Intervjui

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

×

Upozorenje

JUser: :_load: Nije moguće učitavanje korisnika sa ID: 852

{mosthumbviewer: images/SGkoncerti_interviewi/2009/08/simona/simona.jpg, images/SGkoncerti_interviewi/2009/08/simona/simonam.jpg, Bono & Simona; Zagreb - 10. 8. 2009., Left} Djevojka koja je izazvala veliki pljesak nakon što ju je Bono izvukao iz publike na pozornicu na drugom koncertu grupe U2 u Zagrebu, odlučila je sa čitateljima SoundGuardiana podijeliti kako se osjećala na pozornici s Bonom pred 60.000 ljudi, koliko je puta do sada prisustvovala koncertima grupe U2, od kad ljubav prema grupi traje i još kojim sitnicama. Detalje provjerite u nastavku teksta.

Od kuda dolazi Simona?
Ja sam Talijanka iz regije Abruzzo (tamo gdje je bio veliki potres), točnije iz Pescare - na drugoj strani Jadranskog mora. Susjedi smo.

Koliko dugo slušaš U2?
U2 slušam skoro pola svog života, točnije od 1997. kada je izašao Pop. Odlučila sam slušati sve njihove radove i potpuno se zaljubila u njih. Uz to, tada sam otkrila da mnogo pjesma koje su mi se sviđale od djetinjstva, a nisam znala tko ih pjeva, je njihovo. Stoga može se reći da sam veliki fan U2-a.

Jesi li bila na njihovim prijašnjim turnejama ili koncertima i gdje?
Bila sam na Pop Mart Tour 1997., Elevation Tour 2001. i Vertigo Tour 2005., a sada i na ovoj 3600 turneji.

Je li zagrebački koncert jedini koncert na kojem si bila na ovoj turneji i jesi li bila na jednom koncertu ili na oba?
Bila sam na oba koncerta u Zagrebu, a prije sam bila u Barceloni, Milanu i Gothenburgu.

Jesi li dugo čekala za ulazak u stadion i prvo mjesto pred pozornicom?
Bila sam ispred stadiona od ranog jutra, zajedno sa drugim obožavateljima, većinom Hrvatima.

{mosthumbviewer: images/SGkoncerti_interviewi/2009/08/simona/simona1.jpg, images/SGkoncerti_interviewi/2009/08/simona/simona1m.jpg, Simona & Bono; Zagreb - 10. 8. 2009., Center}
(Klikni na fotografiju za uvećani prikaz)

Kakav je to osjećaj plesati s Bonom ispred 60.000 obožavatelja? Jesi li bila nervozna?
Bila sam vrlo nervozna…Osjećala sam kako mi noge dršću, moje srce je vrlo brzo kucalo…Koliko se sjećam plesanje ispred 60.000 obožavatelja nije ništa prema činjenici da me je Bono gledao pravo u oči. Teško je naći riječi za to.

Je li ti je nešto rekao?
Samo me je pitao kako se zovem. Nakon pregledavanja snimke shvatila sam da me je to pitao dva puta. Prvi puta ga nisam niti čula, odgovorila sam tek drugi puta.

Čuo sam da trbušni ples u Zagrebu nije bio prvi s Bonom. Je li to istina?
Točno je. Bila sam na pozornici s njim u Rimu 2005.

Jesi li zadovoljna sa set listom i trajanjem koncerata?
Jesam, u potpunosti. Naravno, svaki obožavatelj ima svoje najomiljenije pjesme koje voli slušati (nemoguće je zadovoljiti svačije želje). Da su svirali 4 sata bila bi još zadovoljnija (smijeh) tko ne bi?, ali to je nemoguće zaželjeti i mislim da ne bi bilo niti pametno. Ljepota i intenzitet njihovih pjesama te izvedba su ono što je fenomenalno, tako da možeš biti zadovoljan bez obzira koliko dugo sviraju na koncertu.

Koji ti je od dva zagrebačka koncerta bio bolji?
Oba su bila fenomenalna, band svira odlično na turneji. Bono pjeva fenomenalno, upravo zadivljujuće. Svaki koncert na kojem sam bila bio je fenomenalan.

{mosthumbviewer: images/SGkoncerti_interviewi/2009/08/simona/simona2.jpg, images/SGkoncerti_interviewi/2009/08/simona/simona2m.jpg, Simona & Bono; Zagreb - 10. 8. 2009., Center}
(Klikni na fotografiju za uvećani prikaz)

Omiljeni album U2-a?
Hmmm…slijedeće pitanje? (smijeh). Ovo je teško pitanje za mene. Svaki njihov album je različit i poseban na svoj način. To je ono što volim kod njih. Više albuma su mi najbolji, nema samo jednog – Pop, Achtung Baby, War, The Unforgettable Fire, The Joshua Tree i ovaj najnoviji No Line On The Horizont. No, tu su još i Zooropa, Boy,….ma, svi su mi odlični.

Šta još slušaš osim U2-a?
U2 je moja grupa života, to je definitivno tako. Niti jedna druga se ne može s njima uspoređivati. No ako baš moram navesti neku onda su to The Cure, Depeche Mode i REM. Ove tri su za mene iznad drugih grupa i naravno ispod U2-a.

Ideš li često na koncerte i koji je tvoj slijedeći?
Da, idem često na koncerte, kad god mogu. Slijedeći koncert za mene je Depeche Mode u Turinu (Italija) u studenom.

Želiš li još nešto reći za kraj?
Da, htjela bih još nešto dodati. Kao što sam rekla, živim na Jadranu baš kao i vi Hrvati i stanovnici bivše Jugoslavije. Oduvijek sam osjećala da ste moji susjedi i tijekom rata na Balkanu devedesetih godina bila sam stara tek kojih 11 - 12 godina, ali bila sam tako ljuta i tužna zbog loših vijesti koje sam gledala na TV-u. U Italiji smo primali dosta izbjeglica iz te regije preko Jadranskog mora. Bila sam jako tužna zbog svega i često plakala, željela sam mir za sve vas. Rekla sam sebi "sramim se što sam Europljanka, tako smo blizu njima, a ne zaustavljamo rat".

Nekoliko godina kasnije, 1997. gledala sam kanal MTV na kojem su emitirali dokumentarni film o grupi U2 i otkrila sam da je Bono 1993. tijekom koncerta u Italiji doveo sa sobom nekoliko žena s prostora bivše Jugoslavije i rekao: "Sramim se što sam Europljanin danas.", aludirajući pri tom na rat koji traje, a koji Europa ne zaustavlja. Drago mi je znati da iako dolazimo iz različitih država, Irska, Italija, Balkan... imamo iste osjećaje. Iste. Da smo jedno ONE, baš kao što pjeva U2.

Hvala ti puno na odvojenom vremenu i nadam se da se vidimo na kojem od sljedećih koncerata grupe U2.
Hvala vama.