Intervjui

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

×

Upozorenje

JUser: :_load: Nije moguće učitavanje korisnika sa ID: 852

{mosthumbviewer: images/SGkoncerti_interviewi/2010/10/gustafi/2.jpg, images/SGkoncerti_interviewi/2010/10/gustafi/2m.jpg, Gustafi u Čakovcu, Center}

Gustafi, bend iz Vodnjanja, osnovan još daleke 1980. godine, u subotu, 09.10.2010., održao je u Čakovcu energičan nastup, a neposredno prije Edi Maružin, jedan od osnivača benda, te autor tekstova i muzike, u opuštenom razgovoru otkrio nam je neka razmišljanja o glazbi, bendu...

Dobro došli…
...još bolje Vas našli!

Došli ste na ovaj hladni sjever iz ipak toplijeg kraja.
Ovdje kod vas zna biti čak toplije, ali ovaj put smo došli ipak u hladnije, ali i zaželjeli smo se hladnijih krajeva.

Ne nastupate baš često u ovim krajevima, a imate vrlo veliku publiku ovdje.
Mi smo vrlo zadovoljni i vrlo impresionirani s tim nekim našim statusom i kako bih ga nazvao ljubavlju ovdašnjih ljudi prema nama, nismo to očekivali, sviramo po cijeloj Hrvatskoj, ali moram biti iskren da je u zadnje vrijeme ovaj dio Hrvatske kraj u kojem doživljavamo najbolji prijem, je li to u pitanju Čakovec ili Varaždin, ili bilo koje mjesto u ovom dijelu.

Trideset godina postojite, nije malo!
Neki da, neki ne. Da, ove godine slavimo tridesetogodišnjicu postojanja.

Malo je bendova koji se mogu pohvalit takvim stažom.
Ne malo, nego ih možeš izbrojat na prste koliko ih ima.

A i Vi ste bend koji živi od svirke - „radni bend“?
Da, nismo bend sa televizije i ne živimo od tantijema i takvih stvari, živimo od svirke do svirke, rock and roll , pa zato nekad poludim i uvrijedim se kada mi neki tamo dripci počnu vodit diskusiju jesu li Gustafi rock ili ne! Rockom zamišljaju dvije nabrijane gitare i sad je li to najobičniji kič ili turbo folk, nema veze, to su dvije gitare distorzirane i to je onda rock, a Gustafi nisu….no dobro pustimo to.

Vi ste rock-etno, nešto tako?
„Raketno“ ne rock-etno…hahaha! Slušaj, etno je previše krupan za našu priču…
Kad bi mi s nekim etno glazbenicima pričali mene bi bilo sramota reći da smo mi etno, naša muzika je rock muzika u koju je uključeno sve što smo slušali kroz godine, a jedan bitan dio je i taj etno. Ali svrstavat našu muziku u neki etno, što su dugo vremena radili….pazi mi smo to samo iskorištavali hahaha, šutili smo, stavi me ti kamo hoćeš, plati me i nema veze. U principu taj etno u našoj formi nije etno, ako smo mi etno onda smo mi etno 21. stoljeća, ono što će za 100 ili 200 godina ljudi pričati da je bila narodna muzika.

Možda niste baš etno, ali imate elemente etna samim time što pjevate na dijalektu.
Dobro, to je možda naš najveći etno, taj naš dijalekt… Budimo realni, neki nam spočitavaju da smo previše hermetični, da smo previše zatvoreni u taj etno jezik, da nas nitko ne razumije, dok istarski čistunci tvrde da smo mi nekakva komercijalizirana verzija i da uopće ne pričamo nekakvim etnom. Ja kažem ljudima nisam ni lingvist nisam ni muzikolog ni ništa, ja sam čovjek koji se bavi komunikacijama, mene zanimaju komunikacije među ljudima, mene zanima da sviramo, da radimo, da šibamo, da izmjenjujemo tu pozitivnu energiju i sve te stvari…

A to jako dobro radite...
Ja se bavim slengom, a ne tim nekakvim dijalektom, ja sam sleng čovjek. Istina da sam u duši čovjek koji govori taj naš istrijanski i onda sam ga ja pomiješao sa hrvatskim, sa malo talijanskog, sa malo meksikanskim sa onim što koristim u životu….

Kakvi su planovi, prošle godine album, što je dalje u planu, naučili smo da albumi često izlaze?
Ne planiramo, radimo…Kad me pitaš za planove, malo se naježim…..što planovi?
Ili radi ili nemoj planirati, to je moja deviza. Planovi se i izjalove….ja više volim da nema planova nego da ima obaveza, a jedna od obaveza nam je i da izdamo CD i sad na njemu radimo, baš radimo poprilično i računamo da će izaći studijski album, najvjerojatnije na proljeće i taj konačno live CD….tako da slijedeća godina bi mogla biti vrlo plodna.

