A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #
Tamo doli

Bookmark

Data

Released 2013
Format Albumi
Vrsta Etno
Dodano Četvrtak, 26 Veljača 2015
Žanr World
Broj diskova 1
Edition date 2013
Država Hrvatska
Etiketa Dancing Bear
Edition details Produkcija: Hrvoje Nikšić/Kololira
Tags

Review

20 godina glazbene karijere veliko je postignuće. 20 godina glazbene karijere u Hrvatskoj ogromno je postignuće. 20 godina glazbene karijere na hrvatskoj etno sceni je... Kolosalno? Gigantsko? Epohalno postignuće? Svake godine kod pisanja izvještaja sa solinskog Ethnoambient festivala događalo mi se da nakon tri rečenice počnem koristiti pridjeve koji svakom normalnom zvuče pretjerano klišejizirano, ali to vam radi pisanje o bilo čemu sa hrvatske etno scene. Zato i recenzija najnovijeg uratka Dunje Knebl jednostavno mora biti priča o povijesti etno scene kod nas, koliko god Dunja zaslužuje recenziju koja bi govorila samo o njoj.

Kada je Mojmir Novaković na Ethnoambientu 2007. predstavljao Dunju Knebl, ispričao je kako je Dunja još godinama ranije pozvala glazbenike koji su se bavili etno glazbom na ručak i rekla „Ljudi, ako sada nećemo nešto napraviti onda nećemo nikad“. Ručak, naravno, nije bio u nikakvom restoranu nego u Dunjinoj kući, a ona je prepoznala trenutak u kojem se na maloj sceni skupilo mnogo talentiranih glazbenika s jako puno potencijala.

Najveći potencijal bio je karizmatični Mojmir Novaković s grupom Kries. Prvi album „Ivo i Mara“ u nedostatku nekih standardnih instrumenata donio je čudno funkcionalnu kombinaciju tradicionalnih instrumenata i elektronike. Drugi album „Kocijani“ bio je zrelo glazbeno djelo na kojem je škotski producent Martin Swan uspješno spojio tradicionalni dio Kriesa sa standardnom gitarom, basem i bubnjevima, a onda još na kraju obukao kilt i zasvirao violinu. Kruna sjajnih recenzija bilo je predviđanje britanskog Guardiana kako bi Mojmir trebao biti iduća velika europska zvijezda, u FRoots časopisu Kries je bio na naslovnici, a u Hrvatskoj su na koncertu mogli bez problema na skupiti 2000 ljudi.

Drugi dio priče bio je Afion. Hrpa mladih glazbenika za koje je iz današnje perspektive teško shvatiti kako su se uopće uspjeli naći u istom bendu. Demo album bio je instant uspjeh i nije trebalo puno da izdaju pr(a)vi album, za prvijenac nazvan samo „Afion“. Na nekim koncertima nastupali su prije Kriesa, ali nije im puno trebalo da skupe vlastitu vjernu publiku i da im budućnost počne izgledati potencijalno i bolja od one Kriesa. A onda...

Onda je uslijedio spori, otegnuti potop. Prvo je Afion počeo mijenjati postave da bi se na kraju potpuno raspali. Kako i zašto - ne znam, kruže neke priče o svađama unutar benda, ali koliko u njima ima istine... Možda nije ni bitno. Od originalne postave Lidija Dokuzović nastavila je uspješno sudjelovati u 854 različita glazbena projekta, Nenad je s Antenatom napravio nešto jako respektabilno, a Danijel Maoduš danas, eto, svira s Dunjom Knebl.

Raspad Kriesa bio je znatno sporiji, a pitanje je i je li se zapravo dogodio. Četiri godine pauze koje su prošle između prvog i drugog albuma djeluju kao ništa u usporedbi s gotovo šest godina koje su prošle od drugog albuma, bez trećeg na vidiku. Koncerti su postajali sve rjeđi i prije nego se Mojmir Novaković preselio u Englesku, a danas Kries možemo vidjeti jednom godišnje. Naravno, na Ethnoambientu. Kries ne bi bio Kries da uz njih ne idu velike priče, pa je o tome hoće li bend opstati ili će se raspasti HRT snimio dokumentarac naziva „50:50“, a uz Ethnoambient Kries ipak tu i tamo možete vidjeti još ponegdje. Prošle godine su primjerice imali koncert u Maleziji.

Hrvatsku etno scenu čini(o) je još niz bendova, ali nekako se glavne priče vežu uz Kries i Afion. I Dunju Knebl. Ona je bila tu prije Kriesa, prepoznala je kada je postojao potencijal za rast cijele scene, a tu je i nakon pada. Još uvijek s istim smješkom na licu koji se vidi ne samo na koncertu, nego se i čuje na studijskoj snimci novog albuma.

