Intervjui

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

chui

Nedavno održana koncertna promocija albuma 'Chui ovu glazbu', kojeg su Chuievci snimili s Jazz orkestrom Hrvatske radiotelevizije, došla je kao odlična prigoda da napravimo intervju s bendom koji je trenutno predstavlja sam vrh hrvatske, ali i ex-yu jazz scene. U iscrpnom intervjuu dotakli smo se raznih tema, a Chuievci su se pokazali kao odlični sugovornici. Koje smo sve teme otvorili, čega smo se sve dotakli i o čemu smo diskutirali provjerite u nastavku.

SG: Lijepo ste se igrali s naslovom albuma 'Chui ovu glazbu'. No, zašto Chui? Što to znači?
Toni: Chui je bend koji svira glazbu koju treba čuti. Ovo sam ime imao u rezervi za jedan bend već neko vrijeme, pokušavao sam ga uvaliti i prije, ali nije išlo. Većina se složila za neka druga imena, što je na kraju bilo još i bolje jer sam Chui sačuvao za ovaj bend u kojem je spojen naslov s glazbom. Inače, Chui je uvijek bio jedna maskota, mali svemirac s velikim ušima jer je imao poruku 'Čuj ovu glazbu'.

SG: Pročitala sam da Toni ne voli raditi kompromise. Kako je biti u bendu? Sluša li i vas ponekad ili je on ipak šef koji drži konce u rukama?
Vojkan: Mislim da se to pokazalo. Janko je otišao. (umire od smijeha)
SG: Daješ li ti to otkaz??
Vojkan: Pa evo, ovom prilikom. (uz smijeh) Pa nije. Uvijek se nađe neko rješenje. On stavi neku ideju, a onda se ta ideja razrađuje i dogovaramo se. Uvijek je neki kompromis da bude svima ugodno.

chui

SG: Kako ste se odlučili izvoditi instrumentalnu glazbu? Jeste li ikad pomislili da vaša glazba može biti i pjevana ili su suradnje s Fil Tilenom Josipom Lisac bile iznimke?
Toni: Nikad to nije ni bilo zamišljeno kao jazz, to je jednostavno glazba u kojoj ima svega i svačega. Nekima je to ispalo jazz, a nekima nije. Meni je sve to nešto na pola.
Vojkan: Nije to glazba za svrstavanje u neku ladicu. Danas se toliko miješaju stilovi.
Toni: Prvi je bio jazz, drugi je bio instrumentalni, treći je bio alternativni. Sada smo pop jazz. Prije na sceni nije bilo toliko bendova te vrste. Sjećam se da je bio Tobogan u početku. Ništa se nije toliko primilo. Sad se pojavio cijeli niz bendova poput Jankovog Kozmodruma, Porto Morto. Cijela scena je stasala. Sada je došao baš pravi trenutak da se sve podigne.
Vojkan: Nismo mi sad neki predvodnici. I prije su se miješali stilovi, ali sve u skladu s vremenom. Nekad nije bilo interneta, ali je bilo drugih kanala preko kojih su ljudi mogli čuti nešto. Sad je to malo drukčije. Nekad se i na ovim prostorima radila kreativna glazba.

SG: Koliko je tanka granica između jazz tradicije i jazz inovacije u vašem slučaju?
Toni: Andreas, izvolite (smijeh) (op.a. šef dirigent Jazz orkestra HRT-a koji nije bio na intervjuu) Mi smo zapravo njima dali otvorene ruke da naprave štogod žele i oni su to napravili po svom ukusu i super je zapravo ispalo jer su njihovi karakteri došli do izražaja. Stvorili su jednu cjelinu koja se nadopunjava. Recimo, Andreas Marinello bi radio neke orkestracije, Joe Kaplowitz se naslonio baš na konkretne stvari i radio brassove, Luka Žužić je opet u svom nekom swing, bluesu.
Vojkan: Ljudi u big bandu baš su bili otvoreni za ovu suradnju, nije bilo nikakve negativne konotacije. Kolege iz orkestra baš su dali veliku podršku da se to ostvari. Bitan je i stav muzičara, nije bitan samo stav dirigenta i aranžera. Jazz orkestar je isto tako promijenio taj neki pogled i način izvođenja kompozija i ostali su u korak s vremenom. Imaju različite suradnje s različitim izvođačima, različitih žanrova koji imaju umjetničku vrijednost. To je i njihova velika zasluga da su oni bili za taj projekt.

chui

SG: Kako je došlo do suradnje s Jazz orkestrom HRT-a?
Toni: Javio nam se Andreas i mi smo odmah pristali.
Janko: Surađuju s raznim izvođačima, stranim i domaćim i često se snimaju takvi albumi. Spomenut ću Valeriju Nikolovsku, Marka Tolju. Kod njih je normalno da se snimaju takvi albumi. Jazz orkestar kao orkestra HRT-a uvijek je radio i proizvodio, snimao materijale.
Vojkan: Sada se to možda malo otvorilo da idu žanrovski šire, znači da nije samo neka big bendovska glazba, nego idu i u smjeru gdje žanr nije tradicionalno klasični
Janko: Dirigent ima široke poglede i Chui mu je bio super.
Toni: Big band je postao dio neke normalne scene.

