Review
Iako mu je osnovno zanimanje solist na basklarinetu u Zagrebačkoj filharmoniji, multiinstrumentalist Ratko Vojtek ne želi pristati samo na to. Naime, kod njega je poriv za stvaranjem toliko silan da i sve ostalo vrijeme provodi uz aktivno slušanje, učenje, promišljanje i kreiranje glazbe. Dio tog stvaralaštva, onaj koji se odnosi uglavnom na njegovo sviranje glasovira i neklasičaraske žanrove, dokumentirao je na diskografskim izdanjima Ethnophonia, koji je ostvario u suradnji s ritam sekcijom Cubisma i Stankom Juzbašićem, te World Music Piano uz udaraljkaša Borisa Beštaka. Klavir je najzastupljenije, iako ne i jedino glazbalo koje je svirao na snimanju svojeg novog albuma, također znakovita naziva, Jazz and Beyond. Na svim spomenutim albumima Vojtek se predstavlja beskompromisnim glazbenikom čije djelovanje možemo i moramo sagledavati u kontekstu globalnog, a ne samo hrvatskog glazbenog stvaralaštva. Njegova je glazba umrežena sa svjetskom suvremenom scenom; u skladu je s njezinim novim stremljenjima; pruža hrvatski doprinos njezinu razvoju i estetici. Njegov, pak, novi album odražava punu umjetničku zrelost. Velika sviračka vještina i muzikalnost omogućuju mu da uvjerljivo ostvaruje svoje glazbene zamisli, a maštovitost kao da neprestano buja, nikad ne presušuje.
Veći dio albuma zauzimaju Vojtekove obrade poznatih djela jazz autora, od reda i sjajnih instrumentalista, raznih glazbenih svjetonazora: Mountains Abdullaha Ibrahima, Quiet Afternoon Stanleyja Clarka, Ida Lupino Carle Bley, Take Five Paula Desmonda i Children's Song No. 4 Chicka Coreae. Osim što se predstavlja kao sjajan tumač njihove glazbe koju prevodi na svoj glazbeni jezik, Vojtek odabirom djela pokazuje da njegova znatiželja ne poznaje granice, da nije ograničen na usko područje, da proučava i nadahnuće pronalazi u raznim podžanrovima jazza. Ne samo jazza! Naime, svira i Händela (Passacaglia), ne samo da bi ukazao na divotu velikanova stvaralaštva nego i na podatnost njegovih zamisli glazbenim nepodopštinama i virtuoznim improvizacijama. Naime, upravo je improvizatorska vještina to što Vojteka izdvaja od većine ostalih naših interpretatora klasične glazbe.
Promišljanje glazbe kao igre odlikuje i njegove izvedbe djela hrvatskih skladatelja raznih naraštaja i miljea: Spotlight autora popularne i jazz glazbe Milivoja Körblera, koju izvodi na glasoviru, te Dick Tracy and the Mystery of a Love Song autora suvremene ozbiljne glazbe Berislava Šipuša, koju izvodi na basklarinetu i udaraljkama. Na CD je uvrstio i izvedbe dvaju vlastitih djela. U skladbi Voodoo, koju izvodi na glasoviru, a afričko glazbalo mbira čuje se u codi, ostvaruje hipnotički ugođaj, kao da pokušava čarati. Oprezno s preslušavanjem! Naime, prepustite li se slušanju bez rezerve, bez očekivanja, bez predrasuda, Vojtekova bi vas glazbena magija mogla baciti u trans iz kojega vas može otrgnuti samo slušanje također njegove, iscjeliteljeske skladbe One Man Plays the Drum koju izvodi na djembeu i udaraljkama. Radi se o glazbi nadahnutoj izjavom Milesa Davisa: “Glazba će završiti onako kako je i započela - jedan čovjek svira bubanj!”.
Iako tek u tri izvedbe svira udaraljke, a u jednoj basklarinet, to muziciranje nije manje dojmljivo. Ne samo da je dojmljivo - zvuči luđački, posebice u izvedbi spomenute Šipuševe skladbe. Uostalom glazba na cijelom albumu zvuči ludo!
Davor Hrvoj, preuzeto iz časopisa Cantus, br. 191
/
