Krivo radim

Review

Već dugo na popriličnoj udaljenosti od domaće scene, na zagrebačku rock-obitelj danas gledam kao na oronulu asfaltnu ulicu, na čijoj je jednoj strani poslovično dobro, ali već pomalo dosadno Hladno pivo, a na drugoj, sunčanijoj, ali manje zanimljivijoj, već odavno dosadnjikavo i sve manje potrebno Prljavo kazalište, dok ih s balkona samodopadno gledaju Pips Chips & Videoclips, koji kao da su sami sebe precijenili poslije odličnog albuma „Drveće i rijeke“. U sporednim, nepreglednim i polutamnim uličicama, pak, obitavaju ostali, neki eksponiraniji, neki manje, neki gotovo nepoznati. I sve se skupa čini prilično dosadno. Kiper dolaze iz manje osvijetljenih sporednih ulica, sastavljeni od glazbenika koji su već iskalili zanat u brojnim underground bendovima, dakle, već relativno vremešnijih momaka glave bistrije od klinaca koji se tek spremaju zaprašiti po zagrebačkom asfaltu.

Helti (gitara), Six (bas), Pavle (bubnjevi) i Jaga (vokal i gitara) okupili su se u Kiper preklani, poslije odrađenog pripravničkog staža u bendovima kao što su Minus Cway, Garage Monsters, Patareni, Analena, Razlog za, Paruzija i Ha-Det-Bra. Prvi studijski rad, „Krivo radim“, objavljuju kao besplatni download, čime pokazuju prilično racionalan i nepretenciozan stav prema diskografskom trenutku. „Krivo radim“ je pošten, neumoljiv rock album od trideset i pet minuta kao krojenih za vinil, taman dovoljno da garažni zvuk s izraženim punk elementima ne postane isuviše naporan. Problem je samo – bar za mene osobno – što sve skupa zvuči… pa kao nešto što sam prerastao. Ta underground žica, solidni, ali suhoparni i predvidljivi tekstovi, vokal koji se ni po čemu posebno ne ističe u moru indie-prosječnosti… sve me to naprosto više ne može prodrmati, oduševiti na način da ću reći – evo dobre, jake nove grupe koju bih mogao pratiti, evo budućnosti tuzemne rock-scene.

Ne sumnjam da Kiper imaju visoku poziciju u zagrebačkom undergroundu (iako su melodije prilično pitke, a zvuk sveukupno pristupačan), kao što još manje sumnjam u njihovu zanatsku potkovanost i fair play, ali nema na „Krivo radim“ baš ničeg posebnog što bih izdvojio i pohvalio. Da, energija ne posustaje tijekom cijelog trajanja albuma, zvuk dovoljno vijugavo varira od punkerštine do čistokrvne garaže da ne bude nigdje previše praznoga hoda, tekstovi su korektni u svom socijalnom angažmanu i emotivnosti, sve skupa zvuči kao jasan, pošten proizvod… ali, da 'prostite, tek za jedno slušanje. A relativno visoka ocjena u odnosu na sve što sam napisao ide samo zbog poštene svirke i besplatnog downloada, koji je više nego realno rješenje za bend i za tržište oko njih.

Toni Matošin