13. svibnja Šank?! će još jednom osvojiti Veliki pogon Tvornice kulture. Nakon uspješnog albuma "Naša stvar" i odrađene mini turneje po najvećim gradovima regije, dečki se vraćaju na domaći teren zbog čega smo porazgovarali s pjevačem Alenom Rakićem.
Bliži se Tvornica...
13. svibnja je koncert. Treći put sviramo u Velikom pogonu Tvornice, drugi put nakon objave novog albuma. Ne znam kak' će sad to proći, dosad je svaki put koncert bio dio promocije albuma. Sada sviramo drugi put, nije promocija albuma, ali to će biti neka fešta gdje prolazimo kroz cijeli materijal. Probat ćemo se fokusirati i na stvari koje inače i ne sviramo, tako da bude što šarolikiji repertoar.
Jesu li vam već dosadile neke pjesme?
Nisu dosadile, misliš da će biti dosadno svirati ih. Ali kad kreneš, osjetiš taj feeling i onda postane zabavno. Više je dosadno na probama dok sviraš, kada uvježbavaš pjesme. Na koncertu na tim stvarima obično bude najveća energija od ljudi, dobiješ najbolji feedback. Tako da, koliko god ti bude na probama naporno svirati toliko bude dobro svirati na koncertu.
Bili ste na mini turneji...
Ako bi se to tako moglo nazvati. Prava turneja bi bila da sjedneš u kombi i kruzaš okolo i da te nema doma.
Tu to baš i nije moguće...
Da, i svi radimo vikendima tako da nam se teško uskladiti. Moramo se dva mjeseca unaprijed dogovoriti da znamo gdje i kada sviramo. Split, Zagreb, Novi sad, Beograd, nešto malo prije toga Sarajevo... obišli smo veće gradove u regiji.
Razlikuje li se publika?
Svugdje su potpuno isti. Ista reakcija, isti problemi, isti ljudi. Identična nezaposlenost i stav prema ulici i prema državi... Da ne čuješ razliku u govoru mislio bi da u kvartu sviraš. Iste priče, iste fore, baš sve.
Pankeri su prilično povezani...
Pa trebali bi biti. Ali uvijek tu imaš, kao i u svemu, neki balkanski i hrvatski jal. Koliko god nas je malo, na kraju uvijek se dijeli na nas i vas. Postoje određene ekipe, pa ako imaš različite poglede u životu na nekog stvari. Tako da unutar jednog, nazovimo ga, antifašističkog pogleda imaš puno fašističkih stavova. Ono: "Ja sam u pravu, sto posto sam u pravu i nitko mi drugi ne može reći da nisam." Ali, ekipa koja nas prati, bendovi koji nam dolaze, s njima smo jako povezani. To je manji krug ljudi, ali svakim danom ih je sve više.
Šank s upitnikom i uskličnikom na kraju?
Na pola dođe ko zajebancija, a pola je više do toga kako smo došli na ideju. Dok se nađeš pijan s nekim uvijek pitaš Šank?!. Uvijek ćeš se naći na kraju na šanku. Šank je odgovor. Da ispadne drugačije od običnog šanka (smijeh).
Pankeri inače imaju smiješna imena...
Naše je trebalo biti Pajser, Blaž... i tako, tako da je ovo čak i dobro.
Prije vas svira Antitodor. Oni su veliko ime...
Mislim da je ono, klasična neka fora, nije pregrupa ali su nam gosti. Čuli smo se, zvali su nas da mi sviramo njima, pa smo mi uzvratili poziv. Lako smo se dogovorili, bez puno filozofije i bez nekakvih uvjeta. Njima je zanimljivo doći u Zagreb. To je jako ime za koje se zna godinama. Uvijek pokušavamo dovesti i neki manje poznati bend i neki malo jači, da zaokružimo priču. Ovaj put su to Antitodori. Bilo je dosta njih, Ciroza jetre, Gužva u 16ercu.. Kad su ovakvi eventi, možemo si i priuštiti da im platimo i putne troškove i sve, a kad je neki manji koncert onda pozovemo nekog lokalnog pa "podržavamo scenu" (smijeh).
