Intervjui

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

MangrooveZbog neobičnog, baršunastog glasa za nju mnogi kažu da je hrvatska Sade. Željka Veverec je pjevačica, radijska voditeljica i glumica. Ona je i vokalna okosnica sve popularnijeg neo soul benda Mangroove, a okupila je i zanimljiv trio naslova Željka At Ease.

Pjevačica Željka Veverec uz svoj bend Mangroove trenutno je jedno od najvećih osvježenja na hrvatsko glazbenoj sceni. Grupa Mangroove zagrebački je neo soul bend, a glavna okosnica benda su pjevačica Željka Veverec i njen suprug, klavijaturist Toni Starešinić.

Prije par mjeseci izdali su treći po redu album naziva "Sami" za koji Mangrooveovci kažu da je puno intimniji nego prethodni albumi, a bilježi i najviše gostovanja pa tako možemo istaknuti ono Dade Topića, Tedija Spalata, Igora Geržine, Vojkana Jocića, Viktora Lipića i Ane Veverec.   
Album je do sada dobio brojne pohvale i sjajne kritike, a prethodilo mu je nekoliko uspješnih singlova poput "Sami", "Ljubavna" i "Nije da me ne voliš" te singl "Pokušaj" koji su snimili u suradnji s Dadom Topićem i saksofonistom Igorom Geržinom. Mangroove je u prosincu održao i odlično posjećenu koncertnu promociju u zagrebačkom Saxu, a o novom albumu i budućim planovima smo porazgovarali s pjevačicom Mangroovea, Željkom Veverec.

Novi album u prodaji je od studenog, a dobio je i odlične kritike. Kako ste zadovoljni plasmanom albuma?
Uvijek ima mjesta za napredak što se neke širine publike tiče, no mi smo prije svega zadovoljni svojim albumom jer smo napravili odlične pjesme i sve je zaokruženo u jednu našu iskrenu priču. Neki singlovi su se jako dobro primili za publiku ili obrnuto, publika je jako dobro primila neke singlove, a čini se da smo dobili i prvi pravi hit koji se odlično zavrtio i ušao u uši mnogima. I sad idemo dalje.

Zeljka VeravecŠta Vas je inspiriralo za pjesme na albumu?
Sve je inspiracija. Život je inspiracija, svaka životna situacija je potencijalna pjesma. Album se uvijek, čini mi se, rodi nakon nekog perioda skupljanja tih istih životnih iskustava i često je to jedna nit vodilja koja otvara vrata cijeloj priči. Kao prva rečenica, riječ ili znak... Sve je krenulo iz neke spoznaje da smo sami iz pitanja što je to u svemiru što nama mijenja svijet? Jesu li to vanzemaljci ili ljudi koji su oko nas ili još točnije, mi sami. I tako krene pjesma pa album...

Jeste li imali glazbene uzore?
Glazbeni uzori su uvijek tu. Oni se slušaju, o njima se čita, oni su sveprisutni u izričaju. Ima ih zaista puno i s Tonijeve i s moje strane, ali nabrojat ću samo neke svoje. To su primjerice Nina Simone, Bill Whiters, Curtis Mayfield,Roberta Flack, Blood Sweaet and Tears Joni Mitchell, Gabi Novak, Time, James Brown, Funkadelic, Madonna, Feist, James Blake, Erikah Badu, Lauryn Hill, Cher, Sade, Gill Scot Heron, Roisin Murphy... Ima ih stvarno puno, ali sve bi se zajedno moglo staviti pod isti nazivnik - ljudi koji žive glazbu i iskreni su u tome što stvaraju, autentični, a time posebni i svoji. Bez obzira iz kojeg žanra dolaze.

U moru novih glazbenih uradaka i komunikacijskih platformi, koliko je izazovno bilo objaviti novi album i plasirati ga na glazbeno tržište?
Objaviti album uvijek je izazov za ljude koji ga stvaraju, kako novčano tako i umjetnički. Puno je tu rada, energije, želja, očekivanja, a nikada ne možeš znati hoće li ti se sav taj trud vratiti ili isplatiti, osim ako nije rađeno s računicom, ali onda ne govorimo o glazbi. Što se same glazbe tiče to je jako osjetljivo područje jer jednom kad pustiš album, pjesmu u svijet ona postaje samostalna, neovisna i svatko može doći i o njoj reći što god poželi. Treba imati jako srce ili želudac da se možeš tako javno otvarati.

Imate zanimljiv stil glazbe protkan iznimnim vokalom, a čini nam se da se dosta razlikujete od aktualnih trendova na hrvatskom galzbenom pladnju. Što mislite o tome i koliko je važno imati svoju priču?
To je jedino važno i jedino ima smisla jer ne možete pričati tuđe priče ma kako lijepe i uspješne bile. Morate biti ono što jeste, naravno rasti, razvijati se, nadograđivati, istraživati i mijenjati se, ali za sebe. I ako mislite da imate nešto što želite podijeliti onda to širiti dalje. Mislim da smo mi na dobrom tragu vlastite priče ona je sa svakim albumom sve jasnija i zbog toga smo sretni. Pronaći svoj zvuk i u njemu stvarati najbolje što možete je zapravo najvažnije. I nama se sve više čini da smo prilično različiti i dok su nas u početku trpali u koš sličnih funk-soul bandova, mislim da postaje sve jasnije da imamo svoju ladicu možda čak i cijelu komodu.

Kakvi su planovi za dalje? Hoćete li nastupiti na nekom od festivala?
Radimo na tome, da, svakako bismo voljeli nastupiti na nekom od festivala koji bi nas predstavili i nešto široj publici. Dosta sviramo, ali naravno uvijek može još. Planovi su nove pjesme, promoviranje aktualnog albuma i novi projekti uz live svirke.

