facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #
The Idiot


Bookmark

Data

Released Ožujak 1977
Format Albumi
Vrsta Art Rock / Gothic rock / Industrial rock
Dodano Ponedjeljak, 03 Prosinac 2018
Žanr Rock
Length 38:49
Broj diskova 1
Edition date Ožujak 1977
Država SAD
Etiketa RCA
Edition details Snimljeno tijekom srpnja i kolovoza 1976. u studijima Château d'Hérouville (Francuska), Musicland Studios (München, Njemačka) i Hansa Studio 1 (Berlin, Njemačka) / Produkcija: David Bowie / Miksao: Tony Visconti
Tags RCA David Bowie Iggy Pop

Review

Iggy Pop, pravim je imenom James Osterburg, a nadimak Iggy uzeo je prema svom prvom bendu „The Iguanas“  u kojemu je svirao bubnjeve.  Karijeru je započeo krajem šezdesetih kao pjevač grupe The Stooges koju se obično uz Ramonese smatra pretečom punka i metala. The Stoogesi su krenuli ambiciozno, ali već nakon dva albuma „The Stooges“ i „Funhouse“, bend je zapao u krizu, jer je Iggy muku mučio sa svojom ovisnošću o heroinu. David Bowie im je sugerirao promjenu imena u „Iggy & The Stooges“ te su pod tim imenom snimili treći album „Raw Power“ i nakon toga prestali s radom (sve do ponovnog okupljanja 2003. godine).

„The Idiot“ je prvi samostalni album Iggy Popa. Naziv je dobio po istoimenom romanu F. M. Dostojevskog, kojim su bili fascinirani Iggy, Bowie i Tony Visconti. Glavni junak „Idiota“ jest knez MIškin, neobrazovan, nerazuman epileptičar koji u sebi nosi vrline iskrenosti, altruizma i osjećajnosti. Na periferiji glavne radnje romana nalazi se satirički ocrtano društvo nihilista, koje je vjerojatno nadahnulo i autore ovog projekta. Osim nadahnuća ovim romanom glede naslova albuma, prva pjesma albuma sadrži i stih „I'm an idiot for you“ („Ja sam idiot za tebe“).

Cijeli album nastao je u bliskoj suradnji Iggyja Popa s Davidom Bowiejem i njegovim tadašnjim pratećim bendom. Bowie je koautor svih pjesama, producent, a sudjelovao je i kao multiinstrumentalist: svirao je klavijature, sintesajzere, gitaru, klavir, sakofon, ksilofon te pjevao prateće vokale. Pretpostavlja se da je Bowie stvarao glazbu, dok bi Iggy pisao tekstove i to odmah, na licu mjesta. Materijal je snimljen u Francuskoj i Njemačkoj 1976. godine, ali su sa izdavanjem albuma Bowie i Iggy pričekali kako bi izišao Bowiejev album „Low“ u siječnju 1977., tako da je „The Idiot“ ugledao svjetlo dana tek u ožujku 1977. godine.

Album sadrži osam pjesama. Prva pjesma „Sister Midnight“ nastala je u ranijoj suradnji Bowieja i njegovog gitariste Carlosa Alomara- Bowie ju je izvodio još na turneji Station to Station, početkom 1976. godine. Radi se o ritmičnoj pjesmi, prepoznatljiva riffa, koja u tekstu ima naznaka Edipova kompleksa kojega možemo pronaći primjerice u pjesmi „The End“ grupe The Doors. Inače, grupa The Doors je iznimno utjecala na mladog Iggyja. On je čak ranih ’70-ih obojio kosu u crno pretpostavljajući da bi mogao u toj grupi naslijediti Jima Morrisona nakon njegove iznenadne smrti. „Nightclubbing“ je pjesma pod utjecajem njemačkog Krautrocka (kozmičkog rocka ’60-ih), nastala tako što je Bowie svirao temu na klaviru uz ritam mašinu, koju je kasnije želio zamijeniti pravim bubnjem. No, Iggy na to nije htio pristati, ustvrdivši da joj zvuk ritam mašine više odgovara. Tekst opisuje njihov način života u to vrijeme – živjeli su noću, kao vampiri ili duhovi. „Funtime“ je ironična pjesma o zabavi, bogata je pratećim vokalima, a instrumentalno je poput neke preteče ghotic-rocka. Slijedi pjesma „Baby“ koja u usporenom funky ritmu govori o besperspektivnosti života dvoje na ulici. Pjesma „China Girl“ vjerojatno predstavlja vrhunac ovog albuma, a možda i Bowie-Pop suradnje uopće. Inspirirana je strašću prema Kuelan Nguyen, djevojci francuskog glumca i glazbenika Jacquesa Higelinoda, koji je također snimao neki materijal u francuskom dvorcu d'Hérouville , a s kojom je Iggy imao kratkotrajnu aferu. Melodiju nosi ksilofon, obilje gitara (Carlos Alomar i Phil Palmer),  Bowiejev saksofon u drugom dijelu pjesme, a Iggyjeva umjerenost u refrenu prelazi u apsurdno pjevačko kreveljenje. Kasnije će se Bowie sjetiti ove pjesme, produkcijski je ugladiti te napraviti od nje pravi pop-rock hit 80-ih. „Dum Dum Boys“  Iggyjeva je nostalgična posveta bivšim kolegama - članovima Stoogesa: Zeke Zettneru, Daveu Alexanderu, Scottu Ashetonu i Jamesu Williamsonu. Još jedna pjesma bogata gitarama i žaljenjem za nekim sretnijim vremenima. „Tiny Girls“ je lijepa, lagana pjesma koju vodi (Bowiejev) saksofon te prateći ritam najvećeg jazz bubnjara među rockerima Dennisa Davisa. Možda bi bilo logično da je to kraj albuma, ali nije. Album zaključuje mračna „Mass Production“ gdje Iggy molećivim glasom traži broj neke djevojke a instrumentalno sintesajzeri pokazuju svu raskoš novog eksperimentalnoga pristupa – neslužbenog početka Bowiejeve tzv. berlinske faze.

Kada se album pojavio, Iggy Pop ga je opisao kao spoj Jamesa Browna i grupe Kraftwerk. Na omotu je crno-bijela Iggyjeva fotografija, inspirirana slikom „Roquairol“ njemačkog slikara Ericha Heckela (osnivača skupine Die Brücke, 1905.-1913.), a prikazuje Iggyja u nekoj uvrnutoj pozi, poput lutka na koncima. Album je u cijelosti, opskuran i težak, no produkcijski je svjež kao da od njegova snimanja nije proteklo više od 40 godina. Tekstovi su prožeti temama o gubitcima mladosti, nevinosti, ljubavi, besperspektivnosti. Album instrumentalno i produkcijski pokazuje odmak od svega što je Iggy dotada radio, sklonost eksperimentu te ga kao takvog svakako treba ubrojiti u jedno od najvećih Iggyjevih ostvarenja.

Ivan Dukić

Hits 168
Iggy Pop Albumi Kronologija Preliminaries » Preliminaries

Posljednje recenzirano - Jazz

Posljednje recenzirano - 42