facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #

Data

Released Studeni 2015
Format Albumi
Vrsta / Crossover / Classic / Contemporary Jazz
Dodano Nedjelja, 31 Siječanj 2016
Žanr Jazz
Length 58:58
Broj diskova 1
Edition date Studeni 2015
Država Hrvatska
Etiketa Croatia Records
Catalog Number CD 6072561
Edition details objavljeno: 6.11.2015.
Tags Croatia Records Tavitjan Brothers

Review

Nije rijetka pojava da rockeri, jazzeri i ostala bratija svoje glazbene perimetre nastoje proširiti izletima u klasičnu glazbu. Zasigurno je teško dokučiti iz kojih se pobuda upuštaju u takve avanture, ponekad trajno zapamćene, a ponekad s ozbiljnim obilježjima karikature. Istinska ljubav prema klasičnoj glazbi ili dokazivanje sviračkih mogućnosti samo su neke od opcija.

Istinski pionir, koji je utabao staze za  takve pokušaje, svakako je Keith Emerson koji je sa svojim The Nice od svitanja svoje karijere uspješno inkorporirao klasične forme u svoj specifičan glazbeni izričaj („Ars Longa Vita Brevis“ i „Five Bridge Suite“ predstavljaju čvrste dokaze), da bi kroz kasniji i poznatiji bend, Emerson, Lake i Palmer maestralno „naslikao“ Slike s izložbe – Modesta  Petrovića Musorgskog.

Među istaknutim protagonistima koji su strogo zadane klasične forme nastojali promovirati među mlađom populacijom svojim sasvim specifičnim izvedbama svakako trebamo nabrojiti sljedeća imena: Walter Carlos koji je na prvom Moog sintetizatoru veličine dvokrilnog ormara preodjenuo Bacha u elektronsko ruho;  The Swingle Singers koji su djela istog starog meštra predstavili pomoću iskonskog zvuka svih zvukova – ljudskog glasa; Love Sculpture sa svojom steroidnom verzijom ionako nabrijane „Sabre Dance“ Arama Khachaturijana;  Procol Harum i njihova/Bachova „Whiter Shade Of Pale“; Ian Anderson i njegova suptilno lirska bravura na flauti u „Bouree“; Rick Wakeman sa  klavijaturskom obradom Brahmsa (album „Fragile“);  Rick Van Der Linden i njegov bend Exeption sa jazzy improvizacijama nadograđenima na klasične teme; Janis Joplin sa Gershvinovom „Summertime“…

Koliko god da se pokušavam sjetiti, nikako mi ne pada na pamet nijedno ime sa prostora bivše države koje se pokušalo iskazati u tom zahtjevnom zadatku koji u startu traži skoro savršeno glazbeno umijeće. A onda, među novitetima za recenziju nailazim na album braće Tavitjan – Gare, bubnjara i Dirana, klavirista (sinove Garabeta Tavitjana – bubnjara nenadmašnih majstora poznatih kao Leb i sol). Da bi zvučna slika dobila na masnoći, za basom im se pridružio Goran Gesovski.

Braća već sedam godina publiku uveseljavaju svojom nadasve kvalitetnom svirkom bilo popa, etna, elektronske glazbe, a sve zaogrnuto jazz plaštom, obogaćenog tradicionalnim makedonskim 7/8 ritmom.

Pametnim odabirom autora klasične glazbe i njihovih djela stvorili su preduvjete za iskazivanje svojih glazbenih senzibiliteta kroz iznimne improvizacije, kao osebujne bijegove od pomalo sterilno zadanih tema. Klavir, što je sasvim normalno, kvalitetno dominira kao nositelj svirke cijelim albumom, Diran svoje lirske ugođaje ponekad nadopunjuje snagom u kombinaciji slobode i discipline. Njegove izvedbe su spoj ritmičkog, harmonijskog i improvizacijskog bogatstva. Ali, ne spomenuti  Garino bubnjanje prepuno šuštanja činjela i uvijek umjerenih cross stickova bilo bi pravo svetogrđe. Tako nam solo eskapade u Bachovoj „Badinerie from Suite No.2“ i „Rhapsody on a Theme of Paganini“ Sergeja Rachmaninova opetovano dokazuju njegovu racionalnost, lucidnost, osjećaj za stvaralačko, ali nenametljivo sviranje. Garo nam je tako lansirao baražu akcenata i ritmičkih obrazaca koja mu je  omogućila bezbroj novih mogućnosti.

Garino umijeće nedvojben je dokaz dobro naslijeđenih gena, pa ga se opravdano može svrstati među najbolje evropske udarače. Zato ne iznenađuje činjenica da je svoje umijeće podijelio s Branfordom Marsallisom, Joeom Zawinullom i Chick Coreom.

Goran Gesovski svojim basom konstantno podebljava cjelokupnu zvučnu sliku, te je zasluženo dobio minutažu za iskazivanje svojih sposobnosti u Chopenovom „Waltz Op.64 No.2“

Omiljena izreka jednog od likova iz Smojinog „Malog mista“ bila je: „Bravura je život bez lavura“. Do ovakvog sviranja braće Tavitjan sigurno nije došlo izbjegavanjem opetovanog rada; naprotiv, rezultat njihovih bravura je osim bogomdanog talenta, mukotrpan i konstantan rad, koji ih onda zasluženo smješta među iznimne glazbenike.

Ukratko rečeno, ovaj album uspješnih sinova poznatih očeva zasigurno predstavlja slasni zalogaj za sve ljubitelje jazza, bili oni poklonici modernog, tradicionalnog, akustičarskog ili fusion jazz izričaja. Jer tu osim harmonije ima i  free muziciranja koje stvarno vrijedi opetovano poslušati.

Đorđe Škarica

Hits 1414

Posljednje recenzirano - Jazz

Posljednje recenzirano - 42