A | B | C | Č | Ć | D | DŽ | Đ | E | F | G | H | I | J | K | L | LJ | M | N | NJ | O | P | Q | R | S | Š | T | U | V | W | X | Y | Z | Ž | # |
1 | Who Is Alive, Who Is Dead | 3:31 | ||||
2 | Fantazma | 3:06 | ||||
3 | Iz pomračenog uma | 5:15 | ||||
4 | U toplini tame | 3:03 | ||||
5 | Iza gvozdenog lica | 3:37 | ||||
6 | Senke bezličja | 4:46 | ||||
7 | Ples iluzija | 1:29 | ||||
8 | Ponoćni hod | 3:51 |
‘Psihokratija nije ni prestala da postoji’, objavio je prošle godine na Facebooku Gorjan Krstić, suosnivač ovog post-punk/darkwave sastava iz Srbije. To znači da misteriozni bend iz susjedne države zapravo pauzira još od 1991. godine i objave drugog albuma ‘U teatru misterije’. Priča se nastavila pričati kad su uratci Psihokratije osvanuli na Youtubeu prije šest godina, a jesenas su spomenuti album i debitantski ‘Album mentalnih fotografija’ dočekali svoje (koliko mi je poznato) prvo reizdanje.
Doomtown Records je iskoristio oživljeno zanimanje za bend te pod kataloškom oznakom ‘DT021’ reizdao dosad malo poznat album, koji bi Psihokratiji mogao donijeti novu dozu pažnje kakvu je, recimo, prije nekoliko godina dobio Dobri Isak s reizdanim ‘Mi plačemo iza tamnih naočara’. Psihokratija je nastala krajem 80-ih kao projekt multiinstrumentalista i autora Gorjana Krstića i pjevača Zorana Petrovića, kojima se kasnije na klavijaturama pridružio Weselly Karel. Godine 1990. izdaju spomenuti debi album, a godinu kasnije njegov nasljednik ‘U teatru misterije’, nakon čega se bend razišao na neodređeno vrijeme slijedom ratnih (ne)prilika.
Mračan i atmosferičan synth i sjajne bas dionice dominiraju albumom čije pjesme, u kombinaciji s Zoranovim vokalom, evociraju mrak, nesigurnost, paranoju i hladan znoj koji oblijeva protagonista pjesama. On neprijatelje vidi na državnom vrhu, ali i u sjenkama koje ga prate dok žurno hoda mračnim ulicama - bilo stvarnim, bilo onima u njegovoj glavi. ‘Čujem poziv čoveka u belom/tražim kamen mudrosti/odlazim u sferu nebesa/bežimo od senki bezličja’ refren je hipnotičke ‘Senke bezličja’, vrhunca ovog albuma koji se može nositi s bilo kojom žanrovski bliskom pjesmom tog vremena, ali i desetak godina unazad. Jasno je da je Psihokratija bend 80-ih: zvuk i atmosfera najbliži su britanskim perjanicama Joy Division, The Fall, Gang of Four, The Cure i Killing Joke. Možda se početkom 90-ih ovakav zvuk činio pomalo zastarjelim, ne znam, ali danas zvuči bezvremenski, dovoljno svježe i originalno. Nema se što zamjeriti čak ni lošijim naglaskom otpjevanoj ‘Who Is Alive, Who Is Dead’.
Na ‘Fantazmi’ je vokal najfascinantniji, ‘Ponoćni hod’ na trenutke vuče na škotski Josef K, a ‘Iz pomračenog uma’ zvuči kao mračna strana Haustora. Kad tome dodate pjesme s naslovima ‘U toplini tame’ i ‘Iza gvozdenog lica’, dobijete sirovi paket surove stvarnosti koju je zamislio (a možda i proživio) mastermind grupe, Gorjan, a vokalno materijalizirao Zoran. Mračne i zanimljive ‘senke’ s ovim albumom nastavljaju izlaziti pred oči i uši publike žedne kvalitetne glazbe i dokazuju kako ormare prošlosti nismo ni izbliza počistili.
Filip Katić