Review
Ah, ala smo se načekali ovog albuma! Zoki je kad ono nastupio i bio drugi? Na čemu ono? Prethistorija. Kritike koje su radi ovakvog otezanja išle na račun Zokijeve izdavačke kuće su posve opravdane, samo... na kraju ispada ovo: da su mu možda napravili i uslugu jer da je bio album brže izdan pitanje je koliko bi bio dobar, a drugo nije možda nego sigurno da mu je usluga učinjena što je baš radi ovakvog otezanja Zoki (srećom da je takav tip) lijepo isprekrstario pola naše države, nastupio na bezbroj mjesta i marljivo sakupljao koncertnu i pjevačku kilometrinu. Što ga čini trenutno najkompetentnijim izvođačem mlađe generacije s prvim albumom u džepu. Najzadnje, ali ne i najnebitnije, jednako je tako marljivo sakupljao fanove koji iz dana u dan rastu i pojela ja svoju sandalu za doručak ako ovaj momak neće imati horde publike na svojim budućim koncertima i to vrlo skoro.
Znajući da je Zoki fan kultnog američkog heavy metal benda Pantere, dala sam si truda i dva dana preslušavala njihove albume (da ponovim gradivo) i ako je istina da je navodno Zoki bio/je pod vokalnim utjecajem Phila Anselma, toliko mogu sada reći da je Zoki izrastao u svoju vlastitu kategoriju, jer na kraju njih dvojica vokalno uopće nisu slični, Zoki ima veći vokalni raspon nego što je Anselmo, barem u Panteri ikada pokazao, točnije raznovrsnije ga koristi - a pod time ne mislim da je Zoki bolji od Anselma, niti da Anselmo nije vanredni vokal, Zoki jednostavno ima tu vokalnu i interpretacijsku širinu koja prelazi okvire u kojim se Anselmo zadržavao.(autorica je naknadno dodala ovo objašnjenje jer očito nije bilo ispravno shvaćen njen navod, op.ur.)
No da se ostavim Pantere, Zoki je uz Peru Galića bez konkurencije naš najjači vokal u dugo vremena prije i poslije (nije bitno čega) i zapalit ću svijeću na Kamenitim vratima da se netko sjeti poslati ovaj album Bruceu Dickinsonu u onu njegovu emisiju, jer ako je Bruce pao na (odličnu) "Inspiritu" riječkih Fathera, na ovo ne može a da Zokija osobno ne nazove na telefon a la Elton John Luku Šulića (2cellos). Jer Zoki to zaslužuje.
Sam album je produciran tako i zvuči tako kako sam ja potajice očekivala i nadala se da bi mogao zvučati novi album Opće Opasnosti - Orešković i Zec su to napravili majstorski.
No sam materijal na "Strah od nepoznatog" nema još iskristaliziranu orijentaciju hoće li to biti hard rock, alternativni metal ili heavy metal, trenutno je "heavy rock", što ne znači nužno da Zoki ne zna točno na koju bi se stranu okrenuo, prije bih rekla, a to mi potvrđuju dva bonus tracka covera od Laufera i Majki da je jednostavno složio album koji je sukus onoga što je slušao i voli i to je prelio na svoj prvijenac i kada sve to zbrojiš dobiješ versatilnu kompilaciju koja naizgled možda nije toliko homogena ili izbalansirana, ali velika većina izvođača koja ima neku riječ pri kreiranju materijala ili ih sami pišu, čine na svom prvom albumu upravo to: materijal reflektira sve glazbene utjecaje koji prožimaju izvođača, samo što je razlika da neki ih imaju više i raznolike, a drugi samo jednog benda/izvođača kao idola.
I jedino u ovim slučajevima rezultat prvijenca nije jako često 5/5 jer je jednostavno to gotovo nemoguće postići, previše te nešto od materijala na nešto podsjeća, previše je usporedbi.
"Stah od nepoznatoga" je, naročito u prvom dijelu (ako gledamo cijeli album) dosta jači, a generalno sve pjesme koje su više orijentirane prema heavy metalu su snažnije i po meni bolje, iako se Zoki sjajno snalazi i u hard rocku jer na kraju krajeva "Gdje si sad?" je fenomenalna stvar baš tog žanra. A nije daleko niti "Vodi me".
Rockerski izvođači Hrvatske - imate još samo 5 mjeseci do kraja godine da nadmašite ovo.
E da, i ima nekoliko baš bolesno dobrih riffova na albumu.
Anastazija Vržina
/
