facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #
Kings And Queens

Bookmark

Data

Released Rujan 2009
Format Albumi
Vrsta Indie rock / Alternative/Indie Rock / Alternative Rap
Dodano Srijeda, 28 Rujan 2011
Žanr Pop-Rock
Length 42:43
Broj diskova 1
Edition date Rujan 2009
Država Europa
Etiketa Virgin / Dallas Records
Catalog Number 5099996796528
Edition details objavljeno: 4.9.2009.; produkcija: Jamie T i Ben Coupland; snimano: 2007. - 2009.
Tags Virgin Jamie T Ben Coupland

Review

To što je Skinner malo utihnuo, i to što su Arctic Monkeys okrenuli ploču ne znači da je nestalo mladenačke eksplozije na britanskoj sceni, koja je s rujnom dobila novog Jamie T.-a naziva Kings And Queens čiji su prvi singlovi odmah prepoznati kao nešto što će se slušati i na što će se referirati barem idućih pola godine, ako ne i duže. Da, riječ je o dobrom albumu punom trendovske fuzije stilova, ali u nekoj humanijoj, više lo-fi varijanti koju od početka do kraja ipak vode rime, dovoljno bahate, buntovne i aspurdne da bi zvučale engleski, dovoljno promišljene i introvertirane da bi se s njima poistovjetili – baš onako kako to treba biti da bi se na prvu pridobilo masu izgubljenu u potrazi za dobro pogođenim impulsima.

Cover u stilu Beasty Boysa popraćen s par uspjelih fotomontaža dobrog provoda dovoljan je vizualni uvod u zvuk albuma sastavljenog od jedanaest priča kroz koje se izmjenjuju sva moguća raspoloženja jednog nadprosječnog 23-godišnjaka iz Wimbledona, s tim da je suma sumarum ipak pozitiva, bez obzira o čemu se konkretno pričalo. I to je ono najbolje. Jednostavno je toliko pažnje uloženo u sam zvuk da je to van svih očekivanja za jednog urbanog storytellera koji niti na trenutak ne gubi kontrolu u nizu iznenadnih promjena vlastitog koncepta.

368 pravi je nastavak najboljeg od Streetsa rezanog s nekoliko duhovitih refrena i back-vokala koji od dječjeg a-a-a u drugoj pjesmi Hocus Pocus prerastaju u bijesnu četu predvođenu zaraznim hazarderskim tekstom na koji se naslanja još bolja treća Sticks 'n' Stones, a toj je definitivno suđeno neko dobro mjesto na godišnjoj listi singlova, jer osim što posjeduje nepogrešivi beat, u sebi sadrži i prava mala pjesnička remek djela. Složit ćete se valjda kako se čitavo ljeto nitko nije sjetio boljeg pripjeva od npr. Runnin' with believers, no time for fever, kao i nečega boljeg od početne konstatacije poput When there's no one left to fight boys like him don't shine so bright.

The Man's Machine usporuje stvari i naglašava čvrsti ritam kojem se bezuspješno pokušavaju suprostaviti tek neki avioni i razglasi u pozadini. Gitara kao faktor javlja se s petom pjesmom Emily's Heart u kojoj se uslijed izljeva sasvim intimnih osjećaja odjednom gubi sva ona konstruktivna agresija prvog dijela albuma. Slijedeća Chaka Demus opet vraća stvari na početak, ali u malo uglađenijem tonu s puno bezbrižnog poskakivanja i optimizma. Spider's Web rekomponira sve predstavljene elemente u novu cjelinu u kojoj gitara, vokal i ritam postaju jednako važni, dok iduća, transparentno politički angažirana Castro Dies čak ubacuje nešto apokaliptične elektronike u kojoj situacija postaje krajnje ozbiljna i zbunjujuća. A zbunjujući je još više crno-bijeli filmski uvod pjesme Earth, Wind & Fire u kojoj se izjednačuju sva hip-hop pitanja i odzvanjajući retro melodični odgovori.

I iako kroz čitav osvrt uglavnom naglašavam energiju albuma kao ono najatraktivnije, i iako na tome u pravilu baziram svaku svoju procjenu, čini se kako je Jamie T. pravi koncentrirani bijes bez kočnica uspio sačuvati skroz do desete stvari naziva British Intelligence nakon koje je ostalo samo još nešto snage za akustično fućkanje s čim zatvršava najbolja jesenska cjelina dosad. Istina, nije ni listopad, ali zato mi je vjerojatno i lakše tako nešto izjaviti. Zapravo uopće me nije briga koliki je momentalni postotak otpalog lišća – mogućnost da će se kroz par mjeseci pojaviti nešto svježije i inteligentnije od Kings And Queens, barem na jugu Otoka, otprilike je u omjeru jedan naprema triljun.

Stoga uživajte u novom Jamie T.-u uz P.S. da onom Taking Back Sunday albumu nisam dala tri zvjezdice ostavila bi ovom još mjesta za napredovanje. Ovako dobiva maksimum.

Marina Vukman

Hits 991
Panic Prevention « Panic Prevention Jamie T Albumi Kronologija Carry on the Grudge » Carry on the Grudge

Posljednje recenzirano - Jazz

Posljednje recenzirano - 42