Nismo se tome usudili ni nadati, no neki nas ljudi stalno iznova iznenađuju, a Srđan Sacher je svakako jedan od njih. Čovjek koji ode kad je najzanimljivije, i ponovno se pojavi transformiran kad to najmanje očekujemo.
Sacher je više puta u intervjuima rekao da odlazi iz bendova kad dosegnu što su mogli doseći, i kad mu prestanu biti izazov. Publici, naravno, bude žao, ali ako mu to povlačenje iz rutine omogućava da mu nove pjesme zvuče ovako svježe, opraštamo mu, jer u novim pjesmama nema ni traga zamoru materijala, bez obzira što se Sacher ovim poslom bavi punih četrdeset godina.
U novom projektu, jednostavnog naziva, “Sacher” i ovaj su put okupljeni izuzetni glazbenici, a to ga je, kako sam kaže, i inspiriralo da se uopće vrati u pop-vode i napravi ovakav album.
"Pjesme su me po noći vukle za noge da ih snimim", govori Sacher i dodaje, napola u šali, da ga je žena natjerala, jer joj je bio pun kufer polimetričke mikrotonalne glazbe kojom se on bavi zadnjih godina.
Prvi singl s albuma, pjesma “Mene nisi nikad volila”, naizgled melankoličnog naslova, puca od energije kao uostalom i cijeli album, koji još niste čuli, ali vjerujte nam na riječ.
Pjesma je zaherovski kompleksna, s njegovim karakterističnim basom, emotivnim, a moćnim vokalom Filipa Riđičkog, začudnim gitarama Ivana Beuca i nesmiljenima gitarama Miljana Bakića, te savršeno preciznim bubnjem Drage Brkljačića - Face. Žanrovski je i pjesmu i album najbolje opisati kao autorski pop, ili, kao što je još davno jedan kritičar rekao, Sacher-pop - “Slojevit, smrtonosno ozbiljan, a vedar, kao kad iziđe sunce nakon puno kiše, dok je još sve natopljeno.”
