Intervjui

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

×

Upozorenje

JUser: :_load: Nije moguće učitavanje korisnika sa ID: 852

{mosthumbviewer: images/SGkoncerti_interviewi/2010/02/69/69.jpg, images/SGkoncerti_interviewi/2010/02/69/69m.jpg, Jyrkij69; Foto: Anastazija Vržina, Left} The 69 Eyes, finski goth'n'rolleri sa svjetskom karijerom, ove godine proslavljaju 20 godina postojanja novim albumom i turnejom u sklopu koje su krajem siječnja zasvirali i u zagrebačkom klubu Boogaloo predstavivši domaćoj publici svoj deseti studijski uradak Back In Blood. Samo dan nakon koncerta u Zagrebu, pred nastup u bečkoj Areni, frontmana Jyrkija69 priupitali smo da nam u nekoliko rečenica predstavi The 69 Eyes i album Back In Blood te podijeli s nama dojmove sa zagrebačkog koncerta.

The 69 Eyes je obilježen kao goth'n'roll bend. U kojem dijelu uživaš više, goth ili roll? Što te zainteresiralo u ovoj vrsti glazbe?
Mislim da nije postojao bend poput našeg na kraju ili na početku tako da smo gotovo morali otkriti neku vrstu branda u glazbi da bismo se opisali. A ono u čemu najviše uživam je, naravno, oboje ali u kombinaciji. Nikada nisam bio ograničen. Doduše, ponekad slušam samo klasičnu glazbu ili ponekad slušam blues ili slušam gothic glazbu, nekad samo rock'n'roll i The 69 Eyes i glazba koju radimo je nešto što predstavlja bend i zvuk i uvijek želimo stvoriti nešto novo i zadržati zanimanje ljudi za ono što radimo tako da nikada nismo ostali ustrajni na nekom zvuku ili nekoj ideji koju smo stvorili, željeli smo podići zanimanje kod ljudi i to je također dio zabave, uvijek biti korak ispred fanova.

Što je skriveno iza fraze 'blood is the new black' (krv je nova crnina) iz naslovne pjesme sa vašeg aktualnog albuma?
Oh, ništa! Samo je zvučalo dobro. Ali ako želiš o tomu razmišljati matematički i želiš promijeniti krv u crninu, back in black, back in blood – blood is the new black. Čekaj… to je pomalo suviše matematički kao 'back in blood, black is… blood is the new black…. možeš se igrati i promijeniti te riječi pa dobiješ back in black što je, naravno, AC/DC album ali ja nisam razmišljao na taj način nego čuo to na nekom intervjuu. Ja samo pišem pjesme i stihove za njih i ponekad sam iznenađen da sam stvorio nešto drugačije od onoga što sam prvo imao na umu. Tako je i to jedna od stvari koje sam vjerojatno podsvjesno stvorio… ova vrsta zanimljive tajne optužnice.

{mosthumbviewer: images/SGkoncerti_interviewi/2010/02/69/691.jpg, images/SGkoncerti_interviewi/2010/02/69/691m.jpg, The 69 Eyes, Center}
(Klikni na fotografiju za uvećani prikaz)

Kada govorimo o novom albumu ne možemo zaobići ni knjige što nas dovodi do pjesme „Dead Girls Are Easy“ nazvane po istoimenoj knjizi spisateljice Terri Garey. Što je privuklo tvoju pažnju u knjizi da pjesmu isto nazoveš?
Inspiriram se na mnogo načina. To može biti naziv filma ili može biti slika ili fotografija u časopisu. Nešto što jednostavno zadobije moju pažnju. Tako sam jednog od tih dana hodao uokolo po knjižari i primjetio tu Dead Girls Are Easy knjigu i pomislio: „Wow! Naslov je cool“. Kupio sam knjigu. U isto smo vrijeme pisali novu glazbu tako da se taj naslov zaista uklopio u tu pjesmu. Kasnije sam morao razmisliti o tomu što to može značiti jer pjesma očito nije izravna refernca na knjigu. Dead Girls Are Easy je bio zaista cool izraz i počeo sam razmišljati što bi to moglo značiti i što bi moglo značiti kao refren pjesme pa sam ju tako počeo graditi.

A ta nas pjesma dovodi do aktualnog albuma „Back In Blood“. Neki hrvatski mediji ocijenili su ga kao jedan od najboljih rock albuma u 2009. naglašavajući istovremeno da je bend opet na pravom putu jer uvriježilo se mišljenje da ste sa albumima „Devils“ i „Angels“ učinili kompromis u smislu ugovora sa izdavačkom kućom i napravili albume za njih više nego za svoje fanove. Koliko je istine u tomu, a koliko možemo govoriti o vašem instinktu?
Kada je izašao Devils željeli smo opet napraviti nešto totalno novo. Ono što uvijek kažem za taj album je to da je to album koji će nas odvesti u Hollywood. To se zapravo zaista dogodilo što je tada bila samo moja zamisao. Stvorili smo nešto totalno novo sa tim albumom i producentom Hiliijem Hiilesmaa-om i dobili smo ugovor sa izdavačkom kućom koji nam je puno pomogao.
Angels, je odličan album i upravo smo završili američku turneju na kojoj je bilo mnogo ljudi koji su nas otkrili s tim albumom. Samo mislim da smo napravili Angels prilično brzo nakon Devils. Kao u istom zaletu želeći da se stvari i u SAD-u nastave kotrljati.

{mosthumbviewer: images/SGkoncerti_interviewi/2010/02/69/692.jpg, images/SGkoncerti_interviewi/2010/02/69/692m.jpg, The 69 Eyes, Center}
(Klikni na fotografiju za uvećani prikaz)

A ovaj album ima ponešto sa činjenicom da smo 10 godina sve svoje albume radili sa istim momkom, Johnnyjem Lee Michaelsom. I svi su albumi snimljeni u Helsinkiju. Tako da smo se željeli riješiti Helsinkija i očistiti stol sa nekim drugim. To se moglo dogoditi bilo gdje ali iznenada se dogodilo da je producent Amerikanac. Njemu smo najviše vjerovali i imali smo priliku otići tamo. I, naravno, to je utjecalo na naš zvuk, američki zvuk. Sada je uzbudljivo na ovoj europskoj turneji zato što imamo i novu izdavačku kuću, Nuclear Blast, koja nas izgleda jako dobro promovira jer, prije svega, tijekom zadnja dva albuma nisam dao toliko mnogo intervjua tako da je već to dobro jer Nuclear Blast nam daje novi početak sa odličnom promocijom i mislim da to možemo vidjeti na ovoj turneji koja je sada na polovini. Posebice u istočnoeuropskim zemljama gdje smo se zaista iznenadili toplom dobrodošlicom ljudi. Mislim da je ovo najbolja turneja koju smo napravili jer nismo znali što očekivati.

Sada kada smo se dotakli turneje moram te pitati jedno pitanje o sinoćnjem koncertu u Zagrebu. Bio je to vaš drugi nastup u Hrvatskoj, prvi ne-festivalski. Kakvi su dojmovi?
Bili smo zadivljeni vidjeti sve te ljude. Mislili smo da dolazimo odsvirati neki maleni, sićušni klupski nastup sa nekoliko prijatelja koji tumaraju po podiju. A onda odjednom sviramo u toj velikoj dvorani sa svim tim ljudima koji znaju sve pjesme, stihove i sve. Bilo je… Zapravo, bilo je fantastično!

- Hvala ti!


Intervju napravljen u Beč, 25.01.2010.