Primjetili smo da na pozornici često koristite neobična pomagala, o čemu je zapravo riječ?
Ja sam nedavno kupila theremini i upustila se u svijet te čarobne spravice koja daje pjesmama jednu svemirsku atmosferu. Super je i kao začin i kao igra i kao dio instrumentalnog nadopunjavanja s dečkima, a oduvijek smo u mom triju Željka At Ease koristili niz igračaka. To je zapravo Đurina tradicija, on je bubnjar i uz Cajon nosi sa sobom mnoge zanimljive predmete koji u njegovim rukama postaju instrumenti tako da sam uz njega i ja krenula šuškati jajem ili stiskati malene gumene životinjice, a sve zajedno to stvara jednu veselu, zabavnu atmosferu. Jako nam je važno da kada sviramo zajedno, osobito samo nas troje Toni, Đuro i ja, da se slušamo i da zajedno ulazimo u improvizacije koje nas mogu odvesti u bilo kojem smjeru. To izoštrava sluh, ali i moždane vijuge jer nikad ne znaš što će se desiti. To je na tragu one krasne Mileseove rečenice: „Nemojte svirati ono što znate, svirajte ono što ne znate.“ Daleko smo od Milesa Davisa po znanju i vještini, ali imamo želju barem tako razmišljati o glazbi kao o vječno neistraženom području...

Radite i na radiju, imate li možda kakvih voditeljskih ambicija?
Radio se dogodio slučajno također zahvaljujući glazbi. To je prekrasno iskustvo i vrlo korisna vještina. Oduvijek glumim da sam Ophra i onda eto prilike da svoje komunikacijske vještine i kreativne sklonosti prema pisanju realiziram. Mogu puno pričati pa to  treba  iskoristiti.

Imate li kakav hobi, možete li nam otkriti nešto o tome?
Glazba je moj posao, moj hobi i moja strast. Naravno da radim i druge stvari, a oduvijek pišem i glumim. Mogu reći da su moji hobiji filmovi, čitanje knjiga i pisanje kratkih priča. Obožavam plesati i to radim možda ne toliko dobro, koliko srčano pa ljude znam iznenaditi. Imam jaku potrebu istresti svu negativnu energiju kroz ples i to energičan. Kako kaže krasna pjesma Florence and the Machine „Shake it off. You can dance with the devil on your back so shake it off.“

Nema vas u žutom tisku. Smatrate li svoj status urbane mlade žene i glazbenice koja je posvećena isključivo glazbi i svom poslu, nezanimljivim za novine gladne skandala?
Precrna sam za žuti tisak. :) Mislim da je nekoliko stvari razlog tomu. Prije svega nismo toliko medijski prisutni, a drugo, naša glazba je ozbiljna. Baš sad kad razmišljam o tome shvaćam da nikad nisam bila neki šaljivdžija u glazbi. Valjda kroz nju filtriram sve ono što mi nije tako smiješno. Ljudi vole lagane, šaljive pjesmuljke, a mi nismo tako lagani čini se, mi smo više za crnu kroniku. :)

Sa suprugom Tonijem svirate u istom bendu i stvarate zajedno glazbu. Možete li nam otkriti kako to funkcionira kroz svakodnevni zajednički život?
To funkcionira vjerojatno kao i kod svih bračnih parova, nekad je sjajno, a nekad i nije baš tako jer ono kad dobijete vjetar u leđa i kad vam ljudi prihvate pjesmu i dobijete odlične kritike, onda ste zajedno sretni, a kad to izostane onda ste oboje pomalo razočarani. Veselimo se duplo, ali duplo i plačemo. Najbolje nam je kad sviramo i kad stvaramo glazbu. Tada smo najiskreniji i najviše uživamo. Baš smo nedavno imali jedna krasan mali koncert kao akustični duo Mangroove u Ivanić - Gradu i bio je to jedan od onih trenutaka kad jednostavno uživate i vraćate se izvornom osjećaju glazbe.

Za kraj, čuli smo da su vas neki usporedili s čuvenom svjetskom glazbenicom prepoznatljivog glasa, Sade Adu. Planirate li možda krenuti i u solo vode?
Da, to je već dugo jedna ideja, a rekla bih i normalan razvoj. Već dosta dugo sviram sa svojim triom koji je zapravo poligon za moj samostalni album. Kad kažem samostalni, mislim i na odlične muzičare koji će me pratiti i sudjelovati u ovom projektu na kojem već dugo zapravo treniramo svoju kreativnost i maštovitost. Okosnica su moji dragi prijatelji, kolege i ljubavnici Đuro Dobranić i Toni Starešinić, a prostora ima i za zanimljive goste. Evo već sam se bacila u vizualiziranje ideja, smišljam neke zanimljivosti i naravno stvaram pjesme.
Za kraj ću se osvrnuti na ovu komparaciju sa Sade. To je svakako kompliment. Ako ljudi čuju u našim pjesmama neki sadeizam pretpostavljam da je to zbog atmosfere i mekoće vokala koju imamo u pjesmama i koju, istina, podržavam na većini svojih glazbenih uradaka. Smatram da vokal prije svega mora imati boju, ton, dušu i biti u dosluhu s pjesmom, biti njen prirodni dio. Najljepše pjesme imaju vokale koji podržavaju pjesmu, a ne izdvajaju se kao njen zasebni dio. Ne pjevam zato da nekome pokažem svoje vokalne sposobnosti već zato što želim donijeti pjesmu, priču, emociju, sve to kroz kroz glazbu.