Intervjui

Oni postoje 30 godina. U tih 30 godina snimili su 7 albuma. Premalo? Možda za nekoga, ne i za zagrebačku grupu Boa koja nikada nije bila bend za „štancanje“  ploča. Bend je to koji i dalje krase mistični stihovi, prepoznatljivi vokal Mladena Puljiza, odlična produkcija koja je uvijek u korak s ino-trendovima i na kraju sama glazba, često drugačija i time nepogrešivo „njihova“, barem kada je riječ o domaćoj sceni. Povratak na scenu i povratak korijenima, Boa je najavila prije nepuna dva mjeseca, sedmim studijskim albumom, nazvanim jednostavno VII. O novom albumu, tekstovima, današnjem i nekadašnjem stanju na glazbenom tržištu, razgovarali smo uoči njihovog prvog ikada održanog koncerta u Gospiću.

Na sam spomen novog albuma, Mladen Puljiz razvukao je osmijeh i nezadrživo počeo pričati o detaljima „sedmice“.

- Mi smo takav bend koji ima dosta složene aranžmane. Radimo muziku za slušanje. Naša muzika nije muzika koju samo jednom čuješ i vratiš CD na policu, već tu ima dosta slojeva koji se otkrivaju svakim novin slušanjem. Pripadamo starijoj generaciji muzičara gdje se muzika intenzivno slušala, kupovale su se ploče. Kako to volimo raditi, odlučili smo se za jedan takav album. Htjeli smo se vratiti na neke naše početke, pogotovo drugu ploču gdje smo baš tako radili. Imamo tu sreću da je naš bubnjar Mladen Malek i producent albuma, on ima studio i to mu je glavno životno zanimanje. Nakon što smo pola godine proveli radeći na pjesmama, pola godine smo proveli u studiju kako bismo to snimili. To se i čuje.

Početkom 1980-ih snimili ste tri odlična albuma, nestali i ponovo se pojavili 1990. s novim albumom. Četiri godine kasnije snimili ste Kraj djetinjstva nakon čega vas na sceni nije bilo 12 godina, da biste se 2006. ponovo oglasili albumom Dnevnik putovanja, skice ostanka i na kraju 2012. objavili album VII. Zbog čega su nastajale tolike između objavljivanja albuma?

Mladen: Tolike pauze su prvenstveno zbog naših, prije svega, Slavkovih i mojih profesionalnih obaveza. Mi sviramo ovu muziku koju sviramo ali od nje se ne može živjeti. Tu muziku možeš svirati slobodno i bez nekakvih opterećenja ako si materijalno situiran. Ako bismo bili prisiljeni živjeti baš od toga, tada bismo vjerojatno morali napraviti puno više kompromisa. To je dvosjekli mač. Svi iz prve postave Boe završili smo fakultete i riješili egzistenciju na taj način. Muzikom se bavimo iz čiste ljubavi.

Turneja kojom promovirate novi album traje već neko vrijeme. Kako je publika prihvatila „sedmicu“?

Mladen: Do sada smo svirali u Osijeku, Rijeci, nekoliko klubova u Zagrebu, sad smo u Gospiću. U Zagrebu smo imali jedan jako važan koncert, svirali smo u Aquariusu i za taj je koncert bilo bitno da nas što više ljudi dođe podržati. Bilo je krcato, dobili smo zeleno svjetlo od publike i koncert je bo jedan od najboljih koji smo odsvirali u karijeri. Platforma za daljnji rad je postavljena i sljedeći album sigurno neće trebati toliko dugo čekati.

Za album „VII“  imali ste još pjesama, no na kraju ste odlučili uvrstiti one najbolje. Što će biti s odbačenim pjesmama, hoćete li ih na idućem albumu ipak iskoristiti ili ne?

Slavko: Ima još  dosta ideja koje su ostale u fazi polusnimke, znači post i predprodukcije. Imamo nekih zanimljivih ideja za koje ćemo vidjeti možemo li ih i kako iskoristiti. Od pjesme Nevidljiv s aktualnog albuma postoji instrumental za koji je vrlo lako moguće da ga prenapravimo i od tog instrumentala napravimo sasvim novu stvar. Izvadiš dio jedne stare stvari, napraviš osam drugih. No, to je već eksperiment. U svakom slučaju, razmišljamo o novim stvarima, imamo dosta ideja i mislim da će idući album biti dostojan nasljednik „sedmice“.

Osim odličnih aranžmana i produkcije, Boa je zadržala još nešto – mistične tekstove kojima obiluje i novi album. O čemu zapravo priča priču „sedmica“?

