facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #
Mumps, Etc.


Bookmark

Data

Released Listopad 2012
Format Albumi
Vrsta / Alternative/Indie Rock
Dodano Petak, 28 Studeni 2014
Žanr Indie
Length 38:48
Broj diskova 1
Edition date Listopad 2012
Država Europe
Etiketa Anticon
Catalog Number none
Edition details Produkcija: Jonathan, Yoni Wolf i Joshiah Wolf
Tags why? City Slang

Review

Stvarno je teško napisati kritiku albuma benda čiji si fan. Tako se osjećam stavivši pred sebe zadatak recenzirati Mumps, Etc. četvrti studijski album hip hop, indie/rock te folk benda iz Berkeleya, California. S obzirom da je bend relativno nepoznat u Hrvatskoj iako svakako ima svoje fanove, što se moglo vidjeti i za njihovog zadnjeg posjeta Zagrebu, ipak bih naveo nekoliko osnovnih podataka o toj interesantnoj, pažnje vrijednoj grupi. Okosnica benda je ujedno i njihov frontman Jonathan, Yoni, Wolf. Yoni je dobar dio karijere bio u hip hop vodama znan upravo kao Why?. Nadimka Why? se odriče 2004. godine kada novači svog starijeg brata Josiaha Wolfa i još dvojicu kolega te osniva skupinu imena WHY?, svoj nadimak pretače u ime novoosnovanog benda s trunkom stiliziranja imena, iz Why? u WHY?. U početku su funkcionirali kao kvartet, međutim, jedan od članova grupe ih ubrzo napušta zbog selidbe sa djevojkom negdje u okolicu Seattlea. Dvije godine kasnije pridružuje im se bassist Austin Brown i WHY? ponovo funkcionira kao kvartet. ali ni tu prestaju izmjene u sastavu benda. Napušta ih Austin Brown dolaze neki drugi glazbenici tako da sa svim izmjenama u sastavu, grupu danas čine Jonathan "Yoni" Wolf, brat mu Josiah, Doug McDiarmid te Liz Hodson dok su bivši članovi Austin Brown, Matt Meldon, Andrew Broder i Mark Erickson Do danas su, u tako stalno mjenjanim kombinacijama u ljudstvu, objavili četiri studijska albuma, uključujući Mumps, Etc., iako njihova diskografija nipošto nije štura već sadrži mnogo djela kao što su EP izdanja, jedan live album, singlovi.

No nastavimo dalje s njihovim zadnjim albumom Mumps. O čemu se ustvari radi? Kroz vrijeme i objavljena izdanja bend se korak po korak odmicao od hip hopa kojeg je, kao miraz, Yoni donio u grupu. Njihovi početni radovi su se sastojali od kombinacije indie/rocka s prizvucima američkog folka i Jonathanovog repanja, sve je funkcioniralo a i zvučalo fenomenalno. Tada je na žalost došao njihov treći album Eskimo Snow iz 2009. godine za koji je čak i frontman Yoni izjavio da je to album s najmanje hip hopa na kojem je ikada radio. Iskreno, nisam mogao i još ne mogu podnijeti taj album.

