×

Upozorenje

JUser: :_load: Nije moguće učitavanje korisnika sa ID: 852

W.C.Handyem nagrađeni filmski redatelj Don McGlynn došao je u naš fokus nedugo nakon što smo primili vijest da će tri filma iz njegova opusa: ART PEPPERNotes From Jazz Survivor, DEXTER GORDONMore Than You Know i HOWLIN' WOLF STORY biti prikazani na ovogodišnjem filmskom festivalu DORF u Vinkovcima i Rijeci.

Kroz svoju karijeru McGlynn je dokumentirao značajan dio američke glazbene povijesti, dopuštajući nam da vidimo i osjetimo performanse nekih od najzanimljivijih ličnosti s područja jazz, blues i rock glazbe. Njegovi filmovi često nude mnoge rijetke i prethodno neobjavljene snimke i videe, opisujući tako živote svojih heroja življe nego ikad prije. Od Art Pappera i Spikea Jonesa do Teddy Edwardsa i Howlin' Wolfa, McGlynn stvara filmove o američkoj glazbenoj baštini od 1982. Što čovjek ima za reći o svojoj karijeri, filmovima i planovima? Napisano je ispod.

Kako i kada je započela vaša očita fasciniranost američkom glazbom?
Bio sam fasciniran glazbom i filmovima otkad sam bio dvije godine star – vjerojatno i prije. I još uvijek volim glazbu i filmove.

Kako ste počeli snimati dokumentarce?
Pohađao sam USC Division of Cinema, koji je vjerojatno najpoznatiji kao filmska škola koju je pohađao George Lucas. USC se nalazi u Los Angelesu, jedan od mojih omiljenih glazbenika, Art Pepper, također je živio tamo. Nekako sam, bez obzira na nedostatak iskustva, imao hrabrosti pitati Arta hoće li mi dopustiti da snimim film o njemu. Pristao je.

Kako odabirete izvođače o kojima ćete snimati filmove? Koji je vaš kritetij?
Art Pepper je dobar primjer. Stvarno sam volio njegovu glazbu, a nije postojalo puno filmskih snimki o njegovom sviranju. Dakle, pomislio sam kako bi bilo dobro snimiti ga kako bih pomogao dokumentiranju njegove glazbe i njegove životne priče. Ponekad, kao u slučaju Howlin' Wolfa i Dextera Gordona, postoje snimke, ali ne i dokumentarci o njima. Oni su također među mojim omiljenim glazbenicima.

Kako pronalazite sav potreban materijal i snimke za svoje filmove? Na primjer, The Howlin' Wolf Story je djelomično izrađena od bezbroj bitova Wolfovih live nastupa napravljenih od strane Alana Lomaxa. Sastavljanje svega toga zajedno je samo po sebi ozbiljno umjetničko djelo
The Howlin' Wolf je jedan od najtežih filmova koje sam snimio. I jedan je od najtežih za editiranje. Nije postojalo puno snimaka Howlin' Wolfa i morao sam izvući najviše iz onoga što sam imao. Snimka Alana Lomaxa snimljena je 1966., editirana, ali nikad nije objavljena. Snimka je bila u velikom neredu pa smo je morali rekonstruirati u nešto koherentno. To su bile divovske slagalice. Bilo je malo isticanja na snimci, a balansiranje toga sa mojim novim snimkama je bilo vrlo komplicirano i zahtjevno. Završno uređivanje nije radilo ispravno sve do svega nekoliko sati pred svjetskom premijerom filma u Chicagu. Visjelo je na žici.

Koliko je velika ekipa s kojom obično radite? Koju suradnju bi istaknuli kao najvrijedniju i najutjecajniju?
Moje ekipe su obično vrlo male – oko možda 8 ili 10 ljudi. No, od dolaska digitalnog videa često sam išao van i sam snimao. Svaki doprinos bilo kojeg člana „posade“ je uvijek dobrodošao. Naravno, snimatelj i urednik imaju tendenciju najvećeg utjecaja. To se posebno odnosi na urednike, jer oni tu ostaju duže vremena.

Siguran sam da vam je kao autoru teško biti objektivan, ali za koji film smatrate da je najbolji koji ste snimili i zašto?
Stvarno ne mogu odabrati favorita. Volim sve svoje filmove. Ova tri filma sam izabrao jer su oni među najbolje prihvaćenima u publici.

