Review
Nakon prošlogodišnjeg hommagea jednom i jedinom Willieu (Nelsonu), Phosphorescent su nastavili u laganom folk tonu koji je i dalje suviše čudan da bismo ga proglasili konvencionalnim, ali koji, za razliku od gorčine ranijeg Matthewa Houcka, u sebi ne nosi previše teških pitanja. Etikete se lijepe po regionalnoj osnovi (It’s Hard To Be Humble (When You’re Form Alabama)), a brakovi se rješavaju u dva tjedna (Then I came back to this city and you stayed home in L.A./ Then our two years of marriage/ In two short weeks slipped away.), i sve to uz tako ugodnu glazbu da čovjeku dođe neugodno što uživa u nečijim objektivnim problemima.
Jednostavni stihovi (Hej, Me I’m Light!) čiji zenit vjerojatno predstavljaju četiri i po minute monotonije Tell Me Baby (Have You Had Enough)' zvuk opterećuju minimalno što je više nego pohvalno za žanr koji inače kronično boluje od narativnosti. Prvo ta gitara bez ambicija koje se apsolutno ništa ne tiče jer vrijeme teče svejedno, bez obzira gledaš li kroz prozor u Los Angelesu ili u nekoj ljepoti tipa Athens, Georgia, pa taj glas kojeg jednako nije briga i koji je po svoj prilici postigao ogromnu distancu od vlastite kože jer da nije ne bi nam ni mogao sve to prenijeti u jednom dahu, bez ikakvih tenzija...
Teško je izdvojiti jednu pjesmu. Možda Hej, Me I’m Light i The Mermaid Parade od kojih se za Mermaid Parade slaže većina njih koji su poslušali nove Phosphorescent. Hej, Me I’m Light je čisti gospel trans, direktan da ne može biti direktniji.
Here's to Taking It Easy je izvrstan album. Dajem mu pet zvjezdica jer mi vlastito iskustvo govori da ću se naslušati još svega dok opet ne čujem nešto slično, u smislu kvalitete i unutar labavih granica inide folk nešto žanra. Eh da, još jedna stvar, vrlo bitna, jer je danas mnogi zanemaruju – album je izveden s mnogo smisla za humor. Ne mislim sad tu na konkretne primjere, igre rječima ili duhovite partije na klaviru, više na jednu ljudsku crtu koja se kod nekih ljudi da zapaziti čak kada su smrtno ozbiljni. Matthew je posjeduje i stvarno mi je drago što je ovaj put nije niti malo zatomio. Osim toga, Willie je faca i odabir baš njegovih covera nikad nije reda radi.
Marina Vukman