Mumps, Etc. je izdan devetog listopada ove godine. Preslušao sam ga doslovno par dana nakon izlaska. Dvanaest stvari na albumu, oko četrdeset minuta glazbe. Ipak, ma koliko me oduševio povratak Yonija u njegovom pravom izdanju, ako se album sagleda u cijelini, isključivši moju subjektivnost, neke stvari ipak ne štimaju. Doduše ima fenomenalnih stvari koje su mi se svidjele na prvu. Recimo Strawberries je druga stvar na albumu a kako nikada ne slušam album po plejlisti ta me je stvar prva zaitigrirala, ne sjećam se više zašto, vjerojatno zbog naslova. Svakako nisam pogriješio, iako je stvar sto posto indie, melodična je i lako ulazi u uho. Čak se nazire da je Yoni usavršio svoje vokalne vještine ali ipak nije izdržao a da ne napiše tekst sa stihovima koje ljudi vrlo lako pripisuju hip hop kulturi pisanja tekstova. Tako lijepo stoji kako bi autor teksta, nakom što završi sa svojom rep karijerom, rado provodio vrijeme sjedeći i pušeći marihuanu, slušajući Garrisona Geillora, čovjeka kojeg čak i Simpsoni ismijavaju. Lijep scenarij za mirovinu, moram priznati. To me je odmah podsjetilo na onu antologijsku izjavu I tata bi sine. Riječi s prve stvari na albumu Jonathan's Hope su apstraktni Yoniov monolog usmjeren ka Bogu s početkom koji govori o preboljenim zaušnjacima po čemu je album dobio ime, ali malo kasnije Yoni u pjesmi moli Boga da ga uzme brzo i pobrine se za njegovu obitelj. Uostalom stanje u kojem se nalazio mlađi od brače Wolf, dok je pisao tekstove sa najgorom autodijagnozom do sada, najbolje može opisati stih iz već navedene Strawberries, And I am not ok boys. Waterlines donosi sličnu atmosferu i još jednu kartu iz Jonathanovog špila, karta na koju igra skoro cijelokupnu karijeru, a to je da nikako ne želi status mega zvijezde ni bilo koji drugi oblik slave. Tako u Waterlines pjeva kako bi volio biti nepoznata osoba sa sportskim autom. Za takav status uspio se izboriti i cijeli WHY? Redovito su na turnejama, zalaze u gotovo sve kutke zemaljske kugle a opet ih na ulici ne love fotografi niti za njma trče delirični obožavatelji. Toga je Yoni svjestan i toga se drži, a u Sod in Seed sa svog istoimenog, ovogodišnjeg EP-a opisuje sa Let's review some recent facts. I make decent cash, I'm a minor star.

Ono što se prosječnom slušatelju ne bi svidjelo a možda ga čak odvratilo od slušanja albuma je upravo činjenica da se najbolje pjesme, s izuzetkom spomenute Strawberries, nalaze na kraju albuma. Kako sam napisao u prvoj rečenici meni ne smeta zato što sam fan ali netko tko se prvi put susreće s WHY? kao bendom vjerojatno bi poslušao nešto malo s početka i odustao.

