Intervjui

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

Belfast Food novaBelfast Food dugo je prisutan na domaćoj sceni. Dvadeset godina duga karijera je iza njih, a sada je došao na red na album „Očekivanja“ čiji je izlazak bio povod našeg razgovora.

Nakon dvadeset godina postojanja izdali ste album „Očekivanja“. Da li ste očekivali tamo nekad sredinom devedesetih da biste mogli ovako dugo opstati na sceni?
Naša početna očekivanja nisu sezala dalje od prvih nekoliko koncerata. Kad se zahuktalo i kad smo dobili ponudu za snimanje albuma uvidjeli smo da je naš potencijal veći. Veći potencijal rađa veća očekivanja i veću odgovornost.  

I „Očekivanja“ su stvarana kroz duži niz godina, neke pjesme izvodite već neko vrijeme. Kakav je feedback pjesama s albuma na koncertima?
Feedback pjesama dosta je utjecao na neke od njih. Upravo kroz koncerte smo filtrirali neke glazbene i tekstualne ideje i neke pjesme su doživjele dvije, tri verzije teksta i ostalih glazbenih elemenata.Naslov „Očekivanja“ svatko može protumačiti na svoj način. Svi nešto očekuju; publika od nas, mi od publike, života... lista je preduga.

Zanimljiva vam je i naslovnica albuma, odakle ideja i tko je za nju zaslužan? Ima li netko u bendu tko „očekuje“?
Dizajn  albuma potpisuje naš basista Alen Širola. On je multitalentiran i kao glazbenik i likovnjak i složio je jedan provokativan, pozivajući izgled. Cilj nam je ne ograničiti se samo na glazbu, nego ponuditi kompletan proizvod.

Zapravo kada se poslušaju pjesma s albuma pjevate o klasičnoj hrvatskoj svakodnevici; borbi za preživljavanje malog čovjeka, njegovim ispušnim ventilima, emocionalnim tegobama  i sl. Prilično ste odmakli od percepcije klasičnog irskog benda?
Teško je definirati klasični irski band. Naša ideja je da budemo svoji, pa makar „iznevjerili“ nečija očekivanja. Uvijek nam je drago čuti reakciju na pojedinu pjesmu koja dolazi od ljudi koji su je stvarno i duboko poslušali pa su u njoj čuli i vidjeli nešto. Od takvih slušatelja i najnegativnija kritika ima neku pozitivnu misao, tjera te da budeš bolji, da njeguješ ono što je dobro, a ispraviš ono što ne valja.
S druge strane, ljudi koji površno slušaju ponekad imaju potrebu ukazivati nam što bi za nas bilo bolje i koji je naš pravi put. Generalno, a nevezano za određenu pjesmu ili potez. Ta vrsta kritike ponekad iznervira, ali s godinama sve manje.

Zanimljiva su i vaša uparivanja domaćeg folklora i keltskog utjecaja kao u pjesmi „Paško kolo“. Hoće li biti još ovakvih domaćih etno stvari krojenih po vašoj mjeri?
Mi to oduvijek radimo. Na „Zašto zato“ imali smo Stjepana Večkovića koji je na slavonskim gajdama odsvirao nekoliko slkadbi, na „Melodijama Irske i Kvarnera“ utjecaji su razni (Makedonija, Sicilija, Grenland, Irska i naš voljeni Kvarner) i da dalje ne nabrajam. „Paško kolo“ nam se svidjelo zbog svoje strukture, ritma, melodije i činjenice da se vrti u krug, što dovodi do hipnotičkog efekta. Nadamo se da će u njemu uživati svi i da nam neće zamjeriti folkloristi što smo kolo malo prekrojili po svojoj mjeri.

A „Bio jednom bend“? Jel to ostavština za jedan dan kad vas više ne bude?
„Bio jednom bend“ je pjesma o grupi koja postoji i postojat će još dugo, ali pjesma mora nekako početi, pa počinje kao priča za malu djecu: „Bio jednom bend“... Meni osobno bitniji je uzvik: „Samo nek je veselo!“ – jer on opisuje pravi karakter našeg benda. Naravno, u svemu tome ima i malo ironije koju će osjetiti oni koji pažljivije slušaju.

Nakon toliko godine karijere koliko je više uopće bitan glas glazbenog kritičara? Je li publika ipak najvažnije mjerilo?
Bitni su i kritičari i „kritičari“ i publika i onaj unutarnji glas koji ti govori da nešto napraviš iako možda nije na prvu mnogima jasno što je to i zašto je to. Nemoguće je zadovoljiti sve i uvijek.

Nekako mi se čini da ste vi bend koji jednostavno može doći do publike nevezano za njihovu dob ili žanrovski afinitet i da nitko na vašu glazbu neće a priori odmahnuti glavom. Kako to izgleda kad nikom nisi na zubu?
Hvala! Samo nek je veselo!

Nešto promocije albuma ste odradili a nešto nas još očekuje. Gdje vas možemo vidjeti i slušati? Kakvi su planovi za ljeto?
Promocija će trajati dok ne rasprodamo sve primjerke albuma koji su otisnuti. A onda će trebati otisnuti nove pa opet. Naše aktualne aktivnosti može se pratiti na Facebooku i u medijima, ali izdvojio bi nastup na središnjem zagrebačkom trgu 10.6. i UFO festival u Osijeku 21.6. Lista ljetnih nastupa se stalno popunjava, pa treba pratiti medije.

Pratite li i dalje recentnu „keltsku“ glazbenu scenu, njihove nove bendove i izvođače, ili ste se zadržali na svojim uzorima?
I nas ponekad uhvati prisjećanje na „bolju prošlost“, ali ponekad dopre do nas i nešto iz novije produkcije. Kad je nešto zanimljivo, nebitno je iz kojeg je vremena.

Jeste li već išli svirati za našu dijasporu u Irskoj? Tamo je tržište u porastu.
Još im samo mi falimo! Žalosno je da sve više ljudi svih generacija, a mladih napose, svoju egzistenciju vidi samo u dijaspori. Tamo sigurno ne cvjetaju ruže (osim ako radiš u ružičnjaku) i prisiljeni su raditi poslove koje ovdje ne bi nikad prihvatili. Oduvijek su ljudi odlazili, ali su se poneki i vratili. Nadajmo se da će se jednom vratiti ti ljudi i da će pokrenuti nešto dobro, a na nama koji ostajemo je da pokušamo ne uništiti do kraja ovaj lijepi dio svijeta i sačuvati ga za nove generacije u što boljem stanju.