SG: Jeste li primijetili da se i publika proširila s ovim projektom?
Vojkan: Naravno! I to ne samo s nama, s novim valom se publika proširila, ali i dobna granica se rastegnula. Više to nije glazba samo za određene ljude. Svatko može naći nešto za sebe.
Toni: Mislim da je publici nedostajala ovakva glazba. Neka normalna svirka za koju prije nisu čuli. Čak više nisu problem ulaznice. Ljudi će platiti upad. Neće kupiti CD, ali doći će na koncert. Razumijem, koncert je poseban doživljaj. Ionako je sad sva glazba dostupna besplatno na internetu.

SG: Volite li stripove?
Toni: Ja obožavam stripove. Pogotovo SF i te neke stvari.
Vojkan: A ja Alan Forda.
Janko: (samo kima glavom)

chui - cd cover

SG: Esad Ribić je radio naslovnicu novog albuma?
Toni: Ja ga znam još otkad je bio bubnjar. Dijelili smo isti prostor za vježbanje prije 10 godina. Nabasao sam na neke njegove stripove koje je radio za Marvela. Nabasao sam na njegov SF strip Silver Surfer gdje je crtao svemirske brodove i znao sam da je on čovjek koji će nam raditi naslovnicu. Pristao je i crtao fantastično! Imam doma skicu crteža iz njegovog bloka s logom Marvel. To će uskoro biti uokvireno!

SG: Imate publiku u Hrvatskoj. Što je s inozemstvom? Imate li želje za inozemnom karijerom i radite li nešto po to pitanju?
Toni: Ako se dogodi, super. Nema smisla previše se opterećivati s tim. To je jedna totalno druga priča s drugim kriterijima. Vani ima hrpa takve muzike i tamo ne postoji tolika potreba za njom za razliku od situacije kod nas. Sve stvari uvijek dođu na svoje. Sada smo se vratili iz Ljubljane s konferencije Ment, tamo smo bili super prihvaćeni. Treba se poklopiti puno stvari, treba imati sreće i naći se na pravom mjestu u pravo vrijeme i konstantno biti na nekom top nivou. Svirali smo po regiji, bili smo u Litvi. Eto, sviramo.

SG: U neku ruku Chui je jedinstven. Ne znam postoji li na sceni u Hrvatskoj netko tko bi vam mogao parirati. Tko vas je najviše inspirirao u tome?
Toni: Moj je glazbeni ukus baziran na 70-ima i na modernoj glazbi pod utjecajem glazbe iz 70-ih. Od jazza, rocka, Miles Davisa, prog rocka pa do sweet soul funka, Nine Simone, Joni Mitchell, Beatlesa, britanske psihodelije, Esbjorn Svensson, Medeski, Martin i Wood.

SG: Imate li novih ideja za koncerte nakon ovog s Jazz orkestrom HRT-a ili ćete nastaviti tamo gdje ste stali?
Toni: S klasičnom postavom radimo dalje, spremamo novi album i sviramo mnogo. Mislim da je najbolje da guštamo u tome što radimo.

chui

SG: Nedavno ste zapeli u snijegu. Ima li anegdota s vaših koncertnih putovanja?
Toni: Skoro se svaki put nešto dogodio.
Vojkan: Da nismo ostavili craft pivo dok smo otrpavali auto iz snijega, lakše bi podnijeli to što smo kasnije zapeli na autocesti u snijegu. (smije se)
Toni: Taman vozimo se dva sata i netko upita 'Di je ona piva'! Nema pive! Ni pive, ni vode. Uvijek imamo neku frku na tim putovanjima. Najgore je bio kad smo išli u Makedoniju. To je bilo vječno putovanje. Preko Crne Gore i Albanije, to je stvarno bila avantura iz civilizacije u Indiju i onda opet povratak u civilizaciju. Albanija je bila Indija. Od dogodovština na granici do vožnje pored jedne krave pa druge krave, pa ti mašu repom po staklima.
Vojkan: Iz Šibenika smo išli u Prilep. U Budvi smo jeli Karađorđev odrezak. Nekoliko sati smo čekali na albanskoj granici gdje su nas sa svom muzičkom opremom tretirali kao neke kamiondžije u tranzitu. Dobili smo nalog da kroz  6 sati moramo izaći iz Albanije, a mi mislili prespavati u Tirani jer smo imali rezeravaciju u hotelu, naplaćivali su nam neke laserske preglede… a onda svakog moraš platiti 10 eura, dat mu CD.
Toni: A onda sljedeći dan iz Prilepa u Pulu!

SG: Koji je najbolji koncert na kojem ste ikada bili?
Vojkan: Svi smo gledali puno koncerata. 1998. godine Rolling Stonsi su mi ostavili nevjerojatan dojam. Bio je to veliki spektakl s 80000 ljudi.
Janko: Zucchero u Puli. Iznenadio me jer ima par hitova koje svi znaju, ali osim toga ima i super ostale stvari. Lik super pjeva i ima bend iz cijelog svijeta. To je stvarno ludilo. Show.
Toni: Meni je takav zadnji koncert bio onaj Grace Jones u Puli. To nikad nisam očekivao od jedne dame u godinama. Kad pjeva, njen bend, ta energija…
Vojkan: Mi smo sad rekli tu neke popularne izvođače, ali ima tu nekih jazz izvođača koje volimo i slušamo.

