Intervjui

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

×

Upozorenje

JUser: :_load: Nije moguće učitavanje korisnika sa ID: 852

{mosthumbviewer: images/SGkoncerti_interviewi/2009/10/mudhoney-vju/1.jpg, images/SGkoncerti_interviewi/2009/10/mudhoney-vju/1m.jpg, Steve Turner - intervju @ SKUC Pauk, Left} Intervjui se u glazbeno-novinarskoj branši svode na dvije faze: 1. dolazak na lokaciju i čekanje od 30 do 60 minuta i 2. sugovornik koji priča preko kurca par minuta jer mora obaviti „his Press duties“. Mudhoney su se također čekali, ali ugodnijeg i brbljavijeg sugovornika ovaj portal još nije imao. Steve Turner, gitarist i uz Marka Arma koji za život zarađuje kao voditelj distribucijskog skladišta u Sub Pop kući, temeljac mašine koja je izmislia grunge kao koncept, ideju, stanje uma i ispriku za manjak higijene vlasišta.
Pitali smo ga svašta – od supersvježih i aktualnih stvar do „bolje“ prošlosti i zato klikni na „opširnije“ i čitaj svjedočanstva iz rovova posljednjeg velikog trenda u popularnoj glazbi dvadesetog stoljeća. Štivo je sigurno bolje od topničkih dnevnika.

Ne misliš li da je Barrack Obama malo premlad i prekratko na mjestu predsjednika za Nobelovu nagradu za mir koju je osvojio?
Vjerojatno su toliko sretni da jedan američki predsjednik danas koristi diplomaciju nakon modus operandija kakav je imao prošli predsjednik. Da, vjerojatno je nagrada došla prerano, ali to i pokazuje koliko je povjerenja i nade u njega (Obamu, op. a.) uložene. Danas u Americi puno toga ne valja. Također, i u svijetu nije drugačije. Primjer ti je zdravstveno osiguranje u SAD; razočaravajuće jer prati se samo novčani trag. Imaš pare – dobro, nemaš pare – umri. Vrlo jednostavno, jer ustanove koje pružaju zdravstveno osiguranje direktno ili indirektno financiraju i političare i njihove kampanje. Slično je i sa naftom i Afganistanom i svime ostalim. Samo pare...

{mosthumbviewer: images/SGkoncerti_interviewi/2009/10/mudhoney-vju/2.jpg, images/SGkoncerti_interviewi/2009/10/mudhoney-vju/2m.jpg, Steve Turner - intervju @ SKUC Pauk, Center}
(Klikni na fotografiju za uvećani prikaz)

Lucky Ones u tri i pol dana i speed maraton?
Nije bilo speed maratona (smijeh) već je tako ispalo jer na takav način snimamo – svi imamo „normalne“ poslove, a ja više niti ne živim u Seattleu već u Portlandu što ti dođe tri sata vožnje. Znači, snimamo i probe održavamo vikendima. Tako je bilo i za Lucky Ones – sav overdubbing, gitare, vokali – sve je snimljeno za tri i nešto dana. Mark Arm je sinimo sve vokale također vrlo brzo jer mu je glas bio u dobroj „kondiciji“, a i nije svirao gitaru na ovoj ploči tako da je i tu bio jedan instrument manje za obradu (smijeh). Planirali smo još dva vikenda za jamming i nove pjesme ali kad smo čuli grubi materijal – to ti je bilo to. Album je nastao vrlo lako što inače nije praksa; čak je i za Superfuzz Bigmuff trebalo više vremena.

Kakve „normalne“ poslove radite, a maltene ste kultni bend?
Ma da, ali znaš, mi ti nismo puno na turnejama, a to je sve počelo kada je Dan (Peters, op. a.) dobio prvo dijete. Sada ih ima troje i odgaja ih full time. On je stay-at-home tata, a supruga mu je odvjetnica. Ja ti imam dvoje djece i bavim se prodajom raritetnih vinila na eBay-u. Mark je upravitelj skladišta kod Sub Pop, a Guy je bolničar. Ono... imamo normalne živote, jer, pazi, mi ti nismo nikada prodali ogromne količine ploča i jedini način da „kultni“ bend našeg nivoa zaradi za život je da si konstantno na turnejama. A Mudhoney u Europu dolazi najviše dva puta godišnje na tri tjedna i to kad se potrudimo sve uskladiti sa ostalim obavezama.

