Intervjui

U povodu izlaska novog albuma Ima li budnih grupe Vatra razgovarali smo s pjevačem i gitaristom grupe Ivanom Dečakom u kojem nam je iznio puno zanimljivih informacija i razmišljanja vezanih uz novi album, grupu Vatra i zbivanja na glazbenoj sceni općenito.

Novi album Vatre zvuči nešto lakše nego prethodni Sputnik, ali profinjenije. Možete li komentirati ovu tvrdnju i općenito bih vas molio da malo predstavite album
U periodu stvaranja albuma od objavljivanja prethodnog Sputnika, pa sve do aktualnog Ima li budnih dogodilo se dosta stvari u našim životima, dobre i loše, a kako smo nas petoro, kroz godine druženja i muziciranja postali gotovo obitelj, one su se duboko urezale u sve pore našeg bića. Ova je ploča intimna ispovijest nas petoro, pa je i atmosfera na njoj takva.

Koje pjesme namjeravate staviti u standardni koncertni repertoar?
Uvježbat ćemo sve pjesme, uvijek to radimo kada izađe novi album. S vremenom se profiliraju one koje najbolje povezuju nas i publiku. Trenutno uživo izvodimo Tremolo i Ima li budnih, ali za Tvornicu u kojoj 15.12.2011. radimo veliki promotivni koncert, predstavit ćemo dobar dio novog materijala.


Prvi singl kao najava albuma bila je pjesma Tremolo. Možete li reći kako je došlo do te suradnje s Urbanom i planirate li i u budućnosti dalje surađivati s njim?
Urban je bio moja srednjoškolska lektira, prvenstveno ovdje mislim na fazu Laufera. S vremenom smo se sprijateljili i drago mi je da smo na kraju zajedno zapjevali u Tremolu. Uvijek to ponavljam, jer jednostavno je tako; sama pjesma tražila je Urbana, njegovu boju glasa, interpretaciju ili u konačnici, njegovu energiju. Bilo je to sjajno iskustvo, imao sam čast i zadovoljstvo, a Tremolo je dobio upravo ono što je tražio… U posljednje vrijeme dosta smo nastupali zajedno, te smo, onako spontano, izvodili Tremolo zajedno sa Urbanom, nikada nismo znali u kojem djelu pjesme će se Damir popeti na binu, kako ćemo ju izvesti ili završiti, ali baš ta improvizacija na licu mjesta, pred publikom, učinila je te zajedničke nastupe posebnima, barem sam ih ja tako doživio.

Gledao sam Vas na koncertu u Varaždinu na Špancirfestu i tamo su sa vama na pozornici bili kako ste rekli jedan mladi bend iz Virovitice. Možete li ih malo predstaviti?
Zapravo bila su dvojica bubnjara iz mladih virovitičkih bendova; Progress i Crni humor, pozvali smo ih da u Tremolu naglasimo ritmiku pjesme.
Koliko sam upućen, u Virovitici se, kao i u vrijeme našeg probijanja, dešava potpuno nova scena, ima tu svega: od punka, klasičnog garaž rocka, hc-a, metala... Klincima je dosta narodnjaka i seljaka, pa drmaju ono što ne mogu čuti niti u jednom klubu ili kafiću u koji zalaze. Držimo im fige, navijamo za njih, a gdje god je prigoda povedemo ih sa sobom, ne bi li ih predstavili ljudima i izvan Virovitice.


Pročitao sam negdje da ste u konkurenciji za album imali oko 30 pjesama, no na albumu ih je na kraju izašlo samo 9. S ovim drugima niste bili potpuno zadovoljni ili ih čuvate  za neku drugu priliku?
Neke pjesme jednostavno nisu zadovoljile u određenim segmentima, npr. imali smo jednu, tko god ju je čuo u demo fazi rekao bi kako je zarazna i hit pozitivna.
Jedan naš kritičar čak joj je posvetio dobar dio kritike: Imala je Vatra još jednu pjesmu na lageru koja nije stigla dalje od verzije s probe, a da su je stavili na album došli bi i do još šire publike na sličan način kako je Tremolo ubrao puno gledatelja na YouTube kanalu.  Možda se radilo i o pametnoj odluci (mada na trusnom domaćem tržištu ne treba izbjegavati hitove) – Hrvoje Horvat za Vjesnik.. Nama se pjesma jednostavno nije uklapala u kompletnu strukturu albuma i tako je ostavljena za neka druga vremena, jer ako je pjesma dobra, njen je rok trajanja, poput meda, neograničen.

