facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #

Data

Released Studeni 2018
Format Albumi
Vrsta Singer-songwriter / Contemporary Pop/Rock / Country-Rock / Album Rock
Dodano Četvrtak, 07 Veljača 2019
Žanr Rock
Length 1:19:14
Broj diskova 1
Edition date Studeni 2018
Država Europa
Etiketa Shakey Pictures
Catalog Number 9362-49037-8
Edition details objavljeno: 30.11.2018.; producenti: Joel Bernstein, Cameron Crowe, David Briggs i Neil Young; snimano: 6.-24.11.1976. na raznim lokacijama
Tags Neil Young Joel Bernstein David Briggs Cameron Crowe

Review

Pobogu, još jedan Neilov album, mnogi će pomisliti gotovo sigurni da je njegova hiperprodukcija vezana isključivo uz financijske beneficije. I grdno se prevariti, jer iz njegove poznate hirovitosti kao je nastala ideja ili možda želja da napravi sve kako bi uništio svoj ugled, izražavajući istovremeno, možda najsnažnije u odnosu na druge glazbenike, odvratnost prema glazbenoj industriji koja je uništila mnoge snove i ambicije.

Njegovo „pišanje uz vjetar“, samouništavajući naboji često bez komercijalnih ustupaka koje je bilo teško izvoditi koliko i slušati, nerijetko su bili u oprečnom odnosu na vjernu publiku koja je imala pravo i na svoje zahtjeve.

Upravo zbog takvih stavova, zagonetne i nepredvidljive naravi, ali prvenstveno zbog svojih izrazito melodičnih, bezvremenskih pjesama, zbog svog raspoznatljivog, drhutavog, rezonantnog vokala, Neil Young je bez sumnje jedna od najznačajnijih ličnosti rocka, što s lakoćom dokazuje činjenica postojanja njegovog gotovo mesijanskog sljedbeništva.

Ovaj album ne donosi novi materijal, kao što je bio slučaj sa albumom Earth (pjesme odsvirane na Rebel Content turneji iz 2015) ili sa albumom Hitchhiker.

Radi se o pomno izabranim kompozicijama sa turneje iz daleke 1976 godine, u pratnji legendarnih Crazy Horse. Okosnicu čine tkz. Bernstein tapes, snimke nastale upornošću i vizijama Joela Bersteina i Camerona Crowea. Sve se to dogodilo u godini inauguracije Jimmy Cartera, a nakon izlazaka legendarnih albuma After The Gold Rush i Harvest. Na albumu nalaze se i kompozicije nastale nakon datuma spomenute turneje („Pocahontas“ iz 1979 sa albuma Rust Never Sleeps, inspirirana indijankom Sacheen Littlefeather koja je u ime Marlona Branda odbila Oskara za ulogu u Kumu, ili bravurozna „White line“ iz 1990 sa albuma Ragged Glory, kao podsjetnik na glazbu sedamdesetih, zatim „Campaigner“ iz 1977 sa albuma Decade, kao i druge kasnije objavljene, pa moram priznati da mi to predstavlja određenu enigmu.

A raritet ovog albuma je pjesma „No One Seems To Know“ do sada objavljena.

Tadašnja Youngova praksa otvaranja koncerta nije se nimalo promijenila i danas, početak svakog koncerta pripada Neilu koji uz gitaru, klavijature, akustičnom atmosferom pomalo zagrijava publiku u očekivanju električnog dijela u kojem bend rastura, u kojem Neilu u pravilu pucaju žice na gitari, a vrbovanje nove publike predstavlja mačji kašalj.

Judy iz naslova albuma često je znala biti otpjevana od mnogih glazbenika, nabrojimo neke: „Jewel Eyed Judy“ Fleetwood Maca; „The Return of Jackie and Judy“ Ramonesa; „Mad, Mad Judy“ Buzzocka; „Punch & Judy“ Marilliona; „Judy And The Dream Of Horses“ Belle & Sebastiana, te možda najpoznatija „Suite-Judy Blue Eyes“ CSN-a.

Korice ovih glazbenih priča iz davnine pokrivene su prašinom, ali ne i zaboravom. Površno uklanjanje prašine otkriva raritetnu vrstu panoptikuma kojeg nije potrebno vizualno, već slušno otkrivati i pri tome bezgranično uživati u naizgled jednostavnoj kombinaciji glasa i gitare, doživljavajući pri tome Neila kao beznadnog romantika.

Većina akustičnih pjesama ubrzo su postale kamen temeljac Neilovih nastupa u živo, ovaj album je zaista živi dokaz toj tvrdnji, dok je ono što je započeto na albumu After The Gold Rush svoju kulminaciju dostiglo na albumu Harvest koji predstavlja obrazac West Coast country rock glazbe, njen istinski eponim. Kažu neki da je Harvest iznjedrio samo jedan broj 1 hit, ali je zaslužan za eksploziju soft/coutry rocka sedamdesetih godina, za pojavu neusporedivih, upečatljivih glazbenih slika ovog Kanađanina.

Na albumu nalazimo neke od Neilovih najintimnijih trenutaka („The Needle And The Damage Done“); neke od njegovih svima poznatih „After The Gold Rush“; „A Man Needs A Maid“; „Harvest“; „Mr.Soul“ sa mračnom gitarom i izvrsnom usnom harmonikom;

Ovaj album živi je dokaz da je za ultimativan glazbeni doživljaj potrebno tek malo pravih sastojaka: gitara, klavir, usna harmonika i glas. I da, unikatna sposobnost pisanja mnoštva lijepih glazbenih priča. Ujedno ovo je memorandum generacijama koje su imale privilegiju rasti uz Neilovu glazbu, ali i nezaobilazno štivo za one mlađe koji se s lakoćom mogu uvjeriti kako se jeka pretvorila u moćan glas.

I na samom kraju nemojte se upitati „who the fuck is Judy“, to je sasvim nevažno, ono što je važno je preporuka dobrovoljnog utapanja u ovoj predivnoj glazbi. Nekima će to možda biti i prvi put, uvijek najslađi.

Đorđe Škarica

Hits 712
The Visitor « The Visitor Neil Young Albumi Kronologija

Posljednje recenzirano - Jazz

Posljednje recenzirano - 42