Intervjui

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

×

Upozorenje

JUser: :_load: Nije moguće učitavanje korisnika sa ID: 852


 
Massimo ima novi album „Dodirni me slučajno“. Ako ste očekivali tipski i ziheraški "još jedan u nizu" albuma kakve znaju raditi veliki izvođači s dugogodišnjom karijerom - prešli biste se. Možda i ponajbolji njegove solo karijere, Massimov album zaslužuje našu punu pažnju. Kao i sam Massimo. Neka vas ne zavara činjenica da je Massimo svugdje oko nas - on je itekako zanimljivo sugovornik.
 
Novi album „Dodirni me slučajno“ je tek izašao a već ima „na lageru“ nekoliko regularnih spotova. Što je teže raditi: ušminkavanje albuma ili spotove za singlove?
Oboje. Sve je teško, međutim ako čovjek to radi s velikom ljubavlju onda se to nekako može. Međutim, moram priznati kada uspoređujem snimanje albuma, fotografiranje ili snimanje spota -  najviše mi energije oduzme vizualni dio. Ima nešto u tome radi čega su Indijanci (Aborigini i još neki narodi također op.a.) izbjegavali da ih se fotografira - smatrali su da im fotografiranje krade dio duše. Možda to nije baš tako, ali sudeći po energiji koju utrošim kad god se fotografiram ili radim spot mislim da su ipak bili u pravu.
 
Mnogi izvođači spominju kako im je sve van snimanja albuma muka i nužda. Vaši su spotovi  odlični, no ne samo radi dobrog redatelja, scenarija ili pjesme, nego i uvjerljivosti Vašeg pojavljivanja.
Unosim se u taj dio posla zbog toga jer uvijek radim s prijateljima pred kojima se osjećam opušteno i sa kojima sam prije snimanja puno sati utrošio razgovarajući o tome kakvu sliku želimo i kakvu poruku hoćemo odaslati. Recimo, omot albuma „Dodirni me slučajno“ je dizajnirala Dubravka Horvat i ovoga puta je fotografije radila žena, Biljana Gaurina. To sam namjerno htio, da fotografije radi netko ženskog senzibiliteta i mislim da smo u tome uspjeli.
 
 
 
Kao predstavnik nekadašnje Jugo i „analogne“ glazbene scene – kako prihvaćate novotarije koje nam je tehnologija donijela?
Gledajte, svi su studiji danas digitalno opremljeni - računalo je zajedno s mnogim muzičkim programima postao obavezan studijski inventar. Međutim, najbolji  su oni studiji koji imaju i analogni, tj. mekani, topli zvuk, a to znači da onaj studio koji u svom inventaru posjeduju takozvane antikne sprave su i najbolji studiji. To su studiji u kojima ja radim. Jasno da volim YouTube, a pogotovo pratim komentare na svoje spotove i glazbu jer mi to omogućava direktan uvid u mišljenje ljudi koji prate glazbu.
 
Da li je lakše raditi i prodati album sada u 2012. ili je to bilo recimo 1987.?
Jasno da je bilo lakše diskografima u 80-tima jer je mogućnost kopiranja, tj. piratstva bila vrlo limitirana, upravo radi analognih nosača zvuka, poput LP ploča i kazeta. Čim se glazbeni signal pretvorio u digitalni signal to jest nule i jedinice otvorila se mogućnost kopiranja i nepoštivanja autorskih prava. Bit će težak zadatak pogotovo u našim krajevima postići to da ljudi poštuju autorska prava, ali ja imam vjeru u kulturu našeg naroda i mislim da će doći bolja vremena za diskografiju.
 
Maločas smo spomenuli jednu davnu godinu – da li Vam je 1987. padalo na pamet da ćete u 2012. još uvijek biti jedan od najaktualnijih pop izvođača s novim albumom?
Ne. Nisam niti sanjao da će se sve tako odvijati. Da ste me 1987. pitali što ću raditi 2012. godine najvjerojatnije bi moj odgovor bio "kakva glazba? mene 2012. neće više niti biti". Tako da ja u ovom bonusu života neizmjerno uživam.
 