Koji su glavni problemi na koje nailazite tijekom snimanja filma? Da li se ijedan čini kao nemoguća misija? Da li postoji među njima jedan za koji ste imali veliku želju napraviti ga, ali jednostavno niste mogli započeti?
Ponekad je teško pronaći novac za snimanje filma. Ali isto tako, nekad je vrlo jednostavno. Kao što sam prije spomenuo, The Howlin' Wolf je najbliži „nemogućoj misiji“. Veliki je broj filmova koje sam želio napraviti, ali nisam mogao pronaći izvor financiranja. Činjenica je da još nisam napravio rock dokumentarac, a novac za snimanje sam pokušao pronaći u nekoliko navrata.

Kako se osjećate kao autor nagrađen W.C.Handy nagradom?
Sve nagrade se cijene. Naravno, posebno značenje se krije u tome što je The Howlin' Wolf Story osvojio nagradu u Memphisu jer je Wolf živjeo u Memphisu, Tennessee dugo vremena. Uvijek je promatran kao „omiljeni sin“ od strane glazbene zajednice.

Radite li trenutno na nekim novim projektima? Imate li planova za snimanje novih filmova? Što biste željeli slijedeće snimati?
Volim probati različite stvari, tako da sada radim nešto o velikom klasičnom dirigentu RAFAEL FUHRBECK de BURGOSU. Uvijek sam volio klasičnu glazbu i pravi je blagoslov što ću to učiniti.

Što radite dok ne snimate filmove i što bi radili da niste redatelj?
Ugavnom sam cijelo vrijeme snimatelj filmova. Kad ne radim film, što obično radim, u potrazi sam za financiranjem nekog drugog filma ili uređenjem prodaje ili odlazim na filmske festivale. Filmovi su moja karijera, ali i moj hobi. Cijelo vrijeme čitam o filmovima. Svaki tjedan pogledam nekoliko filmova. Da nisam postao redatelj, vjerojatno bih pokušao pronaći drugi posao u filmskoj industriji.

Tri vaša filma, ART PEPPER – Notes from jazz survivor, DEXTER GORDON – More than you know i HOWLIN' WOLF STORY bit će prikazani u Hrvatskoj na DORF festivalu u Rijeci i Vinkovcima. Kad ste bili samo početnik u režiranju filma, jeste li očekivali da će vaši filmovi dosegnuti svjetsku popularnost?
Kada sam počeo karijeru u ranim 1980-ima nije bilo mnogo mjesta za prezentaciju dokumentaraca. Jedva se našao neki filmski festival, u odnosu na današnju situaciju. Tada je bio tek početak razvoja „kućnog videa“. Postojala je javna televizija i malo kabelske. Ukratko, nadao sam se da ću možda moći predstaviti svoje filmove u inozemstvu. Od tada, došlo je do eksplozije rasta dokumentarnih filmova. Sada imamo tisuće filmskih festivala, a k tome, stotine kabelskih i TV postaja sada prikazuju dokumentarne filmove. Prvo VHS, a nakon njega DVD tržište kreiralo je novi život za starije filmove na kućnom videu. Natrag u 1980-ima, nikad ne bi ni sanjao da će moji filmovi biti prikazani u preko 100 zemalja. Izvan sebe sam. A sada je tu i digitalni download, što znači da bilo što možete vidjeti bilo gdje.

Možete li nam predložiti nešto iz svoje osobne knjižnice snimaka?
Ako mislite da bi vam trebao predložiti nešto pušteno na našoj stanici, prije projekcije slijedeći tjedan, mogu spomenuti slijedeće. Pustiti bilo što Howlin' Wolfa ili od Chess Recordsa ili snimke Sama Phillipsa bilo bi sjajno. Koristili smo "How Many More Years" u dokumentarcu. Za Art Pepper, dobar izbor bila bi „Patricia“, koja je objavljena u dokumentarcu. Za Dextera Gordona bilo bi dobro pustiti nešto sa "The Homecoming...live at the Vanguard"

I nešto za kraj...
Radujem se posjetu Hrvatskoj

Hvala vam na utrošenom vremenu.

Preveo i prilagodio: Krunoslav Knežević