Intervjui

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

×

Upozorenje

JUser: :_load: Nije moguće učitavanje korisnika sa ID: 852


 
Ususret koncertu grupe East Rodeo, koji će se održati u Tvornici Kulture 13. prosinca povodom izlaska vinilskog izdanja albuma Morning Cluster, porazgovarali smo s Alenom Sinkauzom, jednim od idejnih pokretača i tekstopisaca ovog veoma neobičnog i zanimljivog benda. O čemu smo točno razgovarali i što smo sve saznali slijedi u nastavku.
Kako se dvojac iz Italije i dvojac iz Hrvatske ujedinio u bend zvan East Rodeo?
Tada smo još živjeli u Italiji i prva postava East Rodea je prestala funkcionirati. Bilo je to 2007., ako se ne varam. Nenad i ja smo imali još hrpu materijala i smatrali smo da trebamo nastaviti dalje. Odmah smo se sjetili Alfonsa Santimonea (live electronics, synth, klavijature) koji nam je svojevremeno bio mentor dok smo pohađali razne seminare improvizirane glazbe i jazza. Preko njega smo došli do mladog free jazz i usudio bih se reći melodičnog bubnjara iz Rima, Federica Scettrija, koji je već svirao u nekoliko projekata s Alfonsom. Već nakon nekoliko probi shvatili smo da imamo štošta zajedničkog. Ljubav prema istraživanju zvuka i ekstremnim dinamikama, improvizaciji i poliritmijama potaknula nas je na izvedbu novog materijala koji su se našli na albumu „Dear Violence“. Koncerti su bili najbolji način da eksperimentiramo i zajedno rastemo u našem zvuku. To smo si mogli priuštiti jer Alfonso i Federico imaju jako puno iskustva s improviziranom glazbom, a Nenad i ja smo jedva čekali da pronađemo ljude s kojima bismo se mogli upustiti u takvu pustolovinu. Zato je „Dear Violence“ i snimljen u samo dva dana.

Odakle afiniteti i inspiracija za baš ovako specifičnu vrstu glazbe?
Jednostavno volimo to što radimo i u životu smo se ozbiljno prihvatili glazbe. Nismo bend koji radi šablonski jer volimo rizik i istraživanje. Volimo svirati i tiho i glasno. Nikad ne sviramo napamet i ne zanima nas baviti se zvukom u jednom glazbenom žanru ili žanrovski definirati to što radimo. To se, naravno, protivi kulturi fast fooda, reklami i velikim zaradama. No, s druge strane postoji prepoznatljiva kvaliteta u svakom segmentu života ljudi koji malim koracima neprestano napreduju isključivo  zahvaljujući svom radu.


 
Tko ili što ima nekako najveći utjecaj na vašu glazbu?
Na nas je utjecalo stvarno pregršt bendova, glazbenika i umjetnika. Od talijanske canzone Freda Buscaglionea do suvremene elektronike Alva Nota, Aphex Twina i natrag do Billa Evansa, Charlesa Mingusa, Anthonyja Braxtona, Johna Zorna, Jamesa Browna, The Clasha, Franka Zappe, Einsturzende neubauten, S.O.D.-a, Elvisa Costella, Bele Bartoka, NIN-a, The Exploiteda, Igora Stravinskog, Ligetija, Cuong Vua, Radioheada, Davida Lyncha, Slayera, Federica Fellinija, Alejandra Jodorovskoga, Arta Lindsaya...
Ustvari, sve što nas stimulira i na što reagiramo utječe na nas. Ali, nekako se zadnji album „Morning Cluster“ po svojoj slojevitosti i slobodnim ritmičkim pulsacijama referira na gamelan te indonezijsku glazbu iz Balija i Jave.
Također bih nadodao da ipak mi sami imamo najveći utjecaj na našu glazbu. Kao naša kreacija, ona je pod našom kontrolom. Mi joj dajemo razlog da postoji, a publika da u potpunosti zaživi i krene svojim putem.

Kako funkcionira stvaranje novih pjesama na relaciji Hrvatska-Italija?
Tijekom turneje za rad koristimo dane između koncerata, a inače se nalazimo nekoliko puta godišnje po tjedan dana kako bismo razmijenili ideje. Jednom kad fiksiramo materijal probe nam ne trebaju već se prepuštamo izazovima koncerta.  

