facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #
Kad? Sad!


Bookmark

Data

Released Svibanj 2018
Format Albumi
Vrsta / Alternative/Indie Rock / Alternative Pop/Rock
Dodano Ponedjeljak, 14 Siječanj 2019
Žanr Pop-Rock
Length 41:35
Broj diskova 1
Edition date Svibanj 2018
Država Hrvatska
Etiketa Aquarius Records / Spona Records
Catalog Number CD 618-18
Edition details objavljeno: 10.5.2018.; producent: Mark Mrakovčić
Tags Aquarius Records Spona Mel Camino Mark Mrakovčić

Review

Mel Camino je rock-band iz Velike Gorice. Idejni vođa, kompozitor i pjevač grupe je Zlatko Majsec. Postoje već 12 godina, ali su se postave mijenjale. Do sada su izdali četiri studijska albuma: „Kapadokija“, „Kolumbo svoje duše“, „Avion bez uzletne piste“ i sada upravo ovaj četvrti intrigantnog naslova „Kad? Sad!“
Uz Zlatka Majseca, pjevača i frontmena, trenutačnu postavu čine Tomislav Tonković i Viktor Grabar na gitarama, Vid Križanić (bas) i Zoran Smoljanović (bubnjevi).

Majsec je o pjesmama negdje rekao da u njima „odiše tematika otuđenosti, straha i slično“ te da se bavi „pomalo depresivnim, problematikama današnjeg modernog društva“.

Album sadrži 11 pjesama koje su snimane čak dugih devet mjeseci. Otvara ga „Novo vrijeme“, vjerojatno najbolja stvar na albumu, lepršava, ritmična, ali gitarom i vokalom jako me podsjeća na stari, dobar The Strokes. Tekst nije loš, naglašava prijetvornost svakodnevice („I često se smiješ, kad si bijesan/Duša ti je sir na koji se skuplja plijesan“), a refren je prilično pjevan. Izišao je kao single, spot je sitnobudžetan, ulični, veseo i zanimljiv. Ali već sljedeća „Vidova“, u uvodnom dijelu s preplitanjem gitare i basa malo podsjeća na RHCP, a dalje vokalno ponovo na Rippera. Ima pjevan refren pa ne čudi da je bila singl. U pjesmi se pripovjedač bori s nedoumicom javljanja staroj ljubavi. Glazbeno, zanimljiv je break sredinom pjesme kada Majsec pjeva samo preko basa i bubnjeva, a solo gitara s wah-wahom zvuči sasvim solidno. I ovdje možemo naći single, tj. spot snimljen u jednom stanu s bendom, ništa posebno, ali simpatično.

Iduća pjesma „Škvadra“ kreće s nekim uvodom na sintesajzeru koji podsjeća na disco-hitove ranih osamdesetih, ali vjerojatno je u funkciji teksta koji je nostalgičan i govori o razilaženju stare škvadre. I za to je snimljen opet jedan urban spot s klincem koji sluša walkman, curkama koje prolaze po ulici, dečkima na skeatboardima, malo Zrinjevca, malo neke dvorane za vježbanje, malo Trga žrtava fašizma, simpatično, ali ništa posebno.

Pjesma „Iz dana u dan“ ima interesantan politički angažiran tekst. („Iz dana u dan pokušavam zaobići taj tamni val, ali velik je to ocean…“). Gitare imaju neku svoju priču, ali je izostao neki pjevni refren. Iduća pjesma „Matoš“ ima ritma, refrena i potencijala, ali onaj dio u tekstu „Pravih se riječi, uvijek kasno sjetim“, posuđen je iz pjesme „Čuvam noć od budnih“ legendarne skopske grupe „Leb i sol“. Slijedi pjesma „Rulet“ koja glazbeno neodoljivo podsjeća na pjesmu „Plači“ Pipsa, Chipsa i Videoclipsa, a tekst opet govori o kocki, opijanju i ostalim problemima.

„Lego kockice“ vesela je pjesmica u stilu nekadašnjeg Aerodroma i vraća nas u rane osamdesete godine. Naslov upućuje na opis emotivne veze koja je kao lego-kockice. Neobično je da nakon ove vesele pjesmice slijedi jedan totalni „crnjak“ - pjesma „Crno-crni svijet“ („Svud oko mene je kaos, ja sam svoga straha taoc…“). Tekst opskuran, mračan, s neočekivanom razradom pjesme, koja se pred kraj kreće u smjeru hinjenog optimizma kroz tekst „Na-na-na-na“, a zatim ponovno zaključuje s time da „ništa ne ide po planu i da (se) samo tone u tamu“.

„Svaka oluja“ ponovno je retro-stvar, koja zvuči kao neki zaostali demo-snimak EKV-a ali s Ripperom a ne Milanom na vokalima. „Kolumbo svoje duše 2“ priča je o nestalnosti i proturječnosti pripovjedača. Srećom, u drugom dijelu pjesme, gitare su se pomalo rasplamsale te tako ubile monotoniju („Amplituda raspoloženja od euforije do poniženja“).

Završna pjesma „Terasa“ hedonistička je oda sjedenju na terasi u nekom kafiću, gdje pripovjedač gleda žene i kako kaže u tekstu: „Briga me što u državi sve ide krivo, tu je sve što mi treba: dobro društvo i pivo…. Bedovi prestaju/brige sve sada ne staju/ frustriran kad kompliciran/sretan sam jer ne razmišljam“). U završnoj skladbi opet imamo jedan vrlo zanimljiv gitaristički solo. I ova je pjesma izišla kao singl. U videu možemo vidjeti neku kombinaciju stripa i filma.

I što na kraju reći? Album ima potencijala, produkcijski i glazbeno je kvalitetan, ali kreativno je nedorađen. Možda je autor pod jakim utjecajima glazbe koju sluša i nekih vlastitih uzora, pa nije do kraja otpustio ventile svoje vlastite kreativnosti. Nekima će se album dopasti, mnoge će ostaviti ravnodušnim, a netko će možda reći: „Dobro je, dečki, samo nastavite dalje, jer znajte da očekujemo još mnoge vaše kvalitetnije uradke…“

Ivan Dukić

Hits 628
Avion bez uzletne piste « Avion bez uzletne piste Mel Camino Albumi Kronologija

Posljednje recenzirano - Jazz

Posljednje recenzirano - 42