Vaš se vokal tijekom godina pomalo promijenio, postao je dublji, ima tu neku šarmantnu „patinu“. Kako se pjevač „bori“ s neminovnim prirodnim promjenama u vokalu?
Prirodom stvari normalno je da tijekom godina glas postaje dublji. Znam puno kolega koji 'em radi godina, 'em radi nepoznavanja tehnike pjevanja spuštaju intonacije svojih pjesama. Spuštanjem intonacije neminovno se gubi napetost pjesme pogotovo refrena. Ja sam ponosan što i dan danas na primjer pjesmu „Sjaj u tami“ pjevam iz C-a kao kada sam imao 20 godina. Čvrsto sam uvjeren da ako bi spustio intonaciju te pjesme - ona više ne bi bila ono što jest.
 
 
 
Dobitnik ste nekoliko diskografskih nagrada Porin za najbolje vokalne muške izvedbe – koliko Vam nagrade općenito znače?
Jasno da mi znače. I to je poticaj da se i dalje kvalitetno bavim glazbom. To je poticaj ne samo meni nego i Aquariusu (mom diskografu) i svim mojim suradnicima -  jer sam ja samo vrh jedne sante leda. 70 % onoga što čini ime "Massimo" ljudi nažalost ne vide. Ali, puno sam puta u šali rekao nagrade bi mi bile puno draže da imaju jedan mali pretinac kojeg otvorim a unutra nekoliko tisuća eura (ha, ha, ha...).
 
Koja je tajna formula Vašeg uspjeha – što mislite da radi čega ste se tako dugo i uspješno održali na sceni , usprkos i nekim ne baš sjajnim suradnjama i albumima? 
Još uvijek sam tu radi toga jer neizmjerno poštujem starije kolege od kojih učim, i s kojima gajim divna prijateljstva, ali i radi toga jer mislim da je upravo živi nastup finalni dokaz poštivanja ljudi koji dolaze na tvoj koncert.
 
Uvijek surađujete s mnogo različitih suradnika pri stvaranju novih pjesama, iako ste i sam skladatelj. Zašto više ne forsirate vlastitu kreativnost? Pretpostavljate li da će  albumi biti uspješniji ako sakupite više uspješnih autora?
Ne radi se o uspješnim autorima, vjerujte, radi se samo o tome da li pjesma je ili nije ono prava, pa pisao je bilo tko. Vjerujem da ću i ja opet početi puno i plodno pisati, a ima i mnogo pjesama u mojoj ladici koje samo čekaju pravi trenutak.
 
Poznato je da autori pišu za Vas pjesme, čak i kada ih ne poznajete. Nedvojbeno imate status „za njega se pišu pjesme“?
U pravu ste. Mnogi misle da sam u stanju i od telefonskog imenika ispjevati dobru pjesmu. Ali, to nije baš tako. To da mi pjesma paše se jednostavno dogodi. Puno puta me autori nagovaraju misleći da ukoliko ja otpjevam njihovu pjesmu da je uspjeh zagarantiran, ali ukoliko se ne dogodi magija pri prvom mojem izvođenju te pjesme tada se dogodi da tu pjesmu recimo preporučim nekoj kolegici ili kolegi jer će se možda kod njih dogoditi ta potrebna magija i vjerujte, to se često događa. Npr. pjesma koju je Nina pjevala „Dodiri od stakla“ bila je najprije ponuđena meni, ali sam ja bio uvjeren da iako je to izvrsna pjesma, ona je za ženski glas. I bio sam u pravu.
 
