

S obzirom da ste na sceni vrlo energični i ekspresivni (barem što se tiče vokalistice, dok je bas tu malo sa strane), mogu li vam se svidjeti izvođači koji su hladni i distancirani od publike ili više volite energične i bučne?
Anja Tkalec: Volim samo bendove gdje basisti stoje ko kipovi.
Lucija Ivšić: Nema pravila, samo me moraju osvojiti – dobra glazba i energija je na prvom mjestu, a onda su live nastup, slatki i mistični članovi su samo plusevi.

image5

Svojevremeno ste bili jedan od rijetkih mladih bendova o kojem je već u njegovim ranim danima snimljen dokumentarac. Kakva su vaša sjećanja o tome?
Anja Tkalec: Dosta mi je neugodno to gledat pa ugasim kad ga vidim i ne razgovaram o tome.
Lucija Ivšić: Trauma kao i kod Anje, ne mogu ga gledat i nastojimo ne razgovarati o tome. Tabu tema Punčki.

Tko je prvi otkrio glumicu u vašem spotu iz „Valova“? Vi ili Hladno Pivo?
Lucija Ivšić: Mi. A i bolji smo spot napravili.

Jel bila veća fora svirati prije QOTSA ili PCVC? ili Xiu Xiu?
Anja Tkalec: Sve je bilo jako jako kul. Ja bih izdvojila QOTSA ♥
Lucija Ivšić: QOTSA na Križankama, najbolji dan u mom životu!

Hoće li nakon „Jeseni u New Yorku“ doći i koja „Jesen u San Franciscu“ ili makar u Sisku?
Anja Tkalec: Jesen u Sisku mi zvuči odlično!
Lucija Ivšić: Ja sam ipak za jesen u Vinkovcima ☺