facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #

Data

Released Listopad 1996
Format Albumi
Vrsta / Alternative rock / Alt-Country
Dodano Četvrtak, 20 Studeni 2014
Žanr Rock
Length 1:16:47
Broj diskova 2
Edition date Listopad 1996
Država Europe
Etiketa Reprise Records
Catalog Number 9362-46236-2
Edition details Produkcija: Wilco
Tags Reprise Records Wilco

Review

Svjestan sam da ponos nije vrlina, pa ipak sam ponosan na svoju kućnu fonoteku s pažljivo biranim naslovima datiranim još od debelo prve polovice prošloga stoljeća do današnjih dana. Wilco pritom spada u ne toliko brojno društvo bendova čiju kompletnu diskografiju ponosno držim na stalaži s CD-ovima i redovito preslušavam bez nade u mogućnost odvikavanja. Simpatije su frcnule već poprilično davno da bi se od tada njegovale i obnavljale bez da je ijedan sudionik davao povoda za bilo kakvo zahladnjenje ili, ne daj, Bože, raskid. A kao većina mojih audio-ljubavi, ni ova nije započela s nastupnim albumom prozvanih. Pa čak ni s drugim no, stanemo li za ovu priliku baš tu, mogu pouzdano reći da je baš s "Being There" Wilco ostvario onaj ključni korak, iskorak prema društvu ne samo mojih probranih, već univerzalno velikih, nižući od tada, bezobrazno ću reći, nisku bespogovornih ili bar tek donekle upitnih remek-djela. Onih kojima ne dam preko kućnoga praga bez vize.

Sad kad sam za ovaj put dovoljno privatizirao prostor, mogu dodati i da je "Being There" albumčina ne samo zbog svoje kvantitativne težine raspoređene na dva diska. Nije to ni zbog hrabrosti gazde i meštra Jeffa Tweedyja da brzo po izlasku ne osobito srdačno pozdravljenog prvijenca, usput stavljenog u zapećak nasuprot hvaljenom prvijencu izravnog rivala iz bivšega benda, snimi dvostruki album, kao ni zbog hvale vrijednog odricanja od dijela tantijema samo da cijena albuma bude ista kao regularnih CD-ova (procjene govore o čak više od pola milijuna dolara gubitka na Tweedyjevu kontu). Veličinu ovdje, baš kao što je to slučaj sa svim velikim albumima, čine upravo same pjesme. I to svih devetnaest među kojima autor nije znao ni mogao naći uljeza. Od uvodne psihodelično ranjive "Misunderstood" do salunski raspojasane zaključne "Dreamer in My Dreams", "Being There" ispisuje klijanje autorske i izvođačke samouvjerenosti s jasnim i opjevanim korijenima i namjernim zamamno nepreglednim grananjima.

Country-rock, alt-country i slične izvedenice prenesene iz dičnih dana Uncle Tupelo ostavljene su negdje iza leđa zajedno sa vrlo dobrim, ali plahim prvijencem "A.M.", ali ne da bi bile nezahvalno odbačene ili selektivno zaboravljene, već da bi na tim stasitim nogama bila iznesena odvažnija zrela priča. Tweedyjeva nagnuća rocku i punku poznata su još iz bivšega benda pa istupanje iz užih okvira americane i nije bilo toliko neočekivano. Gubitak prve bitke u nametnutom "ratu" sa Son Volt, odnosno, bivšim kolegom Jayem Farrarom, zatim odluka o prestanku intenzivnijeg pušenja marihuane te ulazak u obiteljske vode okrunjen rođenjem sina Spencera obilježili su korake pravljene u studijima u Chicagu, Springfieldu i Atlanti.

Sjajan odabir za otvaranje albuma, "Misunderstood" su odsvirali svatko na tuđem instrumentu s ciljem naglašavanja nereda u pjesmi koja opisuje razgovor preopterećenog glazbenika i slušatelja koji ga razumije tek parcijalno. Ta tematika kroz koju Tweedy, naravno, sumira vlastita iskustva s pozornica i iz studija, čini okosnicu albuma koji možda baš zbog toga bježi iz žanrovski uskih ladica i hangara. Tako već "Far, Far Away" poručuje da im nije ni na kraj pameti odbaciti country. "Monday" pak poručuje da samo što nisu uhvatili zalet, da bi ga realizirali u sjajnoj rokerskoj "Outtasite (Outta Mind)". Tiši ("What's the World Got in Store", "Red-Eyed and Blue", "Someone Else's Song") i bučniji ("Outtasite (Outta Mind)", "Monday"), tradicionalniji ("Forget the Flowers", "Someday Soon", "The Lonely 1") i naglašenije alt-rock momenti ("Misunderstood", "Sunken Treasure"), pa čak i svojevrsni power pop ("I Got You (at the End oft he Century)", "Hotel Arizona") izmjenjuju se tako bez opipljivog nacrta, a svakim novim slušanjem sve savršenije i logičnije u briljantnoj cjelini. Do one razine kad ćete prestati misliti na to i prepustiti se.

Instrumentalnoj uvjerljivosti zacijelo je doprinio i dolazak u bend multiinstrumentalista Jaya Benneta (profil kojem će Tweedy i dalje naginjati pri odabiru suradnika), što je pak dovelo do odlaska drugog multiinstrumentalista, Maxa Johnstona brzo po izlasku albuma. Mjesta za sjajne glazbenike uvijek ima, no uvijek je pitanje koliko se tko može podnositi i nositi sa svojom rolom, osobito u kolektivu kojim suvereno ravna jedan autor. A mnoge su se stvari pokrenule baš na ovoj prekretnici kad su Tweedy i njegov bend u pitanju.

Za "Being There" može se reći i da je tipično dijete devedesetih, u najsvjetlijem smislu te sintagme. U njemu je, naime, sabrano toliko toga već negdje odslušanog, već ranije bar naznačenog, a opet, samo jednim šarmerskim namigivanjem uvjerio vas je u svoju svježinu i originalnost. A to čini i danas, nakon smjene milenija. Kao što već rekoh, previše je odličnih pjesama tu sakupljeno - a mislim na svih devetnaest - i one već time, same od sebe, nadjačavaju svaki koncept i potrošnost kakvu autorska pretencioznost povlači. I nije, naravno, bitno kako ga žanrovski odredili, odnosno, u kojoj mjeri to nećete uspjeti. Bitno je slušati ga. Ja to činim redovito. Onako kako dobra glazba to zaslužuje.

 

Toni Matošin

Hits 602
A.M. « A.M. Wilco Albumi Kronologija Summerteeth » Summerteeth

Posljednje recenzirano - Jazz

Posljednje recenzirano - 42