Onda biste mogli napraviti i jedan veliki koncert…
Neee, ne volimo mi velike koncerte, biti opterećen, moraš ovo moraš ono, to me ne interesira, zbilja ne želim svoj život protraćiti na neke velike obaveze. Mislili smo kao tridesetogodišnjicu obilježiti nekim koncertom u Areni, ali brzo me je to prošlo, trošiti toliko živaca, toliko strpljenja, ne želim svoje živce i niti svoju energiju trošit na takve stvari. Bolje mi je odradit deset malih koncerata nego jedan veliki.

Od kud energije….još uvijek…vi ste bend koji se stvarno može pohvalit da napravi uvijek odličnu atmosferu, publika uvijek ide kući zadovoljna.
To je mješavina…posla, znači profesionalnosti, zadovoljstva, a rekao bih čak i pameti. Na kraju krajeva dođeš tu odsvirati i šta sad da se mučim dva sata, dva i pol tri koliko sviram, da se mučim, ma neću…uživat ću, razumiješ….to je moj odabir! A mogao bih…kao što imaš tih muzičara, znaš ono dođeš i sat i pol gledaš kako se on muči. Što to meni treba…..imam ja dovoljno svih problema da još i tvoje gledam. Zato tih par sati koje provedem s publikom želim im donijeti nešto pozitivno, želim im donijeti energiju, da ja njih nahranim, a ne da ja od njih očekujem energiju. I zato je to tako kao što je i zato smo uvijek dobrodošli i zato uvijek imamo svoju publiku koja to voli!

I to jako veliku publiku.
Moram biti iskren, neke oficijelne kritike su dobre, nismo nekoliko stotina godina dobili lošu kritiku. Nije da smo razvikani, da nas puno hvale, da puno pričaju.

Nije vas slava ponijela, očito?
A znaš što, to ide s godinama, na svu sreću te neke pubertetske glazbene dane, da ih tako nazovem, doživljavali smo odavno, tako da nas to više ne može prevariti. Znamo da sve te ovacije i sva ta slava traju koliko traju, a poslije ili jesi ili nisi.

Bilo je dosta fluktuacija unutar benda tijekom godina?
Da, brojali smo, oko 62…sad sam zaboravio točno, 62 ili 63 čovjeka je prošlo kroz Gustafe u ovih trideset godina. Ako makneš devet glazbenika koji su danas tu, pedeset i toliko ljudi je bivših, eks i svaki od njih je donio svoju dušu, svoje srce, sad koliko je to bili čisto, koliko je bilo dobro to je druga stvar. Mislim ovo je težak posao, rock and roll ubija… Od ta 63 čovjeka, trojica smo trideset godina, ta jedna jezgra je ista, a drugi dolaze odlaze, neki mi se zadrže po par mjeseci. Dođu i nakon par mjeseci, nije to to….svi vide televiziju, svi vide neki dinar, neku takozvanu slavu, neki klinac i kad vide da to baš i nije tako….da treba radit i da je to puno okrutnije nego što izgleda eee onda ja ne bi to, razumiješ… Jer ako ti ne uživaš, nema te love koja će ti to platiti. Mi bismo ovaj nastup recimo trebali naplatit devedeset do trideset tisuća eura pa bi možda bilo love od toga pa onda bismo možda mogli….ma boli me briga ima love….ali naši honorari su praktički za jednu nulu manji. Pitaju nas kako….ma preživljavamo!

Da, veliki ste bend, veliku su troškovi…
Teško je, evo ja mogu reći da sam sad u ovom trenutku baš full profesionalac koji živi samo od toga, a ostali praktički svaki ima nešto što još radi, jedan član paralelno radi na radiju, imamo dva profesora koji rade u školama s tim da su se svi opredijelili da su im Gustafi primarni, a ovo je usputno, by the way.
Jedan član, kako da ga nazovem vanjski član benda, je profesionalac, ali ne u Gustafima nego u Riječkoj operi, radi kao tenor i zanimljivo on je sa Gustafima kao vanjski suradnik već 13 godina, on je s nama kad stigne i može.
Ali ponavljam svi se više-manje moramo još krpat, mi smo profesionalci, glazbenici, Gustafi, ali moramo se krpat, tko ovako tko onako, ali dosta ih se muva oko tih glazbenih voda.

