Review
Sastav Salty Tails čine svestrani mladi glazbenici liburnijskog jazz kruga: sopran i tenor saksofonist Franjo Črnjarić, gitarist Leo Škec, klavijaturist Dorian Cuculić, bas gitarist Vedran Jurdana i bubnjar Sandro Legan. Okupili su se nakon što su iskustvo stjecali svirajući u Puhačkom orkestru Lovran i sastavu Tvrdokorne mrlje. Nakon što su svoju glazbu izbrusili na mnogobrojnim koncertima odlučili su se za snimanje CD-a Cha's posla koji su promovirali 26. lipnja 2016. na Trga Crekvina u Kastvu. Prva asocijacija na naslov bila mi je naziv popularnog kubanskog plesa cha-cha-cha, no bio sam na potpuno krivom tragu. Naime, on se nametnuo iz tri posve drukčija razloga: većina članova sastava međusobno priča čakavštinom, to što rade su “čakavska posla”, a da bi vježbali, svirali i živjeli glazbu često moraju otići “ća s posla”.
Jak podražaj
Iako inače sviraju skladbe američkih autora kao što su John Scofield, Joshua Redman, Mike Stern, John Coltrane i Charlie Hunter, te hrvatskih suvremenih jazz skladatelja poput Elvisa Stanića i Elvisa Penave, kao i autora iz našeg okružja, primjerice sastava Leb i sol i Vasila Hadžimanova, na CD uvrstili su šest autorskih skladbi Črnjarića i Škeca u fusion maniri, spoju jazza i funka na tragu glazbe koju su jazzisti stvarali u 1970-im godinama prošloga stoljeća. Pisali su ih za članove sastava, prema njihovim glazbenim sklonostima što je doprinjelo stvaranju osobnog zvuka i stila. O tome su govorili u razgovoru što smo ga vodili za časopis Cantus.
“Osim života i svega što me okružuje, na moje skladanje utječe sve što slušam i što sam slušao: od samih početaka jazza, do suvremenog jazza koji tek otkrivam”, rekao je Črnjarić. “Za svaku svoju skladbu mogu reći kako je nastala jer mi je to sjećanje vrlo živo u glavi. Pjesma Pfifer nastala je tijekom jedne probe u Lovranu, u prostoriji od 6m2. Dečki su počeli nešto svirati i u tom trenutku mi je melodija zazvonila u glavi. Odmah sam shvatio da je to nova pjesma jer to nije bilo obično improviziranje. Uz pomoć Lea doradili smo je i harmonizirali. Skladba, Past Time, nastala je dok sam danima vježbao slične motive. Sjećam se momenta kad je izašla melodija koju sam jednostavno morao zapisati. Moja treća skladba, Kriva 8mina, nastala je slično kao i Pfifer - na probi. Dečki su nešto svirali, ja sam preko toga počeo svirati melodiju i rekao “to je to”! I za nju je bio potreban samo trenutak koji su zapravo kolege iz benda pokrenuli nesvjesno. Dakle, skladbe koje sam napisao nisu namjenski rađene, nego se jednostavno rode u glavi i tijelu, a taj podražaj mora biti dovoljno jak da stvori emocije i da se to zapiše. Često mi padaju na pamet takve melodije, ali nisu dovoljno jake da me pokrenu - možda to znači i da nisu dovoljno dobre!”
Škec ima drukčije iskustvo: “Sve pjesme nedvojbeno nastaju pod utjecajem glazbe koju slušamo, neki puta nastanu iz vježbe, neki puta na probi. Temu Blue 2 sramežljivo sam i s dosta sumnji donio na probu, a ubrzo se pokazala kao balada u kojoj svi istinski uživamo i često upravo za nju dobivam pohvale publike.”
Bez fige u džepu
Dečki iz Salty Tailsa melodijama i aranžmanima nastoje dirnuti jedni druge i slušatelje, ispoljavanjem vlastitih emocija pobuditi emocije u drugima. U njihovoj glazbi nema dodvoravanja publici niti kompromisa. To što čujemo na CD-u to su oni. U izvedbama, uključujući i sola, nije im cilj zadiviti tehnikom, nego ispričati priču, priču bez teksta. Pritom, važno je da uvijek ostaju u istoj postavi, da zajednički razvijaju glazbu kroz duže razdoblje. “Svatko od nas u bendu ima neki svoj “đir”, ali se međusobno izvrsno nadopunjujemo i uspjeli smo, u toj šumi glazbe koja nas okružuje, pronaći čvrstu nit koja nas već toliko godina drži na okupu”, rekao je Škec. “Iako smo kao osobe različiti, kad zasviramo događa se nešto iznimno. Pri tome ne mislim samo na kvalitetu glazbe nego na iskrenost i međusobno uvažavanje glazbenika i prijatelja, bez fige u džepu. Uvijek smo se odlično slagali i zabavljali na bini, davali svoj maksimum a publika je to znala cijeniti.”
Iako je njihova glazba izvorno američka, a danas univerzalna, na stvaralaštvo Salty Tailsa snažno utječe hrvatska, posebice primorska i istarska glazba. “Utjecaji hrvatske glazbe zapravo su moji prvi kontakti s jazzom”, rekao je Črnjarić. “Prvi jazz koncert na kojem sam bio, bio je koncert Elvis Stanić Groupa u Opatiji. Tada sam se zarazio nečim “čudnim”. Kako mi je tata također jazz glazbenik - Spartaco Črnjarić - utjecaj je nezaobilazan. Preko njega bio sam u dodiru s gotovo svim riječkom glazbenicima poput Denisa Razumovića, legendarnog “Boćota” - Darka Mihelića, Elvisa Stanića pa sve do Pepija Forembachera u čijem big bandu također sviram, već godinama.”
Ne manje snažno ti utjecaji zaokupljaju i Škeca: “Glazba mog kraja, Liburnije, koja me čitav život okružuje, koju sam slušao i svirao, pohranjena je duboko u meni i na neki se način manifestira u mom glazbenom stvaralaštvu. Najdirektniji kontakt s takvom vrstom glazbe imao sam u Puhačkom orkestru Lovran, gdje sam naučio jako puno, ne samo o domaćoj tradicijskoj glazbi, veći i o svjetskoj glazbenoj baštini dvadesetog stoljeća uključujući jazz, filmsku glazbu, latino, pop, rock i ostale žanrove. Što se Salty Tailsa tiče, ne oslanjamo se ciljano na našu tradicijsku glazbu, iako se to u nekim trenucima može čuti ili neke fraze mogu “zalutati” u solo.”
Davor Hrvoj, preuzeto iz časopisa Cantus, br. 198
/