{mosthumbviewer: images/SGkoncerti_interviewi/2009/10/mudhoney/2.jpg, images/SGkoncerti_interviewi/2009/10/mudhoney/2m.jpg, Mudhoney @ SKUC Pauk, Center}
(Klikni na fotografiju za uvećani prikaz)

Nedostaju li ti raniji dani kada ste bili u kombiju i na cesti puno više vremena?
Teško da mi zapravo nedostaju, život ide dalje, znaš? Mi smo ti u četrdesetima sad (smijeh) i druge stvari su mi danas važnije. Definitivno ne bih se odrekao svog načina života danas zbog više dana na cesti.

Počeli ste na Sub Pop etiketi, zatim otišli na major label pa onda natrag u Sub Pop; zašto?
Sa Reprise/Warner Bros potpisali smo kada je Sub Pop etiketa bila u financijskim problemima, dakle u vrijeme nešto prije Nirvaninog proboja u mainstream gdje su tantijemi od albuma Bleach spasili cijelu stvar. A Reprise se tada (1992. godine, op.a.) činio kao jako dobar izbor jer su ponudili potpunu kreativnu kontrolu s taman toliko uplitanja koliko je potrebno da fizički izbaciš ploču. Sve ostalo je bilo u našim rukama i nastavili smo snimati u istim studijima gdje smo snimali prije, prijatelji su nam i dalje radili artwork albuma i slično… No pred kraj (oko 1998/1999.) svi oni koji su radili sa nama su otišli što u druge kuće, što van cijele branše. Došli su novi i ponosno zaključili da Mudhoney ne prodaju dovoljno ploča i onda je počelo sa zahtjevima da se preslušaju demo pjesme, da se promijene producenti, doda ovo, izbaci ono tako da je posljednja ploča na etiketi Reprise (Tomorrow Hit Today, op. a.) bila izuzetno teška za snimanje, ali pošto smo znali da je ujedno i posljednja – učinili smo što smo po ugovoru i dogovorili. Čak smo i platili producenta što nismo u životu učinili, ali svejedno nismo prodali bog zna koliko ploča (smijeh). Pazi, licencirao sam taj album da ga mogu izdati kao vinil za svoju vlastitu podetiketu i uspijem prodati skoro 5000 primjeraka. Što je `98. bilo shitload of vinyl (izraz zbog živopisosti ostavljen u originalu, op. a). da sam imao više – prodao bi i to. Jer 1998. vinili nisu bili toliko popularni kao danas i CD verzija albuma je prodana u nekih 12 000, a vinila 5 000 i to bez ikakve reklame. U to vrijeme je i Mat Lukin (heroj istoimene pjesme Pearl Jam sa albuma No Code) odlučio da više ne svira i bili smo u situaciji u kojoj smo razmišljali o umirovljenju grupe… Sub Pop je u to vrijeme planirao best of koji je ispao kao trostruki album (March To Fuzz, op. a.). Tada je u bend došao Guy Maddison kao basist, jednostavno smo rekli ljudima u Sub – Pop-u „Evo nas opet kod vas.“ (smijeh).

{mosthumbviewer: images/SGkoncerti_interviewi/2009/10/mudhoney-vju/3.jpg, images/SGkoncerti_interviewi/2009/10/mudhoney-vju/3m.jpg, Steve Turner - intervju @ SKUC Pauk, Center}
(Klikni na fotografiju za uvećani prikaz)

Što je danas napeto u Seattleu što se glazbe tiče?
Nemam pojma, živim u Portlandu i ne izlazim puno i ne pratim scenu nešto posebno. Sad sam obiteljski čovjek, djeca i sranja. U principu, stvari koje volim danas su one iste koje sam volio u ovo vrijeme 1999. Recimo The Spits, odlični pankeri pod motom "Punk for the People" (smijeh).

Hoćete li razvaliti Zagreb danas?
Agg! Nego što!

 

Post festum:
Nije lagao. Zaista su razvalili.



Foto:
Siniša Koščec
(osim Steve Turner live - foto: Dragutin Andrić)