facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #

Data

Released Rujan 2010
Format Albumi
Vrsta Symphonic metal
Dodano Nedjelja, 17 Travanj 2011
Žanr Metal
Length 1:01:11
Broj diskova 1
Edition date 2010
Država Švedska
Etiketa Nuclear Blast
Tags

Review

Therion, kao jedan od rijetkih metal bendova koji se može pohvaliti pridjevom symphonic (a da u suštini nije power metal), nakon razno-raznih turbulencija (bend je napustila cijela stalna postava glazbenika osim Christofera Johnssona) i uvjeravanja fanova da će bend nastaviti, u studenom 2009. objavio je izlazak novog albuma.
 
Nova postva, osim Christofera, uključuje trenutno Thomasa Vikströma (koji je postao službeni lead vokal benda), bubnjara Johana Koleberga, basistu Nallea Påhlssona i gitarista Christiana Vidala.
 
Snowy Shaw je također (za sada) stalan član iako je na kratko vrijeme napustio bend zbog problema s glasnicama što ga nije spriječilo da na mjesec dana postane član Dimmu Borgira (i liječi grlo growlanjem, op.a.).
 
Ime novog albuma otkriveno je u veljači 2010. Samo ime Sitra Ahra dalo je naslutiti da će se bend razvijati dalje u smjeru Gothic Kabbalah – barem što se tekstova tiče. S glazbene strane očekivala se drama - jer je bilo naprosto nevjerojatno dati otkaz svim starim članovima benda samo zato što je Christofer želio krenuti u novom smjeru s čime se nitko nije složio. 
 
Nakon preslušavanja Sitre Ahre, pjesme koje su me se najviše dojmile su Kali Yuga III (svirana na live koncertima još 2007. te željno iščekivana u studijskoj verziji) i uvodna stvar Introduction/Sitra Ahra (doduše, nema baš puno „introductiona“).
 
Slijede Kings of Edom i Unguentum Sabbat, dvije jače stvari, ugodne za slušanje, od kojih prva vuče na laganice s Lemuria/Sirius B albuma, dok je druga brža.
 
Četvrta stvar, Land of Canaan, daje dojam da se ipak nešto promjenilo – klasični therionski riffovi u kombinaciji sa semitskim melosom, ali i židovskim pjesmicama za djecu. Zanimljiva kombinacija iako neće svima odgovarati.
 
Slijede: Hellequin, koja lagano ulazi u uho, 2012 i Cú Chulainn koje podsjećaju u momentima (zvuk gitara) na album Theli.
 
The Shells Are Open je tandem pjesmi Land of Canaan, a Din ima u sebi metalske snage, blastbeata, čak i growlanja, no traje kratko (nažalost). Zadnja pjesma, Children Of The Stone: After The Inquisition, najviše podsjeća na Deggial – polagan ritam, puno akustične gitare i dominacija ženskih vokala.
 
A sada osvrt na dvije najjače stvari. Sitra Ahra spaja u sebi sve ono što čini noviji Therion. Glazba je razrađena, back vokali usklađeni sa lead vokalom, a lyrisci refrena govore jasnu poruku cijelog albuma. Kali Yuga III je pjesma koja će se najviše sviđati fanovima zadnja 3 albuma i jedina koja je nastala prije 'raspada' benda. 
 
Većina će žaliti za starom postavom jer novije stvari zvuče pomalo šuplje – koliko god Christofer bio esencijalan za Therion, albumu nedostaje dubine i novih ideja. Oni koji sviraju u bendu znaju već da apsolutno svaki član ima ulogu u stvaranju pjesme, a pogotovo ako se radi o kvalitetnim i uvježbanim glazbenicima. One-man bend ne funkcionira u slučaju Theriona, ne nakon dosadašnjeg glazbenog opusa kojim se zaista mogu pohvaliti.
 
 Ana Degoricia
Hits 470

Posljednje recenzirano - Jazz

Posljednje recenzirano - 42