Sudjeluju li u procesu pisanja pjesama svi članovi banda ili samo neki? Npr. kod TBF-a većinu pjesama piše Saša.
Saša nam se nije vrzmao oko pjesama, ali su mi se zato pridružili Robert i Irena. Tako na Ima li budnih zajednički potpisujemo četiri pjesme; Plima Adrenalina i Mašine pjesme su koje smo radili Irena i ja, dok smo na pjesmama Kamikaze i Ima li budnih Robert i ja ukrstili ideje. Spoznaja kako i ostali članovi benda stasaju kao autori, veseli, inspirira i u konačnici čini dobro svima nama okupljenima oko Vatre.

Dolazite iz Virovitice. Je li moguće za uspješno djelovanje na rock sceni djelovati od tamo koja je mali grad ili je nužno prebaciti djelovanje u neki veći centar poput Zagreba? Imam dojam da je Hrvatska prilično centralizirana država pa da svi koji žele opstati na sceni moraju prebaciti svoje djelovanje u neki od većih centara poput Zagreba, Rijeke ili Splita.
Imaš dobar dojam. Iako naša ritam sekcija (Boris i Mario) žive u beskrajnoj ravnici (Virovitici), gdje dani za moj ukus traju predugo, ostatak benda je stacioniran u Zagrebu i ne planiramo skoro odseliti..


Kako mislite predstaviti novi album? Samostalnim koncertima ili u suradnji s još nekim bendom, kao npr. kad ste prije par godina svirali koncerte s Ramirezom. Kad počinje turneja i koje gradove mislite obići?
Centralni dio promocije biti će koncert u novouređenoj Tvornici kulture, sad je već poznat i datum - 15.12.2011. Uz koncert u Zagrebu posjetit ćemo većinu gradova u Hrvatskoj i šire. Trenutno dogovaramo i koncert u Beogradu koji bi, po svemu sudeći, trebao uslijediti odmah nakon zagrebačkog koncerta.

Može li se, po vašem mišljenju, danas u Hrvatskoj živjeti samo od glazbe ili je potrebno sa strane raditi još neki posao? Kako je u vašem slučaju?
Živim od glazbe posljednjih 7 - 8 godina, honorari od koncerata i autorski honorari omogućavaju mi pristojan život, naravno uz realne apetite.

Neki bandovi pričali su mi kako se danas cd-ovi izdaju samo reda radi, da na njima nema neke bogznakakve zarade već da se izdaju samo radi predstavljanja novih pjesama, a da bend zapravo živi samo od svirki. Neki čak daju kompletne albume na free download. Kakav je vaš stav o prženju cd-ova i razmjeni glazbe preko Interneta?
Teška su vremena, ljudi nemaju novaca za osnovne životne troškove.Kada su struja i telefon isključeni, a frižider i želudac prazni teško će tko, osim umjetnika samih koji u takvim situacijama znaju iznjedriti ono najbolje iz sebe, razmišljati ili konzumirati umjetnost.
Stoga poručujem: ako nemate para za naš novi album, spržite ga od kolege koji je kupio original i navratite na naš najbliži koncert!

Prije nekoliko dana pojavila se inicijativa za dodjelu jedne ulice u Zagrebu Milanu Mladenoviću. Budući da se vas često povezivalo s Ekatarinom Velikom čiji je Milan bio član, možete li prokomentirati ovu inicijativu?
Milanove ulice su njegove pjesme, tko god želi može prošetati jednom od njih.. Inače inicijativa je pohvalna, bio je veliki umjetnik i nadasve čovjek, što je i dokazao kroz javne istupe ranih 90-ih.Poznavajući mentalitet ljudi sa ovih područja,tu bi se mogla lomiti koplja, skupljati ili rasipati politički poeni, a njegova su djela daleko iznad toga.....