Radite li humanitarne koncerte?
To je tako jedna teška tema, radimo naravno, ali što je manje moguće. To radimo na jednu klauzulu, znači naša oficijelna cijena, ako nemamo svoje ozvučenje je 22.000,00 kuna. Znači ako radimo humanitarac, ako potpišemo ugovor, onda toj osobi mora biti uplaćeno minimum dvadeset dvije tisuće kuna. Znači da se ne dogodi da radimo humanitarac, a onda oni svečano polože 4.200,00 kuna. To je moja lova, to sam ja dao, onda ne želim da sam ja dao dvadeset dvije, a ti da uplatiš četiri. A s druge strane, evo imamo ovaj mjesec dvije humanitarke.
Ljudi ne razumiju da se tim humanitarcima uništavamo, da smo sad radili prije mjesec dana humanitarno u Čakovcu, mi ne može onda ovdje raditi, mi smo popušili ovu gažu. Tamo smo radili za ništa, a tu smo popušili. To netko tko nije profesionalac teško može shvatit, a s druge strane kažu znaš, njoj je potrebno, ona je bolesna, a znaš koliko bolesnih ima. Deset humanitaraca na dan bi bilo malo. Zato ne možemo sve. Uostalom, zašto se to uvijek svaljuje na leđa muzičara, zašto nitko nije došao kod keramičara i rekao ajde sad ti humanitrano postavi pločice ili kod nekog automehaničara daj ti humanitarno popravi auto….ne to nisi čula da postoji….

Inspiracija za pjesme, od kuda dolazi, od ljudi ili jednostavno dođe?
Od ljudi, gledaj načelno u devedeset posto slučajeva ne stvaram spontano, znaš ono da hodam ulicom i da mi padne pjesma na pamet. To se događa tako rijetko ili da me neki konkretan događaj inspirira da ja napišem pjesmu, to se događa iznimno, iznimno rijetko, međutim kada idem raditi pjesmu to je onda ono što ja zovem kumulativno stvaralaštvo. Koristim moć da zavirim natrag u sebe, u svoju dušu, da proživljavam neke trenutke ponovno, da se mogu vratit i dvadeset godina unazad i sjetiti se da sam bio tamo negdje zaljubljen i da mi je nešto bilo teško i ti osjećaji izbiju nekako na površinu, van, i tu nastaju pjesme. U opusu Gustafa od tih 150 pjesama je 5-10 pjesama koje su nastale u trenutku kad sam bio inspiriran.
Pjesme nastaju najviše, u zadnje vrijeme, znaš od čega, ne dođe mi na pamet pjesma nego mi dođe na pamet ideja, pa ju zabilježim u diktafon ili negdje, neki stih ili neku melodiju, sve to bude kratko. Poslije ti prčkaš po tome i nađeš i kreneš to razrađivati i tu dolazi znanje, profesija, ali ti moraš stavit unutra i svoje znanje i svoju dušu, bez toga neće ići.

Ta inspiracija je nepresušna, očito, jer prvih trideset ste super odradili, sad još slijedećih trideset…
Ma da se tužim na pomanjkanje, na tu inspiraciju…..ja još uvijek ne znam što je to inspiracija…još nije došla i rekla ciao ja sam inspiracija… Radimo, stvaramo, evo i sad radimo jedan novi album, koji se treba zvati Deset lakih komada. Možda bi i dva albuma mogli napravit koliko imamo materijala.

Što možemo očekivati večeras od Gustafa?
Jest da smo mi zadnjih par godina nekoliko puta bili u ovom kraju (Mala Subotica, Varaždin tri puta, Sračinec), ali mi smo još ovdje slabo eksploatirani i onda tu ne volim baš neke pretjerane eksperimente raditi nego idemo uživat idemo se zabavljat.

Znači čut ćemo sve hitove koje želimo čuti?
Dobro, ne baš sve…. Radi se o tome da naš opus prije izdavanja ovog zadnjeg albuma broji nekih 150 pjesama, mi ih možemo izvest na koncertu cirka trideset, znači 120 će ostat falit, a među njima će sigurno biti nekih koje bi netko htio čuti.
Ne možemo teoretski svirati sve, ali uglavnom to je…to je jedna srž, to je sada jedna naša opera koju izvodimo zadnjih, ne znam, pola godine, godinu dana koja će biti prezentirana večeras, s tim da to nije neka zatvorena cjelina da se neke stvari ne mogu još ubacivat unutra koje ćemo tijekom večeri vidjeti po reakciji ljudi.

Neću vam više oduzimati vrijeme, želim vam dobru svirku danas i da se uskoro opet vidimo negdje u ovom kraju!
Evo ja opet ponavljam, zadovoljstvo nam je svirati u ovom kraju, zbilja se dobro zabavljamo, publika nas prima, čak što je meni dojmljivo zadnje vrijeme, da ima ljudi koji znaju tekstove, koji znaju pjesme, ne znaju jezik, ali znaju pjesme.

Sretno!
Hvala!