Slavko: Imam ideju o čemu je tekst ali volim da svatko pronađe svoju interpretaciju, pa otuda i možda ta mističnost. Volim ostaviti slobodu slušatelju i onomu koga to zanima da ga sam doživi na svoj način. S druge strane, dosta tekstova s novog albuma govori o kriznoj situaciji u svijetu i društvu i stanju obespravljenih. Ima i ljubavnih, na primjer, za tekst pjesme Imala je mraz u ustima inspiraciju sam pronašao u Shakespearovom Hamletu odnosno njegovom odnosu s Ofelijom. Ima i stihova koji govore o krizi obitelji, krizi identiteta u našim godinama. Dakle, teme su prilično raznovrsne ali dominira jedan žešći pristup problemima oko nas.

Vratimo se na vaše početke. Boa je nedavno proslavila 30. obljetnicu rada. Koliko ste imali godina kada je sve to počelo?

Mladen: 30 godina odnosi se na godinu od izdanja prvog albuma. Počeli smo negdje 1973. godine.

Slavko: Počeli smo sa 14 godina.

Mladen: On je imao 14 godina, ja 13. Ja sam ipak mlađi od njega.

Slavko: Već tada smo ozbiljno radili iako nismo znali svirati, ali smo se učili. Kao klinci smo imali jedan magnetofon koji još uvijek imam i čak smo s njim radili eksperimente i nasnimavali. Prvo smo svirali akustične stvari, Mikea Oldfielda i slično. Kad se meni, Mladenu i Igoru Šoštariću pridružio basist Damir Košpić, počeli smo svirati za ozbiljno.

Mladen: Mi smo bili frendovi iz škole i u jednoj smo fazi bili u potrazi za bas-gitaristom. Pojavio se taj Dalmoš iz Zadra, student ekonomije i jedna moja prijateljica s fakulteta rekla mi je da čula da tražimo basistu. Imali smo basiste kojima su naše stvari bile komplicirane i nisu to mogli pratiti. Imali smo dogovoren jedan koncert u mjesnoj zajednici u Šarafčevoj ulici, to je blizu Kvatrića i baš smo govorili kako će našem novom basisti trebati mjesec dana da savlada „gradivo“. Međutim, ovaj je za tjedan dana sve navježbao, pokazao se kao fantastičan muzičar. Njegov nas je dolazak preporodio.
Kako biste usporedili tadašnju scenu sa današnjom? Je li nekada bilo bolje i lakše?

Slavko: Bilo je bolje jer je postojao puno veći interes za domaći rock. U nas, tu su bili Prljavo kazalište, Azra, Film. Novinari su bili zainteresirani, na koncerte je dolazila publika sa stavom, ploče su se više slušale, a u bivšoj je državi i tržište bilo veće. S druge strane, bilo je dosta i ovakvih svirki kao što je ova u Gospiću koje je društvo na neki način dotiralo što je bendovima omogućilo da sviraju. Postojala je veća podrška društva nego što je to danas.

Ima super mladih bendova kojima se teško probiti. Ponuda je danas veća, a nekada to nije bilo baš tako.

Kakav imate odnos prema skidanju glazbe s interneta i prženju CD-a?

Slavko: Neću biti licemjeran jer i sam puno „skidam“ s interneta. Međutim, po meni je to krađa. Vele da je to sloboda interneta. Nije to sloboda jer uvijek tu netko zarađuje. Glazbenici ništa ne zarade, ali zarađuju pružatelji internetskih usluga i web-stranice. Pa, bio je čovjek koji je zgrnuo milijune i kojeg su uhitili, a da druge uopće nisu dirali. Zašto njega jesu, a druge ne? Stvar je u tome da netko diže tešku lovu, a muzičar ne dobiva ništa. To je klasičan primjer krađe tuđeg intelektualnog vlasništva.

Mladen: Upravo ste čuli stručno pravno mišljenje!

Postoji li za to rješenje?

Slavko: Rješenje je teško naći, ne znaju ga ni pametniji od nas. Tehnologija i internet sve su to mogućili, ne znam što bih rekao.

Je li prije kada nije postojao internet i mySpace glazbenicima bilo teže izboriti se za snimanje ploče i potom, objavljivanje albuma? Nedavno je Nenad Bach kazao da „danas svaka šuša može snimiti CD“.

Slavko: U neku je ruku onda bilo teže jer je snimanje bilo puno skuplje zbog tehnologije. Danas svaki klinac kod kuće ima kompjutor u kojem nema jeftinog softvera i koji se vrlo lako može nadograditi, pa se može napraviti i dobar demo-snimak koji u studiju treba samo doraditi. Znači, danas je puno jeftinije, dok je ranijih godina to bilo vrlo skupo. Danas je pjesme lako snimiti ali je pitanje hoće li to netko zapaziti? Prije je to netko zapazio jer su u to bili uloženi novci.

Boa je i bend koji se može pohvaliti da je svirao kao predgrupa Davidu Bowieju. Da možete birati, komu biste bili predgrupa?

Slavko: Danas, osim Bowieju? Osobno, Peteru Gabrielu.

Mladen: Peteru Gabrielu! Bruceu Springsteenu ne bih jer bi nas taj pojeo.

Slavko: Taj svira sam tri i pol sata!