facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #

Data

Released Rujan 1972
Format Video
Vrsta Rock / Psychedelic rock / Psychedelic
Dodano Ponedjeljak, 30 Svibanj 2011
Žanr Rock
Length 1:32:00
Broj diskova 1
Edition date 2003
Država V. Britanija
Etiketa Universal / Continental
Edition details Redateljska verzija (2003.)
Tags

Review

Kada sam dobio ponudu da napišem recenziju (hmn.. vrlo teška riječ), bolje napisati i kazati osvrt na ovaj DVD projekt, odmah sam pristao, no već nakon prvih pripremnih faza, shvatio sam da sam grdno pogriješio...
Zašto?! O čemu da pišem; da li o originalnom projektu iz 1981. godine i video zapisu iz radionice Polygram Videa, koja svakako za nas starije ima apsolutno kultni status ili o tzv. redateljevoj verziji, koju je 21. listopada 2003. godine objavila distribucijska kuća Hip-O. Ali ne, ovo je sasvim nešto drugo.
 
Poznata svjetska kuća Universal i Continental Film objavili su 15. svibnja 2006. godine art - rock film Live At Pompeii (The Director"s Cut), a naravno koga drugog, nego legendarnih Pink Floyda.

Danas, kada su istovremeno na turneji, ali svaki za sebe i Roger Waters i David Gilmour, danas kada poklonici njihove glazbe ipak očekuju nešto iz njihove umjetničke radionice, danas kada se mnogi mladi, tek stasali rock znalci kunu u Pinkače; mada u stvari niti neznaju u što se kunu. Pa, ako je to u stvari njihova furka, molim da mi objasne što su ""Pinkači"" željeli poručiti na albumu Ummagumma, temama npr. Sysyphus,Pt.1, Pt.2, Pt.3 & Pt.4,; nadalje i dan danas, teško sam sebi mogu objasniti, toliku umjetničko – prezentacijsku prenapučenost glazbenim bogatstvom u npr.instrumentalnim temama ""Obscured by Clouds"" i ""Absolutely Curtains"" sa albuma Obscured by Clouds iz 1972 godine.

No, vratimo se predmetnom DVD-u; ova režiserova verzija donosi nam pomalo drugačije viđenje samog stvaranja njihovog kolosalnog albuma Dark Side Of The Moon, koji je objavljen 1973. godine. Uvijek moramo imati na umu da se cijeli ovaj projekt, odigravao u ranu jesen 1971. godine.

Intencija Adriana Mabena bila je dočarati svu inovativnost, maštovitost i nadrealnost glazbe ovog velikog benda. Naravno, tada jedino Pink Floydi su se usudili nastupiti u praznom amfiteatru pred jedinom publikom: Adrian Mabenom i njegovim kamerama.

Maben je na ovoj redateljskoj verziji dao sebi oduška i tijekom izvođenja pojedinih tema sve je prepuno njegovih vizija, koje su stvarno raskošne, jedinstvene i osobite i sve zajedno daju izuzetan art - rock film. Mora se priznati, da sigurno još dugo vremena neće biti snimljeno nešto poput ovog (osobno, mislim da je to najveća zasluga utjecaja pojedinih skladbi na samog redatelja; konkretno, tu mislim na teme sa albuma Meddle iz 1971.godine i to: Echoes Part I, One Of These Days i završnu apsolutno fantastičnu i kolosalnu izvedbu Echoes Part II).

Ako vas možda Mabenove vizije počnu zamarati, kao dodatak nudi se originalni film, pa uvijek možete pokušati odgledati original (NAPOMENA: cijeli projekt ili bolje kazati DVD namijenjen je probranim rock znalcima, ortodoksnim fanovima benda i onima, koji znaju kako percipirati psihodeliju, odnosno taj pravac u rock glazbi).

Svakako ćete primijetiti gotovo potpunu odsutnost Rogera Watersa i Richarda Wrighta tijekom koncertnog dijela DVD-a. Naime, sam Maben objašnjava u jednom od dodataka na disku, materijal je jednostavno zagubljen, pa je trebalo riješiti nastalu situaciju, na bilo koji drugi način. Isto kao što je tijekom prezentacije "One Of These Days" cijelo vrijeme u gro planu je isključivo bubnjar Nick Mason, a zapravo je on bio najmanje sniman, no snimci ostalih članova su se jednostavno zagubili.

Posebno valja istaknuti međusobni dogovor Mabena i Pink Floyda, gdje je dogovorena apsolutna sloboda u prezentacijskom smislu, što će se razviti do neslućenih razmjera počevši od "A Saucerful Of Secrets" koja će svakako ostati upamćena po Watersovom lupanju po gongu u sjeni Sunca, Gilmourovom igranju sa sliderom u sjedećem položaju i Wrightovim bjesomučnim udaranjem po klaviru. No, tu nije kraj; ta prezenatcijska sloboda otišla je još korak dalje; u pjesmi "Mademoiselle Nobs" treba samo pogledati postavu banda: Waters na basu, Gilmour na usnoj harmonici, Wright glumi stalak za mikrofon a cijeli bend podređen je glavnoj zvijezdi Afganistanskom hrtu koji ""pjeva"" u mikrofon.

Treba istaknuti da su samo slijedeće pjesme snimane na Pompejima i to: "Echoes Pt. 1. i Pt.2."", "A Saucerful Of Secrets" i "One of These Days". Ostale pjesme snimljene su u pariškom studiju ispred plavog ekrana. No, bilo kako bilo, film je služio kao promo materijal novodolazećeg albuma benda "Dark Side Of The Moon". Ima tu i ""malih"" podvala; pa tako npr. dokumentarac i intervjui s članovima benda o snimanju novog albuma su apsolutno maestralno odglumljeni, snimke iz Abbey Roada kazališno su lažirane, jer je album "Dark Side Of The Moon" u trenutku snimanja tog dokumentarca već odavna bio zgotovljen. Da li ima zamjerki, pa naravno da nema, sve je to dio ""show- businessa"" (film je jedno a stvarnost nešto sasvim drugo).

PREPORUKA:
"Live At Pompeii" i nije koncert u pravom smislu te riječi, no svakako vrlo plastično pokazuje svu genijalnost jednog od najvažnijeg i najutjecajnijeg benda svih vremena. Film pokazuje koju su stvaralačku snagu Floydi imali, improvizacija niti bez publike ne gubi na svojoj inventivnosti i eksperimentalnosti.
Pink Floyd su jedan od rijetkih bendova, koji svojom glazbom slikaju slike a to uspijeva samo najboljima.
 
Mladen Lončar - Mike
Hits 459

Posljednje recenzirano - Jazz

Posljednje recenzirano - 42