One 2007. godine Dunja Knebl je pred solinsku publiku hrabro izašla sama, kao već iskusan izvođač koji bez problema može odraditi vrlo dobar nastup i bez benda. S bendom njen glas još više dolazi do izražaja, a Kololiru uz Dunju tvore već spomenuti Danijel Maoduš kojeg poznajemo iz Afiona, perkusionist Martin Turšić kojeg se sjećamo kao onog fotografa koji se vrtio po koncertima Afiona i Kriesa i toliko se zaludio cijelom scenom da je i sam postao njen dio, a tu je i Hrvoje Ban na harmonici.

Priča s Afionom i Kriesom bila je potrebna jer je bez nje nemoguće staviti album „Tamo doli“ u ispravan kontekst. Ne radi se o albumu koji možete dobiti na recenziju, preslušati, donijeti neki sud o glazbenoj kvaliteti i usporediti to sa sličnim albumima iz žanra. Da budemo iskreni, „Tamo doli“ glazbeno nije na razini onog što su radili Afion i Kries. Ne zato što je loš – dapače, nego zato što je tek danas moguće shvatiti koliko su dobre bile stvari koje su se događale u prošlom desetljeću, a da toga nismo bili ni svjesni.

Najbolje se to vidi na pjesmi „Čula jesam“. Radi se o starom, prilično zanimljivom tekstu koji je obrađen od strane niza glazbenika, među kojima je i Afion. Kololirina verzija je sjajna, ali stavljajući Afionov CD u player nakon što je nekoliko godina bio na polici ne treba puno da se shvati kako je Afionova verzija jednostavno bolja. Kompleksnija, jača, dorađenija... Bolja. Ali u kontekstu cijele priče – to nije ni najmanje bitno.

„Tamo doli“ je album kojem nije ni cilj dosezanje nekih kompleksnih glazbenih vrhunaca. Opet, to ne znači ništa loše. Već i vrapci na grani znaju za fantastičan glas Dunje Knebl, Danijel Maouduš bi mogao gitaru svirati u bilo kojem „velikom“ bendu, Martin Turšić je izrastao u pravog „multitalent“ glazbenika, a Hrvoje Ban odaje dojam iskusnog harmonikaša koji itekako dobro zna što radi. Ukupno se radi o vrlo solidnom glazbenom uratku i ne sumnjam da će daljnjim radom Kololirina glazba samo postajati još bolja.

Ali vrhunska glazba nije (jedino) što je potrebno za opstajanje na sceni, i ako to itko dobro zna onda je to Dunja Knebl.

Potrebno je iskreno prijateljstvo, dobra vibra i užitak u onom što se radi. Iz albuma „Tamo doli“ jednostavno zrači takav dojam. Zadivljujuće je čuti smješak na licu dok svi skupa pjevaju stihove „Neje blago novac ni imanje/već je blago ljubav i poštenje“. Na prvi pogled i ne baš dubok tekst, ali u kontekstu cijele hrvatske etno scene dobiva svoj pravi smisao.

Nemojte misliti da su svi tekstovi na albumu takvi. Kada za tekstove uzimate stare hrvatske tradicionalne napjeve naiđete na hrpu seksualnih aluzija, ali i tekstove u kojima najnormalnije neka grana padne i ubije tri čovjeka. Ili na priču o djevojci kojoj je umrla cijela obitelj, s detaljnim opisima svake smrti. S takvim tekstovima napraviti album iz čije svake pore izlazi čista pozitiva, dodatan je bonus.

„Tamo doli“ je, na kraju, odličan glazbeni uradak kojem to nije ni cilj. Cilj je... Pa, ili ste ga shvatili iz cijelog teksta, ili ste samo vidjeli ogroman tekst i preskočili do kraja da vidite zaključak. U tom slučaju vam mogu samo poručiti da si kupite ovaj album pa zaključak donesite sami.

Marko Šolić

Hits 1400
Jelen Pase « Jelen Pase Dunja Knebl Albumi Kronologija

Posljednje predstavljeni jazz albumi

Posljednja 102

Izvještaji



freekind. nastupile u Vintage Industrial Baru


Depeche Mode emotivno i snažno u Budimpešti


Galerija fotografija: Billie Joan, Boebeck i I Love You Honey Bunny


Đubrivo + Iron Kingdom


KODO bubnjari protutnjali Lisinskim


Održano treće izdanje "Vintage Rock Sessionsa"


Rijeke pravde: Jura & Film u Tvornici


Večer u Tvornici kulture uz “The Quarantinos”


Riblja čorba u sportskoj dvorani Brežice


Ida Prester u Tvornici


CHUI u Vintage Industrialu


Dvostruko glazbeno slavlje


Taake supp. Nordjevel i Theotoxin - Crnometalni Dan očeva


Peperton Fest u Močvari najavio neke nove početke


Psytrance spektakl u Željezničaru


Ante Jeličić Quintet nastupio u Providurovoj Palači u Zadru


Večer fada u Hrvatskom domu u Splitu


Mašinko + nabod! i IDEM u Tvornici Kulture - trijumf punka


Pocket Palma i Jymenik nastupili u Tvornici Kulture


Galerija fotografija: Sjena & Zerc u Križevcima