SG: Vojkane, od gitare preko harmonike i sintića do saksofona? Nisi pogriješio ☺
Vojkan: To je bila opcija, ispušni ventil Da nije bio saksofon, sigurno bi bili neki bubnjevi.

chui

SG: Janko, a ti?
Janko: Kad sam bio klinac bilo je uvijek neko lupkanje po svemu, od kutija od keksa do pravih bubnjeva.

SG: Janko, koliko je bilo lako ili teško stvoriti svoju vlastitu karijeru od očeve? Je li bilo komentara 'Onaj Kuzmin mali'?
Janko: Zapravo, bilo je puno lakše jer sam poznavao već puno muzičara. Štogod je trebalo pomoći… imao sam pravo olakšanje u tom smislu.

SG: Obojica ste studirali vani. Jeste li doživjeli kulturološki šok kad ste se vratili u Hrvatsku gdje se ne ulaže toliko u jazz glazbu i kulturu općenito?
Vojkan: Ja sam bio dugo u inozemstvu. Otišao sam 1997. i vratio se 2006. Bio sam više kao gastarbajter. Budeš gore pa se vratiš na dva mjeseca doma, vikende ili praznike. Meni je bilo super kad sam dolazio doma. Kad sam se morao vratiti, onda sam shvatio kakva je ovdje situacija. Bio sam u šoku tri godine nakon što sam se vratio. Trebao sam se prilagoditi na situaciju. Shvatiš da je Austrija puno sređenija zemlja.

SG: Čime se bavite kad ne svirate u Chuiju? Jeste li sve podredili glazbi ili imate vremena i za neke druge stvari?
Janko: Imam svoj bend Kozmodrum i uvijek imam neke angažmane. Uvijek negdje sviram…
Vojkan: Svi smo prisutni na nekoj sceni. Od nekih svojih jazz kvarteta do raznih bendova. Sviramo u jazz orkestru, u raznim kombinacijama. Doduše, ja radim i u glazbenoj školi.
Toni: Chui, Mangroove, At Ease, Edo Maajka i sad još nešto s Josipom Lisac sviram. U biti radim samo to, a svo slobodno vrijeme nastojim iskoristiti za druge stvari koje me zanimaju, strip, filmove, uglavnom za odmor.

chui

SG: Kako je došlo do suradnje s Josipom i je li bilo anegdota na snimanju u studiju i na snimanju videospota? Kakva je Josipa? Što ste naučili od nje i je li vam dala neki savjet?
Toni: Uvijek sam govorio kada bi došlo do suradnje s nekom pjevačicom, to bi trebala biti Josipa. Ona je jedina Chuijevka na sceni. Povodili smo se time, ako se dogodi pjesma, dogodit će se. Nastala je neka tema koju sam proslijedio ženi Željki (op.a. Veverec) koja je napisala tekst i snimila info koji smo pokušali pustiti Josipi. Njoj se to svidjelo i trebalo je doduše godinu dana od ideje to realizacije. Ispalo je super i Josipa je rekla da je ponosna da je snimila tu pjesmu.
Vojkan: Iz nekih razgovora koje sam imao s njom, nekako shvatiš koliko je ta žena prošla u životu, što je ona sve prožvakala, što je ona prošla, definitivno zavređuje da bude tu gdje je jer ima što za reći, ima jedno veliko iskustvo i znanje i od nje naučiš neke stvari kojima i sebi olakšaš put. U današnje vrijeme se događaju neki instant proizvodi, neki instant zvijezde pjevači. Ljudi su nestrpljivi pa onda, kao što je Toni rekao, neke stvari ne uspiju isplivati do kraja jer možda ljudi ne izdrže taj pritisak. Trebaš biti dovoljno uporan, dovoljno jak da bi možda nekad uspio ubrati neki plod.
Toni: Sve je prošlo iznenađujuće super i glatko na snimanjima. Njoj je jedini problem dogovoriti se za neki tajming jer se jako pazi, pazi kada je vani zima, ali kad dođe, onda je to sve. Užasno je draga i stalno se voli šaliti, jako je ugodno s njom.
Vojkan: Trebali bi se neki ugledati na nju.
Toni: Pogotovo na profesionalnost i odgovornost prema svom glasu i publici pred kojom nastupa. Održavati na takvom nivou toliko godina, to je stvarno teško. Na primjer, kad smo svirali s njom u Lisinskom. Na van izgleda sve tako lagano, ona lijepo pjeva, a kad je sišla s pozornice, samo se srušila od umora. Odmah je išla doma.

SG: Što još ne smijemo propustiti spomenuti?
Vojkan: Nova scena - da je ljudi prate i podrže. Da postoje i ostali. Stvara se novi krug mladih glazbenika.
Toni: Imamo trenutno najbolju scenu od svih država bivše Juge.