Svirali ste u Dubravi nedavno...
S radija su nas kontaktirali da sviramo na Kvartoteki, premda nitko od nas zapravo nije iz Dubrave. Ali, od svih ponuđenih datuma, to je bio jedini kad smo mogli. Plan je bio svirati dvadeset i pet minuta, ali se okupilo par stotina ljudi pa smo svirali preko sat vremena i bilo je stvarno dobro. Od uvertire u Tvornicu je ispalo Tvornica prije Tvornice. Bilo je četristotinjak ljudi, što je stvarno dobra brojka.
Jesi li zadovoljan s novim albumom?
Jesam, mislim, nikad to nije onako kako ti misliš da će to biti. U fazi nastajanja imaš potpuno drugu viziju. Počneš se prilagođavati albumu, onda krene sve u drugom smjeru, kod snimanja uvijek dođe do nekih promjena. Ali generalno da, zvuk je bolji nego što je dosad bio.
Snimali ste ga u graži, a zvuk vam je odličan?
Da, u garaži koju rentamo. Te smo trake dali Igoru Meisteru da nam ga miksa i masterira. Same trake i snimku smo odradili sami. Tako smo imali više vremena, nisi ovisan o nekom trošku i budžetu. Nešto opreme imamo, nešto smo si posudili, uredili smo prostor i krenuli snimati. Kad radiš s nekim, onda je to kompliciranje, treba unajmiti prostor i tako. Ovako imaš više slobode. Premda je to i dvosjekli mač, koliko god imaš više vremena toliko se možeš ulijeniti i cijeli se proces može otegnuti u nedogled. Zadvoljni smo smo sa zvukom i pjesmama, premda nema nekog velikog hita kao što je bilo prije. Ljudi su zadovoljni i na koncertima, pjevaju pjesme i tako.
Kako nastaju pjesme?
Nema univerzalnog pravila, ali najčešće je situacija da Mrva dođe s nekom idejom na probu što se dalje razradi. U nekoj fazi pijanstva dečki naprave tekst što se dalje razvija i ide u određenom smjeru. U kojem će smjeru ići nikad ne znaš. Imaš neke stvari za koje misliš da je to to, ali nikako ne možeš to razviti u nekom smjeru i odustaneš od njih, a neke stvari za koje dođu samo spontano dovedeš ih do kraja.
Kekin vas je pohvalio u našem nedavnom intervjuu...
To mi je jako drago čuti. To je bend na kojem sam odrastao i što god ljudi govorili, oni sviraju sada u skladu sa svojim godinama. Nema smisla da on pjeva o povraćanju ili pijančevanju.
Pa prirodno je da se bendovi mijenjaju...
Kako kod koga, kod nekog očekuješ prepoznatljivost i predvidljivost, kao Motorhead, ali kod nekog očekuješ promjene. Ne bih rekao da je bilo što od toga bolje, ali najgore je kad ljudi idu prilagođavati muziku zbog nekoga, a to više ne osjećaju, nije to dio njih. Naši albumi su prilično slični jer su nastali u pet godina, ne stigneš se promijeniti. Kad si na sceni toliko broj godina onda je promjena sasvim logična. Ne bi prirodno bilo da namjerno sviraju iste stvari. Dobili su priliku da žive od onoga što vole raditi, to je kod nas jako rijetko. Pa čak i da se namjerno prilagođavaju da budu radiofonični slično, to je sasvim normalno. Ali zadržalli su neke životne stavove i ponašanja.
Koja je budućnost Šanka?
Od danas do sutra. Samo kratkoročni planovi. Sad neki spot izlazi prije Tvornice. Produkcijski bi trebao biti na jednoj višoj razini, isto radi Igor Meister, dao si je truda, cijelu noć smo ga snimali. Trebalo bi izgledati profesionalniije.
