Review
Modna i glazbena ikona kraja sedamdesetih i cijelih osamdesetih se vratila. 19 godina je poprilična period neaktivnosti, a zna se što se većinom događa s glazbenicima povratnicima koji su nekad bili veliki. Više i ne budu toliko veliki. Ne snađu se dobro u vremenu gdje se su druge vrijednosti, drugi glazbeni stilovi i drugi stavovi na cijeni. No, Grace Jones je uvijek bila u svojoj orbiti. Gotovo dvije dekade nakon, ništa se nije promijenilo.
I makar je ove godine napunila 60, Grace Jones na pozornicu izlazi samo u korzetu i tangama. Na nedavnom intervjuu se, pod utjecajem sambuke, počela upucavati novinarki, a zatim je samo otrčala niz cestu raširenih ruku dok je zavijala oponašajući sovu. Uistinu, ništa se nije promijenilo.
Stil domine koju se sluša dok govori vjerno prenosi i na ovaj album. U prvom singlu Corporate Cannibal uz žestoke gitare, proganjajuću elektroniku Grace Jones grubim, dubokim glasom govori Pleased to meet you, pleased to have you on my plate, your meat is sweet. Jezivo, ali fantastično iskustvo. U dominantnom tonu uz Trickyjeve beatove odlično funkcionira i naslovna Hurricane. Tko je taj uragan, o kojem pjeva? Ona, naravno.
Grace Jones, možda po prvi put, u svojoj karijeri, nudi svoju emocionalnu stranu, gdje postiže da onaj fetišistički nabildan glas zvuči obiteljski toplo. Pjesme William"s Blood i I"m Crying (Mother"s Tears) govore o njenom odnosu s majkom Marjorie. William"s Blood je zasigurno najbolja pjesma albuma, elektronika isprepletena sa zborom i orkestrom svoj vrhunac doživljava na kraju, egocentričnim odlomkom Amazing Grace. U tim trenucima je jasno koliko je ta baka velika i snažna.
Reggae ritam kojim se naveliko bavila u osamdesetima nije zaobišla ni na ovom albumu. Uvodna This is je zarazna, hiperritmična avantura pomalo nabacanih rima (This is a place, this is a cup, this is a story I didn"t make up). Ostale pjesme se poprilično dobro poigravaju reggae zvukovima i elektronskim nabrijavanjima (Devil In My Life), no u usporedbi s ostatkom albuma zvuče razvodnjeno. Da se pjesme Well, Well, Well i Love You To Life nađu u rukama r"n"b bezveznjača koje drmaju svjetskim glazbenim poretkom, govorili bismo i vrhuncima kvalitete. U slučaju Grace Jones uvijek se može bolje.
Grace Jones je još uvijek živa. I povija glazbeno žito puno kukolja pod sobom. I dalje svojim fantastičnim glasom i stasom prijeti da će pojesti sve ono što joj se nađe na putu. Devetnaest godina je možda bila preduga pauza. Šezdeset godina je za današnju scenu možda previše. No za onog tko želi naći Grace Jones, ona je na istom mjestu. Ista kakva je i bila 1989.
Ivan Glazer