Tomasz Chyła, uoči nastupa 19. listopada na festivalu Jazz.hr/jesen u organizaciji HDS-a, u dvorani “Blagoje Bersa” na Muzičkoj akademiji u Zagrebu dao je intervju za hrvatske medije. Intervju koji je vodio kolega Davor Hrvoj pročitajte u nastavku.
Jazz je glazba slobode
Tomas Chyla Quintet je primio niz nagrada, primjerice 2013. je osvojio prvo mjesto na Međunarodnom europskom glazbenom natjecanju u Zyrardowu, a najveće postignuće mu je osvajanje Grand Prix 40 na međunarodnom festivalu Jazz Juniors u Krakovu u prosincu 2016. Vođa kvinteta, njegov utemeljitelj i violinist, Tomasz Chyla je autor skladbi i aranžmana koji se oslanjaju na melodijske teme, hrabre harmonijske zamisli i energične improvizacije. On i članovi sastava, od reda najbolji mladi poljski glazbenici koji su surađivali s poznatim umjetnicima, redefiniraju mainstream jazz, posuđuju mu iskren i često romantičan lik. Nerijetko nadilaze jazz idiom te istražuju i u svoje izvedbe uključuju elemente rocka i folka, a također eksperimentiraju na raznim glazbenim područjima. Na koncertu u Zagrebu predstavit će skladbe s albuma “Eternal Entropy”.
Naša je glazba vrlo melodijska i sadrži elemente raznih žanrova, različitih od jazza, primjerice rocka, punka, narodne, suvremene glazbe. U njoj se može čuti sjevernjačka ili slavenska duša. Zasigurno to će biti vrlo dinamičan i glasan koncert.
Kako ste otkrili jazz?
Jazz sam otkrio relativno kasno. Kad sam imao osamnaest godina čuo sam glazbu Herbiea Hancocka. Uvijek sam svirao violinu po sluhu, ali to me ponukalo da počnem istraživati tajne improvizacije. Počeo sam studirati na glazbenoj akademiji, upoznao sam se s jazz scenom i započeo putovanje jazz glazbenika.
Zašto vam se sviđa ta glazba?
Jazz je glazba slobode. Možete se izraziti onako kako osjećate, kako želite, i kroz taj jezik oblikovati vlastite zamisli. Konačno, osobna je odluka svakog glazbenika u kojem će smjeru njegova glazba ići. Naime, jazz je jedan od mnogih načina na koji se možete izraziti, što vam daje puno slobode, a upravo je to ono što iznimno cijenim.
Ne možete varati
Od kojih ste jazz glazbenika učili o slobodi u stvaranju glazbe?
Od samog početka moje jazz avanture smatrao sam da je Miles Davis taj pravi glazbenik koji je pokazao da jazz može ići u različitim smjerovima. Vjerujem da se glazbenici - Miles je odličan primjer - ne bi smjeli ograničiti na sviranje u samo jednom stilu, nego da trebaju tražiti nešto novo i nadahnjivati se novim otkrićima. John Coltrane je još jedan dobar primjer takvog pristupa. Nisu se bojali istraživati glazbu. Uvijek sam volio slušati albume Milesa Davisa i Johna Coltranea, na kojima spajaju različite glazbene stilove. Obožavam Milesove ploče “Bitches Brew” i “On the Corner”, ali i mnoge Coltraneove. Naravno, uvijek sam volio slušati Zbigniewa Seiferta jer je, prema mojem mišljenju, bio kralj jazz violine. Na početku moje karijere bio mi je najveće nadahnuće u pogledu sviranja violine. Ali nisam ograničen, slušam različite vrste glazbe i uživam u raznim glazbenim oblicima.
Što mislite o poziciji jazz glazbe danas?
