facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #
Bread and Circuses


Bookmark

Data

Released Ožujak 2011
Format Albumi
Vrsta Indie rock / Alternative/Indie Rock / New Wave/Post-Punk Revival
Dodano Četvrtak, 22 Rujan 2011
Žanr Rock
Length 50:14
Broj diskova 1
Edition date 2011
Država UK
Etiketa Columbia
Catalog Number 88697850992
Edition details Datum objave: 14. 3. 2011.; Produkcija: Youth
Tags

Review

Nakon dobro prihvaćenog prvijenca Hats Off to the Buskers i nešto manje uspješnog Which Bitch?, ovaj škotski indie rock bend objavio je svoj treći studijski album satiričnog naziva Bread and Circuses (iliti 'Kruha i igara') s omotom više nego prikladnim uz naziv, koji članove benda prezentira u šaljivom izdanju.

Ovoga puta, The View su nam pripremili trinaest uglavnom dinamičnih pjesama od čega je za uvodnu Grace, koja je ujedno i drugi singl sa albuma, snimljen i video inspiriran napornim susjedima. Prepoznatljiva škotska melodičnost benda u kombinaciji sa videom u kojem se u glavnoj ulozi jako dobro snašao poznati škotski glumac Martin Compston, pun je pogodak koji bi lako mogao osvojiti simpatije publike. Po kvaliteti za njom nimalo ne zaostaje Tragic Magic – neodoljivi intro, pjevni refren i dojmljiva solaža na sredini pjesme nakon koje slijedi promjena ritma, koja se ovdje neočekivano dobro uklopila, čini ovu pjesmu jednom od favorita albuma, dok će Girl privući pažnju tekstom obojenim seksualnošću.

The View su podjednako sugestivni u tempom sporijim i senzibilnijim pjesmama poput Best Lasts Forever i Life (za koju će se vjerujem mnogi složiti da je najemotivnija na albumu, zahvaljujući ne samo instrumentalnom ugođaju, već i tekstualnom, štoviše Kyle Falconer ju je posvetio svojoj preminuloj majci), kao i kada se oslanjanju na retro elemente, možda ponajviše u Beautiful i Blondie; prva asocijacija na naslov potonje bila mi je istoimeni bend, u što sam se još više uvjerila kada sam čula već prve taktove pjesme – The View kao da je oživio New Wave i Power Pop kasnih 70-ih i ranih 80-ih. Doduše ima tu još eksperimentiranja, na primijer u Sunday, koja nam donosi više elektronski nego gitaristički zvuk specifičan za bend; čak je i sam Falconer nedavno priznao da su uzor potražili u Kraftweku, te da je ovo vjerojatno njihova najplesnija pjesma.

Osobno mislim da ovaj album nije bolji od njihovog debija „Hats Off to the Buskers“, ali za svaku je pohvalu ažurnost benda – put do slave bio im je relativno kratak; od srednjoškolskih natjecanja, preko svirki na lokalnim svadbama i manjim koncertima u rodnom Dundeeju, do nastupa na većim festivalima, oni stečeni status održavaju čestim turnejama, a u zadnjih pet godina uspjeli su izdati jedan EP i tri studijska albuma. Najstarijim članovima tek je 25 godina, pa takav uspjeh nije nikako zanemariv (osim ako ste tinejdžerska pop senzacija, a ne jedan indie rock bend). Njihovu karijeru prati i turbolentan osobni život, povremeni problemi sa drogama i zakonom, pa koliko god to grubo zvučalo, ovo dodatno zaokružuje njihov buntovni imidž i daje publicitet protiv kakvog, htjeli mi to priznati ili ne, ne bi imao ništa protiv ni jedan mladi rock bend u usponu. No, crni humor na stranu, The View je ipak bend koji svoj dosadašnji uspjeh duguje solidnom vokalu izražajnog škotskog naglaska, te neosporno talentiranima - Peteu Reillyju kao vodećem gitaristi i Kierenu Websteru na bas gitari, a što je najvažnije, najprihvaćenijima od strane publike pokazali su se upravo na festivalima što samo dokazuje da uživo zvuče još bolje. Sve su to dobri razlozi zbog kojih bi mogli povjerovati da njihovo vrijeme tek dolazi.

Branka Kunstek

Hits 470
Which Bitch? « Which Bitch? The View Albumi Kronologija

Posljednje recenzirano - Jazz

Posljednje recenzirano - 42