facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #
Rolling Papers


Bookmark

Data

Released Ožujak 2011
Format Albumi
Vrsta Pop / Rap / Hip-hop
Dodano Četvrtak, 05 Svibanj 2011
Žanr Hip-Hop
Length 57:47
Broj diskova 1
Edition date 2011
Država SAD
Etiketa Atlantic, Rostrum Records
Catalog Number 7567-88272-8, 7567882728
Edition details Objava: 29. 3. 2011.; Produkcija: Stargate, Jim Jonsin, Benny Blanco, I.D. Labs, Papa Justifi, Oak, King David, Bei Maejor, Noel Fisher i Lex Luger
Tags

Review

Papir iz naslova ne ide samo rizle jer Cameron Jibril Thomaz je polimetaforičan dečko: papir iz naslova ide rizle, ugovor i sam koncept papira kao takav.  Rizle ide jer čovjek puši. Ugovor ide jer se nešto zajebavao oko ugovora s Warner Brothers pa je, zadovoljan, završio u Atlanticu. A napad na sam koncept pisanja po celulozi je zbog toga što iPhone ima aplikaciju „notes“ pa je Cameron između dimova pisao i bilješke1 tako ta je ova ploča zapravo skroz digitalno isplanirana i realizirana. 

Materijal koji je realiziran ne razumijem najbolje jer Khalifa repa o travi i pičkama (po mogućnosti tuđima), o travi i tulumima (tuđima i svojima), o travi i papirima te malo o šampanjcu. Moglo bi se i reći da je ova muška Ke$ha zamijenila žestoko sa dimom i napunila 53 minute materijala. Što nije uopće problem, ako je materijal zanimljiv, ali Wizov album nije zanimljiv.

Zašto? Zato što većinu vremena Cameron ne repa nego recitira. A recitira sranja ovakvog tipa: That's the rules, high as fuck, sloppy drunk when I'm passing through, Rollin' doobies up, ya hoe who we pass 'em to, Hit the club spend this money up, roll another one, drink, act a fool. Kad ne recitira onda pjeva refrene.

Sad, ne očekuje se tu balada o teoriji struna u 16 slogova, samo ne znam kome je ova ploča namijenjena? Trendi prepušenima s holga appom i potrebom da svaki dio života objave na mreži? Ljudima s BORED tvitovima? Trendi površnima? Onima koji gledaju Jersey Shore2

Iako se zaista ne očekuje balada o teoriji struna, dobila se je tulum ploča (dvostruka, nota bene) koja je jednolična, monotona i na kraju krajeva - dosadna. Jer 53 minute slušati o pušenju preko blago euro-dance inficiranih podloga i nije neki provod s rukama u zraku. Osim, možda ako se ne zapali? Hm.

Istina je zapravo da je Black and Yellow, kao singl, prodan u dva milijuna  tristo i četrdeset tisuća primjeraka (puta 99 centi) pa je ovaj snoop-doggoliko mršav crnac, možda monoton, ali i dobar prodavač pjesma koje odražavaju zeitgeist društva koje voli trošiti i voli se trošiti. Ostatak albuma je isto tako tulum koji i možda bolje preskočiti i nakon 2116 znakova priznati da je ispod naslova jednostavno trebalo napisati 15 ovih: Shitting papers.

Antonio Hadrović
 


1Jay-Z , recimo, ne piše ništa ni po čemu.
2Kad smo već kod te parade dopičnjaka i solarija: Vinny Guadagnino snimio je svoju verziju Black and Yellow - Black and Guido. I nije jedini. Dok su crveno i crno boje anarhije (ali i ime Marie-Henri Beyle Stendhalove knjige), crno i žuto nisu crnac i kinez na kavi već službene boje grada Pittsburgha u Saveznoj državi Pennsylvaniji. Crnu i žutu nose i svi sportski klubovi tamo pa je i svima neslužbena
himna i draga im pjesma.
Hits 552

Posljednje recenzirano - Jazz

Posljednje recenzirano - 42