Čini mi se da jazz danas stoji jako dobro. Postoji mnogo jazz festivala u Europi i Poljskoj odakle dolazim. Problem je u tome što još uvijek promocija mladih glazbenika i sastava nije dovoljna. Često se tijekom godina na festivalima pojavljuju ista imena, a na taj način nije lako ući u taj krug. Uz to što netko svira dobru glazbu ili je dobar instrumentalist, potrebno je uložiti puno truda oko promocije i to obično traje godinama, a potrebno je imati i sreću. Organizatori koncerata, festivala i klupskih nastupa ne bi se trebali bojati pozivati mlade bendove i dati im priliku da se predstave. Mi smo to uspjeli učiniti uz pomoć Jazz Juniors festivala kojem u potpunosti vjerujemo. Ali, u svakom slučaju, uvijek će biti ljudi koji žele svirati jazz i unutar tog izraza tražiti nove forme, a zasigurno bit će uzbudljivo pratiti u kojem će se smjeru razvijati ta nastojanja.
U kojem se smjeru razvijaju vaša?
Kad smo na pozornici, želimo publici prenijeti našu energiju. Mislim da je moguće doći do srca prisutnih i ne dopustiti im da primijete da ne dajemo 100% od sebe. Zato svaki koncert treba svirati sa 110% mogućnosti, ili više. Pritom, nije važno gdje sviramo, nastupamo li za malobrojnu publiku ili, primjerice, u punoj filharmonijskoj dvoranu. Energija koja proizlazi iz naše glazbe i naše opredjeljenje za to što sviramo moraju uvijek biti na najvišoj razini. Naš saksofonist, Peter uvijek ponavlja: “Ne možete varati na pozornici!”
Vibra i zvuk
Kako tu energiju nastojite predstaviti kroz skladateljski rad?
Kao što sam ranije spomenuo, nadahnut sam različitim vrstama glazbe, polazeći od klasične pa sve do rocka, soula i folka. Kad počnem skladati ne mislim o određenoj vrsti glazbe. Zamisli za skladbe pojave se iznenada. Obično sjednem uz klaviru, u ruke uzmem violinu i sviram dok me ne pogodi neka zamisao, umjesto da je tražim. Nakon toga uglavnom tu zamisao predočim ostatku moje ekipe i zajedno je razvijamo. Uzbudljivo je stvarati glazbu s prijateljima koji ne očekuju gotove, pripremljene sheme. To je velika prednost našeg benda. Svi mogu vidjeti da smo pravi tim, a ne jednokratni projekt. Stoga, nakon koncerta, često čujemo od ljudi da mi se čini da se odlično razumijemo i volimo te da zato volimo zajedno svirati. Pokušavamo biti istiniti i duboko u onome što radimo.
Kakav je položaj violine u jazz glazbi?
Tijekom svojeg bavljenja jazzom proučio sam djelovanje svih mogućih jazz violinista. Slušao sam Stephanea Grappellija, Jean-Luca Pontyja, Jerryja Goodmana, Marka Feldmana... Naravno, najviše pozornosti posvetio sam poljskim violinistima. Počeo sam sa Zbigniewom Seifertom i Michalom Urbaniakom, a kasnije sam čuo izvrsne mlade violiniste kao što su Mateusz Smoczyński, Adam Bałdych i Maciej Afanasjew. Mislim da violina više nije toliko “orijentalna” u jazz glazbi - možda nikad nije ni bila. Jazz violinisti ostvaruju međunarodne karijere i poznata su lica važnih diskografskih kuća.
Kakva je danas jazz scena u Poljskoj?
Poljska jazz scena je na vrlo visokoj razini. Ima određenu vibru i zvuk. Poljski glazbenici, primjerice Tomasz Stańko, Leszek Możdżer, Adam Bałdych i Marcin Wasilewski, snimaju za ugledne diskografske kuće kao što su ECM ili ACT. Postoje mnoge zvijezde svjetske klase, ali je također vrijedno spomenuti da u Poljskoj postoji velika, jaka scena mladih jazz glazbenika. Pojavljuje se sve više i više sjajnih glazbenika i bendova. Na to zasigurno utječe činjenica da na gotovo svakoj glazbenoj akademiji u Poljskoj postoji jazz odjel, a tu su i mnogi veliki glazbenici koji su aktivni.