 
 
Na se Vaše albume ne treba čekati dugih godina, dosta ste aktivni, često izdajete  materijal, ima vas svugdje, sluša Vas se (i pušta) stalno – bojite li se zasićenja javnosti?
Ja ne mislim da se ne čeka godinama na moj album. Album „Dodirni me slučajno“ se stvarao pune 3 godine. Ali slušatelj nema taj osjećaj jer sam stalno prisutan sa nekim novim singlovima. Međutim, album je ozbiljna stvar i vjerujte potrebno je bar nekoliko godina da se sve poklopi.
 
Kako Massimo radi novi album? Smisli koncept, ideju, priču – ili sakuplja kvalitetne pjesme koje se onda uklope u jednu cjelinu? Za pjesmu s Nenom Belanom s prethodnog albuma „Sunce se ponovo rađa“ sam pročitala da je ona u biti bila namijenjena prethodnom albumu „Vještina 2“ ali se na kraju nije uklopila u njega. 
Novi album počinjem raditi odmah po zavšetku prethodnog. Jasno je da sa svakim albumom želim napredovati i imati što pročišćeniju viziju finalnog proizvoda. Ali ipak sve odlučuju pjesme i često me pjesme vode do konačnog koncepta. Ne radi se o tome da se pjesma „Zar više nema nas“ nije uklopila u „Vještinu 2“ takva pjesma dobro dođe svakom albumu. Radi se o tome da sam jednostavno tako dobru pjesmu htio sačuvati za neki drugi trenutak. Kockarskim žargonom spremio sam asa u rukav.
 
Duet s Ninom Badrić izgleda će biti novi veliki hit. No, čini se da je možda i važnije kako je to dobra pjesma, glasovi su vam se savršeno poklopili?
U samom pitanju se nalazi i odgovor.
 
Vidljivo je da su veliki trud i pažnja uloženi u novi album, i rezultat nije izostao – da li mislite da su tome zaslužni i neki novi suradnici?
Da vam objasnim, kada samo jedan aranžer radi na albumu moje iskustvo je pokazalo da aranžer ne može biti jednako kvalitetan u svih npr. 12 pjesama. Zato sam na ovom albumu dao najboljim aranžerima zemlje da rade na maksimalno četiri kompozicije. Zato album zvuči svježe i nadahnuto jer se kreativci albuma nisu bezrazložno trošili. Plus, na ovom albumu sam nastojao stvarno držati konce u rukama, a i odsvirao sam puno gitara.
 
 
 
Koliko je teško zadovoljiti apetite i publike i kritike nakon tako duge karijere?
Volim dobre kritike i jasno negativne mi ne gode. Ali ni negativne niti pozitivne kritike ne mogu uzeti preozbiljno radi toga jer se kritičari ipak glazbeno izražavaju pisanjem, a ne glazbenim instrumentima i glasom.
 
Novi album gotovo uvijek znači i novu turneju . Što Massimo sprema u toj domeni ove godine?
Puno sam puta rekao da sve ovo radim radi sviranja uživo. Snimati album je jedna stvar, ali stati pred publiku zajedno sa svojim bendom, odnosno prijateljima, stvarati glazbu na licu mjesta, to je ono zbog čega živim. Jasno da ću na ovoj turneji paziti na još mnogo detalja osim same glazbe, kao što su scenografija, rasvjeta, kvaliteta zvuka... ali ponavljam mnogo je ljudi uključeno u moj rad.
 
Zagreb uskoro očekuje Vaš koncert za Valentinovo 14.2. u Tvornici kulture. Mnogi smatraju da je Valentinovo dobar reklamni trik. Ili je to ipak prilika za nešto drugačiju setlistu?
Ja uvijek set listu prilagođavam trenutku u kojem se koncert događa. Znate puno glazbenika nastoji rezervirati dobre koncertne prostore na dan ljubavi, ja sam ovoga puta imao sreću i dobio taj termin u Tvornici. Još vam samo mogu reći da će biti i nekih gostiju ali stvarno želim da to bude iznenađenje. Ne radi se o reklamnim trikovima, ja ne razmišljam na tom nivou.