Intervjui

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

SatyriconSatyricon je jedan od onih bendova koji su uvijek imali „ono nešto“ i time privlačili pažnju na sebe. Od samih početaka devedesetih pa do danas. Godina 2015. bila je jedna od prijelomnih za njih zbog bolesti frontmena Satyra. Satyr je srećom bolje, vratio se glazbi i napravio „„Deep Calleth Upon Deep“. Bend je trenutno na turneji, a bubnjar Frost je za njena tijeka uhvatio vremena da nam mailom odgovori na neka pitanja. Satyricon gostuje u zagrebačkom klubu Boogaloo idući ponedjeljak 19.3., a evo što nam je Frost rekao.

Pozdrav! Kako ste, spremni za turneju?
Dobro, hvala! Već smo na turneji.
Iako je vaš zadnji album „Deep Calleth Upon Deep“ vani već pet mjeseci, možete li ga opisati hrvatskoj publici te reći nešto o kreativnom procesu, pisanju, snimanju?
„Deep Calleth Upon Deep“ je Saryriconov najekspresivniji album ikad. Na neki način na albumu ima svega, a s druge strane potpuno je drugačiji. Mračan je, živ, nabijen elektricitetom, čaroban, sirov, ogoljen, čudan i intrigantan i nema sumnje da je organski – emocijom i zvukom. Radili smo ovaj album u vrlo dobrim uvjetima, bez pritiska i svakoj smo pjesmi dali onaj jedinstveni pristup, dali smo joj „život za sebe“. Možemo sa sigurnošću reći da je Satyricon ovim albumom zakoračio dalje.
Je li album osobniji od prijašnjih i je li predvodnica za vaše buduće albume ili je možda zadnji?
Vjerojatno je osobniji i jako je bitan. Intuicija mi snažno govori da vodi k budućim albumima, ali ne možemo sa sigurnošću reći da ćemo ih još snimiti. Ako je zadnji, onda je dostojanstven za kraj.
Je li teško pristupiti radu na albumu s mišlju da je možda posljednji? Ili ste se prepustili inspiraciji pa što bude da bude?
Dovoljno je za reći da smo uložili puno više napora i teškog rada kao nikada prije. Vrijedan je te bitke.
Od samih početaka ste u vašu glazbu inkorporirali norveški folk. Zadnji album krasi slika slavnog norveškog umjetnika Muncha dok je jedna pjesma o 2. svj. ratu. Koliko su norveška tradicija, kultura, povijest, umjetnost i ostavština zastupljeni na Satyriconovim albumima?
Sve nam je to u krvi pa je tako i našlo put u našu muziku od samih početaka i postalo prirodan dio našeg izričaja i zvuka. Djelomično se dogodilo i samo od sebe, bar tako mislim, kao refleksija naše umjetničke duše, a djelomično jer smo se našli uvučeni u te elemente te smo ih namjerno htjeli imati u Satyriconu, poput jake prirodne snage koja teče našim stvaralaštvom.


Kada ste se okupili devedesetih, jeste li ikada pomislili da će Satyricon (i cijela norveška black metal scena koju ste inicirali/utemeljili) također postati dijelom norveške umjetnosti i kulture (svi znamo da su norveški diplomati educirani o black metalu) a jednog dana i norveškim umjetničkim/kulturnim nasljedstvom?
Nije nam to bilo ni na kraj pameti, bilo je izvan vidokruga! Sada iskreno mislim da imamo mjesto u norveškoj kulturi zahvaljujući našoj karakterističnoj ekspresiji ali također i snazi naše volje i moći. Da je drugačije, ne bi nam bilo važno.
Stavili ste litografiju „The Kiss of Death“ Edvarda Muncha na omot albuma. Je li to zato što album i slika imaju karakter?
Točno!
Koja je dublja povezanost „The Kiss of Death“ s „ Deep Calleth Upon Deep“?
Jedan se odražava na drugog, iako se to dogodilo skroz nenamjerno i bez ikakve direktne namjere. Paralelna veza između ova dva umjetnička djela što se tiče njihove biti i ekspresije je zastrašujuće jaka.
Nije relevantno ali je zanimljivo što se izjavili da je vaša sljedeća turneja sjevernoameričkim kontinentom ujedno i posljednja tamo. Zašto?
Postalo je sve napornije i napornije zbog birokracije. Stvar je dovedena do apsurda. Zbog toga nam uopće više nije zabavno ići tamo. Američke vlasti izgleda čine sve kako bi europske bendove držali dalje od turneja američkim teritorijem i to pod svaku cijenu.
Hoće li posljedica biti više europskih turneja?
Uvijek se možete nadati tome. Već smo na drugoj europskoj turneji povodom „Deep Calleth Upon Deep“. Europa će uvijek biti naš glavni teritorij.
Jako se veselimo vašem zagrebačkom koncertu. Imate li poruku za vaše hrvatske fanove?
Nadamo se vidjeti vas u Zagrebu. Mi ćemo se potruditi da se dogodi magija.