Ovaj album zasigurno nije zaslužio takav tretman jer kako svaka medalja ima dvije strane i svaki mač dvije oštrice tako i Mumps, Etc. ima prvu i drugu polovicu. Pa da pokušamo definirati trenutak koji album dijeli na prvi, neću napisati lošiji nego manje dobar, te drugi odlični dio . Kao prijelomnica se nameće Distance, stvar koja se lako podvuče pod kožu. Lirički je to melankolični prikaz Jonathanove borbe ali i straha od starenja i samoće. Nije to ništa novo, takvi motivi zapadnjačkog straha se često provlače kroz njegove rime. Dok negdje u svijetu vlada strah od gladi, dok ljudi ne znaju gdje će prenoćiti Yoni se boji ćelavosti, uostalom zato je drugi album nazvao Alopecia, starenja i kojekakvih boleština. No ne budimo licemjerni jer i nas ipak muče baš takvi zapadnjački strahovi. Nakon Distance slijedi Thirst, stvar koju ne bih stavio ni na prvu polovicu albuma a kamoli na album uopće. Iskreno ta mi stvar nikako nije legla ni lirički ni glazbeno. Znači zaboravimo Thirst. Nakon Thirst slijedi ugodno iznenađenje. Kevin's Cancer, izrazito melodična, laganog tempa i vrlo suptilna pjesma o preminulom obožavatelju grupe. Stvarno su me ugodno iznenadili, jednostavno, tu sam stvar jedno popodne stavio na repeat, vrtila se dobrih sat vremena, dok sam tonuo u razmišljanje o smislu života. Možda patetično ali istinito. Nadam se da od slušanja o Jonathanovim bolestima, strahovima i frustracijama nisam skrenuo s puta. Šalu na stranu. Odmah nakon Kevina slijedi Bitter Thoughts na kojoj nam Wolf donosi neke od svojih najboljih stihova, stvar je stvarno predobra. Zanimljivo je da na njoj sudjeluje i Liz Wolf supruga Jonathanovog starijeg brata Josiaha. Meni se veoma svidio i video za navedenu Bitter Thoughts. Spot je inspiriran sedamdesetim godinama prošlog stoljeća. Yoni nosi košuljicu, kravatu i jednoličan pulover, kratko ošišan i uredno počešljan sa svojim već legendarnim brčićima. Rime baca s kauča koji još uvijek ima najlon na sebi, što vrlo često viđamo u američkim filmovima. Oduvijek sam se pitao čemu to? Dojam upotpunjuje par slika mrtve prirode te dvije vintage lampe i jedna vintage vaza, jednostavno originalan i predobar spot. Predzadnju stvar Paper Hearts, Wolf je odrepao doslovno u jednom dahu. U svijetu hip hopa devedesetih godina prošlog stoljeća to i nije bila tako rijetka pojava, dapače akteri tadašnje scene su se takmičili tko će dulje izgovarati rime, no danas se takve stvari zaista rijetko čuju. Palac gore Yoniu dok naziv Paper Hearts i zadnji stih And always something reminds me of you daju naslutiti o čemu Yoni repa. Za konac nam ostaje Careening pjesma od točno minutu i četrdeset sekundi u kojoj nas frontmen kalifornijske grupe WHY? još jednom, za kraj, podsjeća na svoju smrtnost i ne daj Bože slava da se desi.

Na koncu da rezimiramo sve rečeno. Album nije loš, nikako, dapače raduje me što se Jonathan ponovo prihvatio repanja iako nije loš ni kao indie pjevač. Doduše ne možemo reči da se radi o nekom vještom vokalistu ali ima neki štih i njegovo pjevanje kroz nos zvuči zaista simpatično i zanimljivo, ako može Josipa Lisac može i on. Šteta stvarno što se album nekako podjelio u dva djela. Ustvari šteta što su ga momci nespretnim sastavljanjem plejliste podijelili na dva dijela Na prvoj polovici, stvari koje su glazbeno ok nisu popračene istom kvalitetom lirički niti izvođački. Vrline koje krase WHY? iskristalizirale su se tek na drugoj polovici albuma. Ta druga polovica dala je krila cijelom albumu i ipak od njega napravila djelce koje vrijedi imati u kućnoj kolekciji. Da li je cijeloj skupini bio imperativ i presing da izdaju baš LP? Da me se pita, osobno bih izbacio Thirst, na njegovo mjesto stavio Strawberries i objavio jedan vraški EP koji bi zasigurno bio u rangu s predobrim Sod in Seed kojeg jednostavno obožavam. Ustvari mislim da bi bio i bolji, a sa izdavanjem LP-a se moglo još malo pričekati. Istina da je od Eskimo Snow-a prošlo tri godine ali dečki nikako nisu neaktivni, na turnejama su non - stop i vjerujem da imaju dovoljno dobrih stvari za objavu kvalitetnog albuma koji bi uslijedio nakon EP-a Mumps, Etc.. No, što je tu je. Ne brinem se uopće, jer će ljubitelji benda sto posto prihvatiti album. Znatiželjan sam samo kako će se stvari, to jest njhovi glazbeni afiniteti razvijati u budućnosti. Meni WHY? bez Yonia kao alter repera jednostavno nije WHY?, te se iskreno nadam da je šala o pušenju marihuane nakon završetka rep karijere doista samo šala.

Goran Božić

Hits 590

Posljednje recenzirano - Jazz

Posljednje recenzirano - 42