Sad kada iza sebe imate treći album „Morning Cluster“, kako gledate na prvi album „Kolo“? „Morning Cluster“ je također i nešto mirniji. Kako to da ste se na neki način odmakli od žestine koja dominira na prethodna dva albuma?
„Kolo“ je vrlo šarolik album. Koncept je bio mijenjati žanr iz pjesme u pjesmu i ne mislim da se radi o žestokom albumu. Naprotiv, vrlo je melodičan i oplemenjuje ga Nenadov kabaretski pristup na vokalnim dionicama.
S druge strane, „Dear Violence“ je izravan i beskompromisan album, kao skamenjena pljuvačka. Album je realiziran s novom postavom i novim producentom koji je prvenstveno nama bio potreban radi uspostavljanja odnosa naspram „Kola“.
„Morning Cluster“ je prirodni nastavak jednog zajedničkog projekta gdje svi autorski sudjeluju u stvaranju novog zvuka. Stoga je istina da je „Morning Cluster“ nešto mirniji album, ali istovremeno kompleksniji i slojevitiji.


 
Mislite li da vaša glazba kod nekih slušatelja može izazvati katarzu?
Stvarno ne razmišljamo o tome. Ne znam tko sluša glazbu radi katarze. To me malo podsjeća na film Titanic kad su svi jurili u kino da bi kolektivno plakali.

Kako se u cijeloj priči oko izdavanja vašeg drugog albuma našla Slovenija?
Već dugo smo u sjajnim odnosima s izdavačkom kućom Kapa records iz Ljubljane. Andrej Sevšek svojevremeno je bukirao East Rodeo po Sloveniji. Upravo zahvaljujući njemu tamo postoji publika koja nas prati. Htjeli smo da se svima na neki način isplati ulaganje pa su se tako svi složili za koprodukciju Kapa recordsa i našeg neovisnog talijanskog izdavača Trovarobata iz Bologne.

S obzirom da postojite od 2002. godine, koliko ste željenih ciljeva do sad uspjeli ostvariti?
Svirali smo mnogo, pogotovo u predrecesijskom razdoblju. Nastupali smo na velikim festivalima, svirali s odličnim bendovima, imali smo čak i bendovski kamper, itd. Do sada smo ostvarili onoliko koliko smo mogli. Bilo je tu i uspona i padova, ali bitno je da održavamo neku konstantu i da još uvijek imamo volje zajedno skladati glazbu. Umjetničke suradnje koje smo ostvarili na zadnjem albumu s ljudima poput Grega Cohena, Marca Ribota, Warrena Ellisa, Ivane Sajko, Simona Bogojevića Naratha i Danijela Žeželja su definitivno jedan od ostvarenih ciljeva.
Očekuje nas vinilno izdanje „Morning Cluster-a“ u koprodukciji talijanskih neovisnih izdavača El gallo rojo i Pulse što nas izuzetno veseli. Imam osjećaj da sa svakim albumom kreće neka nova priča pa izgleda kao da smo na početku po treći put.

S kime biste voljeli surađivati?
Volio bih surađivati s vrlo talentiranim talijanskim glazbenicima mlađe generacije poput Francesca Bigonija (tenor sax) i Beppea Scardina (bariton sax) koji su prisutni na slobodnoj i eksperimentalnoj sceni. Imali smo prilike zajedno svirati nekoliko puta i bilo je stvarno moćno. Kad bih zamišljao sljedeći album East Rodea, zamislio bih ga u suradnji s njima.

Što vam je iduće u planu?
Prvi  video spot za instrumentalnu skladbu „Brod“ spreman je za TV-premijeru. Režiju potpisuje Simon Bogojević Narath, inače autor nagrađivanih eksperimentalnih animiranih filmova poput „Cvijeta bitke“, „Levijatana“ i drugih.
Čeka nas još jedna uzbudljiva sezona u kojoj ćemo promovirati „Morning Cluster“ i raditi na drugim projektima paralelno, na kojima ćemo uspostaviti neke nove suradnje.
U planu je jedna audio vizualna produkcija u sklopu 25FPS-a u suradnji s Davorom Sanvincentijem koju ćemo promovirati po Hrvatskoj i šire. Nenad i ja radimo na novom IDM projektu u kojem istražujemo proces stvaranja „instant composition-a“ kroz live sampling u okvirima elektro noise duba.
Sredinom proljeća nastupamo u predstavi Ivane Sajko „Prizori s jabukom“ u Teatru &TD. Zatim kao organizatore, početkom listopada, očekuje nas treći po redu Audioart, međunarodni festival eksperimentalne i improvizirane glazbe u Puli.