facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #
Važne stvari


Bookmark

Data

Released Prosinac 2018
Format Albumi
Vrsta R&B / Indie pop / Neo Soul / Electropop
Dodano Subota, 12 Siječanj 2019
Žanr Pop
Length 46:04
Broj diskova 1
Edition date Prosinac 2018
Država Hrvatska
Etiketa Dallas Records / Mast Produkcija
Catalog Number CD DALLAS 881
Edition details objavljeno: 6.12.2018.; producenti: Aljoša Šerić i Srđan Sekulović Skansi
Tags Dallas Records Aljoša Šerić Srđan Sekulović Skansi Tonka

Review

Zadnje dvije-tri godine postalo je – barem meni osobno – posve uobičajeno i prirodno o novim albumima iz domaće produkcije pisati u superlativima, pri ocjenjivanju se u pravilu koristiti ocjenama u impozantnom rasponu od 4 do 5 te stalno podebljavati listu glazbenika koji se više ne mogu i ne smiju izbjegavati. Štoviše, toliko da sam postao zabrinut za vlastite kriterije, pitajući se jesam li naprosto (s godinama) omekšao ili se uistinu toliko toga lijepoga događa u glazbenoj Hrvatskoj. Čak toliko da sam počeo priželjkivati koji slabiji album, odnosno, koju slabiju ocjenu kojom bih ukrasio neki svoj novi tekst.

"Najbolji izam je pozitivizam", kaže Aljoša Šerić kroz usta svoje ljepše polovice Antonije, prigodom njezina prvog samostalnog albuma službeno preimenovane u Tonku. I koliko god bio više nego oprezan s takvim i sličnim barjaktarenjima, u slučaju Tonkinih "Važnih stvari" primjena tog stava čini se kao posve prirodno stanje stvari. Najavni singlovi albuma koji je i konkretno otvorio ovu novu glazbenu priču vrlo su uvjerljivo dali naslutiti kako je ovdje riječ o pop glazbi punoj dobrih kalorija, odnosno, kaloričnoj koliko to pop glazba može biti a da ne postane pretenciozna ili dosadna (što su često i istoznačnice). "Bolji smo", "Pozitivizam", "Vedro", "Jedno jutro" i "Netko se događa" sve su redom slatkiši iz samog srca mainstreama, provučeni kroz Šerićev autorski senzibilitet i istovremeno inzistiranje na pitkosti i kvaliteti. Album praktički nije imao šansi postati jedan od onih koje bih napokon ocijenio nižom ocjenom!

Usporedbe s matičnim bendom Pavel, koji se sa zadnja dva albuma prometnuo u sam vrh prve lige domaćeg popa, pritom su posve nepotrebne, što je bilo jasno već s prvim singlovima. "Važne stvari", naime, zvuče manje bendovski i više osobno; žanrovski to ostaje u istoj široj obitelji, ali u nijansiranjima kao da su sudjelovali neki drugi ateljei. Naslovna pjesma, "Bolji smo", "Moja ljubav" ili "Vedro" jednostavno nisu Pavel, ni izbliza, a čak i kad pjesma poput predivne balade "Jedno jutro" zamiriše na Pavel (što je i posve prirodno s obzirom na autorski potpis), osjećaj je naprosto drukčiji, baš kao da je Aljoša odlučio posve ući pod Tonkinu kožu. Dvanaest je ovo pjesama koje su "ženske" taman onoliko koliko to mogu biti pjesme koje je muškarac napisao za žensku interpretaciju – i ovo ne pišem da bih naglašavao spolne razlike ili prodavao šuplje teze, već da podcrtam uspješnost cijelog autorskog koliko i izvođačkog pristupa.

I mogu razumjeti Aljošu Šerića kad kaže da je za njega ovaj album nešto najbolje što se u hrvatskoj pop glazbi dogodilo zadnjih godina, koliko god to neskromno s njegove strane zvučalo, jer ovaj je izuzetno nadaren pop-autor, baš kao prethodno kroz Ramirez i Pavel, još jednom uspio svoje vrlo široke glazbene afinitete ispreplesti u tipično svoje glazbeno pletivo. Pritom je indikativna upravo ta širina afiniteta koja će bez grama stida i kulerštini usprkos priznati kako joj pripadaju eurovizijski pop ili najmekša izdanja Fleetwood Mac baš kao i indie rock. Širina je to koja nam je kroz Pavel podarila takve zimzelene krasotice kakve su "Čuvaj me" ili "Poslije nas", a sada i "Jedno jutro". Dapače, ta širina omogućila je album kojeg kao da je pisala, skladala, dotjerivala i fino ugađala sama Tonka. Album koji je retro koliko i posve moderan, pametan koliko i nepodnošljivo lak, pop za sladokusce. Album kojeg može nositi i sam vokal, koji je u Tonkinu slučaju gotovo bez nametljivijih atributa, ali ne i bezličan, već baš zato suveren i, jednom kad posve uđe u uho, topao koliko i siguran u svojoj izvedbi. Jer, uostalom, očito pjeva pjesme koje vlasnicu toga glasa reflektiraju, u duhu i tonu.

Ima na njemu i "važnih" omaški poput jedva podnošljive "Sanjala sam da smo zajedno", na kojoj baš kao da je sve osim eventualno ritam sekcije promašeno, osobito tretman vokala, ali i takve omaške dođu kao podsjetnik da je u pitanju jednostavni pop album kojeg nose singlovi, a ostatak to tek pretendira biti ili je jednostavno tu da spoji zadnje točke. Album koji je uistinu pozitivizam – ne onaj kojeg kao izraz vole koristiti u svoje izme zaljubljeni prodavači svojih verzija sreće, već pozitiva opisana samim svojim sastojcima. Upućena iz topline jednog obiteljskog doma ispunjenog notama i talentom te nadasve ljubavlju koju te note i talenti svjedoče na nama autsajderima najuvjerljiviji način.

 

Toni Matošin

Hits 783

Posljednje recenzirano - Jazz

Posljednje recenzirano - 42