Tonija Starešinića znamo iz bendova Chui i Mangroove, a prati i Josipu Lisac i Edu Maajku. No unatoč gustom rasporedu,Toni je napravio i svoj prvi soundtrack za dokumentarni serijal čije albumsko izdanje najavljuje singl i spot Tema vlaka 216 (Train 216 Shuffle). Digitalno i vinilno izdanje ovog soundracka bit će objavljeno ujesen, a na tom izdanju će se Toniju pridružiti i glazbeni gost - trubač Andrej Jakuš.
„Prvi put sam radio glazbu za jedan dokumentarni serijal, radi se serijalu „Nesreća“, redatelja Arsena Oremovića u kojem su prikazane velike prometne i prirodne tragedije koje su se desile u Hrvatskoj u vrijeme bivše i sadašnje države.“
S obzirom na to da je glazba u serijalu isključivo podređena slici i trajanju određenih slika, autor je na soundtrack izdanju odlučio teme proširiti i nadograditi te ih učiniti same sebi dovoljnima da mogu funkcionirati i bez slike: „Tako je nastala i ova prva glazbena tema koju predstavljamo: „Ritam vlaka 216. Bazirana je na temi koju čujemo u epizodi „Ljudi gdje mi je vlak“ i koju smo onda nadogradili sa trubom Andreja Jakuša i nekim dodatnim klavijaturama.“
Arsen Oremović kaže kako je Tonijeva glazba izuzetno pridonijela identitetu serije te je ponosan što će taj soundtrack biti Tonijev prvi solo album:
„Neki će songovi, doduše, biti prilagođeni novom kontekstu, svom životu bez pokretne slike, ali u osnovi ih je Toni i takvima zamislio, samo smo ih u nekim situacijama morali "suzbijati" da se ne sudaraju s događajima na ekranima. Drago mi je da predstavljanje albuma počinje prvim singlom "„Ritam vlaka 216/Train 216 Shuffle" jer mi je to bila jedna od najdražih tema, odnosno to je jedna od rijetkih situacija u kojima sam scenu montirao i prilagođavao glazbi, a ne obrnuto.“, kaže redatelj i scenarist Arsen Oremović, napominjući kako skladba ima izuzetno jak i hipnotičan ritam, pa je u konačnici koncipirao i takav spot koji se naslanja na epizodu o željezničkoj nesreći iz 1974. godine, ali je njegov stil potpuno drukčiji.
Glazba je ambijentalnog elektro-akustičnog karatkera, odnosno Toni Starešinić je opisuje kao glazbu u slikama jer se ne radi o klasičnim kompozicijama:
„S jedne strane sam s klavijaturama pokušao doslovce dočarati zvukove iz stvarnosti, a s druge strane sam pokušao opisati tu jednu emocionalnu i duhovnu stranu koju inače ne čujemo, ali osjećamo. Cijeli soundtrack sam snimio u svom studiju Tonic Electronic i baziran je na Moog, Dave Smith i Korg klavijaturama.“
