facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #

Data

Released Studeni 2017
Format Albumi
Vrsta Blues rock / Hard rock
Dodano Ponedjeljak, 19 Veljača 2018
Žanr Rock
Length 1:05:45
Broj diskova 2
Edition date Studeni 2017
Država Velika Britanija
Etiketa Jimmy Page Music
Edition details Snimljeno: Anderson Theater, New York, 1968.
Tags Jimmy Page Jimmy Page Music Yardbirds

Review

Kada su se okupili daleke 1963. u Londonu, nitko nije ni slutio da će se u njihovom gnijezdu izleći i poletjeti u zaista neslućene visine takvi glazbenici i to takvog kalibra, koji se bez iznimke ubrajaju u prvu ligu svjetske rock i blues glazbene scene. Kada u bendu svirate bas a onda uskačete na mjesto gitarista koje su prije držali Anthony ''Top'' Topham, Eric Clapton i Jeff Beck, doista trebate imati ''muda''.

Mjesto ''zločina'': Anderson Theater, New York City

Vrijeme: ožujak – travanj 1968.

Prva ''istraga'' (izdanje): YARDBIRDS - Live Yardbirds: Featuring Jimmy Page, 25.kolovoza 1971., Epic Records

Druga ''istraga'' (izdanje): YARDBIRDS - Yardbirds '68, punih 46 godina kasnije ili točnije, datum je 24. studenoga 2017., Jimmy Page Music

Glavni ''krivci'': Keith Relf (vokali, usna harmonika, udaraljke), Jimmy Page (gitare), Chris Dreja (bas gitara, back vokali) i Jim McCarty (bubnjevi, udaraljke i back vokali)

Oba puta ''glavni istražitelj'' – producent bio je Jimmy Page, koji, ako ne ''kopa'' po Zeppelinima, onda se vraća daleko u prošlost i svijetu dostavlja ovakva izdanja, kao što je i ovaj dvostruki CD, koji nam prvom disku donosi upravo taj nastup benda tijekom posljednje  američke turneje, i to sam nastup u New Yorku, 30. ožujka 1968. u Anderson Theateru. Drugi disk nudi nam pak snimke i demo snimke koji je bend snimao u Columbia Recordings studiju tijekom travnja iste godine. Da, znam, fanovi će doista biti oduševljeni ponuđenim materijalom. Osobno, u početku sam bio malo suzdržan, no kako je vrijeme prolazilo, ovo izdanje doista mi je dobro ''sjelo''. Zašto i kako? Ne znam,.. ali jednostavno tako to čujem i osjećam.

Nekako mi se čini da sama važnost i značaj ovog benda možda s ovog aspekta promišljanja u realnom vremenu upće nije komparativna. Imati u svojoj postavi glazbenike takvog kalibra doista nije mjerljivo. Jednako tako, čini mi se da su baš sami Yardbirdsi u toj svojoj snazi i pomalo ''pucali po šavovima'', ali potom kao da su se pnovno izdizali iz prašine i uporno kretali i išli dalje i samo dalje... Svaka im čast!

Biti ispred svoga vremena, postavljati temelje za nove glazbene žanrove, a biti toliko orijentiran ka tradicionalnoj, ''roots'' glazbi drugog kontinenta, u to vrijeme bio je istinski imperativ. S druge pak strane, sve ono što se solo gitaristima Yardbirdsa događalo je zapravo samo povijest svjetske rock glazbe. Da, rock glazbe, ali njihova inficiranost posebno bluesom, zapravo nikada nije bila upitna i samo se pojačavala u cikličnim razmacima. Yardbirds su imali svoje prste u pop-glazbi, psihodeliji, u ranoj eri hard rocka, u neku ruku posijali su i sjeme iz kojeg će se kasnije razviti i punk i progresivni rock ali i heavy metal. Istovremeno, gitaristi su donosili apsolutno revolucionarne inovacije u sviranju električne gitare tijekom sredine šezdesetih: feedback, distorzija i fuzztone samo su neke od njih. Nakon 1968. bend se raspao: Relf i McCarty osnivaju Renaissance, a Jimmy Page Led Zeppelin i ponovno jedna nova priča, a sve dalje je opet povijest.

''Yardbirds '68'' na neki je način povijesni tonski zapis spašen od zaborava, sačuvan da i nove generacije mogu čuti kako je sve to zvučalo u samim začecima onoga što je danas tako očito, tako normalno i još uvijek tako dobro i efektno mada je od svega toga prošlo gotovo pola stoljeća. Nevjerojatno, ali još uvijek ta glazba ima tu svoju draž i moć, ima tu izražajnost, ima snagu i neospornu kvalitetu.  A u cijeloj toj priči upravo su Yardbirdsi pripremili teren za jednu novu i drukčiju generaciju glazbenika. Nije bez veze u to vrijeme glavna izreka bila: ako su Beatlese i Stonse voljeli i za njima ludovali, Yardbirdse su neodoljivo svi željeli kopirati.

Cliff Richard, Rolling Stones, Them, Donovan, Supremes, Tom Jones, Bob Dylan i The Who na dan 9. travnja 1965. bili su iza The Yardbirdsa i njihove pjesme ''For Your Love''. Sve ovo ide u prilog tvrdnji da su Yardbirds itekako važna komponenta tadašnje britanske glazbene scene. I OK, bili su to opravdano i s doista debelim razlogom. Njihov materijal, njihov rad bio je iza njih i davao im snažnu potporu i ''vjetar u leđa''. Ljudi oko njih, ali i oni sami, mislili su da će ovaj materijal biti jednostavno izgubljen, no na svu sreću nije. I stoga ovaj drugi disk daje nam tu neospornu širinu ovog benda i nadu da će ipak sutra biti bolje koliko god se to činilo nemogućim.

Da se razumijemo, ovdje nema neke dramatčnosti, sve ovo je itekako dobro, efektno i zato ga posebno preporučujem mlađima, dok mi stariji brišemo prašinu sa svojih polica i tražimo njihove prijašnje albume. Sve je to OK, glazba je uvijek na prvom mjestu, a kada se radi o njihovom doprinosu i opusu tu rasprave nema! Yardbirds su ti koji su stvarali temelje onome što svi mi i dan danas volimo slušati. I stoga ovo izdanje od srca zapravo preporučujem svim ljubiteljima Yardbirdsa.

Mladen Lončar –Mike

Hits 943

Posljednje recenzirano - Jazz

Posljednje recenzirano - 42