facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #

Data

Released Travanj 2018
Format Albumi
Vrsta Indie pop / Folk-rock
Dodano Petak, 04 Svibanj 2018
Žanr Rock
Length 45:24
Broj diskova 1
Edition date Travanj 2018
Država Hrvatska / Bosna i Hercegovina
Etiketa Juda Records
Edition details Snimano: prosinca 2016. u Mostaru i studenog-prosinca 2017. u Bihaću
Tags Juda Records Jall aux yeux

Review

Još jedno svježe izdanje s bosansko-hercegovačke scene stiže nam zahvaljujući sve agilnijoj sinjskoj diskografskoj kući Juda Records. Da, iako i naziv benda i naslov albuma sugeriraju neka zapadnija nam podneblja, Jall aux yeux dolaze iz Bihaća, a transžanrovsku glazbu donosi nam sedmero članova benda od kojih zapravo samo jedan govori francuski. Štoviše, autor pjesama Jure Petrović je i profesor francuskog jezika u bihaćkom Katoličkom školskom centru pa tako i profesor u samom bendu, toliko uspješan da pjevač Sanel Jušić – bar što se tiče nas koji jezik Paula Verlainea i ne razumijemo baš najbolje – francuske stihove ispjevava gotovo kao da mu je to materinski jezik. Uz žanrovsku raznolikost, odnosno, sviračku razigranost, to je i temeljna karakteristika glazbenog iskaza Jall aux yeux.

I, što nam zapravo donose njihovi "pozdravi s dna svijeta" (ako mi priručni rječnici dobro kazuju)? Instrumentarij koji, uz uobičajene gitaru, bas i bubnjeve, sadrži i mandolinu, trubu i saksofon zamiješao nam je pravi mali koktel sa sastojcima od narodne glazbe do rocka, od jazza do punka, jednu od onih mišancija kakve nam žanrovske okvire čine uskima i nepotrebnima. Ono što je pritom bitno jest kaloričnost samog tog koktela, odnosno, sasvim dovoljno tekstura i zanimljivih ideja da debitantski album učine jednim od zanimljivijih naslova u glazbenom nam susjedstvu. Već je najavni singl, "La peste", kako se neslučajno odaziva i meni osobno jako drag roman Alberta Camusa ("Kuga"), postavio je sve parametre za recepturu na koju se odvažilo ovo bihaćko društvance, od zavodljive melodije koja može biti i francuska i bosanska te naglašene mandoline koja tu duty free osobinu podcrtava zajedno s raspoloženim puhačima, do prilično opuštenog vokala kojeg tek francuski izmiješta iz bosanske škole. Skakučući od popa do šansone pa od rocka do sevdaha pa još malo od latino ritmike sve do razine kad bi se sve skupa moglo solomonski prozvati world musicom, Jall aux yeux naizgled su s lakoćom sastavili zbirku pjesama koja će zabaviti i ako veći dio publike ne razumije ni riječi što pjevaju, osim, naravno, gostujuće dionice Johna iz M.O.R.T. u sjajnoj, žestokoj dvojezičnoj "Je te cherche – Tražim te".

Kako se ekipa sjajno može zaigrati pokazali su u "Je m'en lave les mains", koja završnom solažom kao da baš predstavlja bend u punoj raskoši. Na žalost, efekti postignuti boljim pjesmama, poput navedenih, oslabljeni su manje zanimljivim rješenjima, pa tako potencijalna bomba od pjesme "La chanson ivre" djeluje kao da negdje na pola puta bend nije znao što sve želi s njom ili od nje. Slično bi se dalo reći i za prepjev namjerno već spomenutog Verlainea, "Dansons la gigue", gdje sve već – a govorimo o sredini albuma – zvuči kao prethodno apsorbirano. Možda je problem djelomično i u Jušićevom vokalu, pa baš zato gostovanje Alme Abdagić u "Ici ou la" zvuči kao pun pogodak. Ne želim reći da je vokal ovdje inače slaba točka, ne, ali u ovako postavljenim parametrima ona početna intrigantnost brzo se troši baš na toj razini. Upravo zato je "Je te cherche", smještena na drugoj polovici albuma, s Johnovim gostujućim vokalom i nabrijanim ritmom kojeg se ne bi posramili ni najvatreniji rokerski kolege, prava pjesma na pravome mjestu.

"Salutations du fond du monde" album je, dakle, vrlo zanimljivih ideja i hrabrih izvedbi. Ono što manjka možda je više uistinu autorski snažnog materijala, pjesama koje će držati nivo kojeg su zacrtale "Je m'en lave les mains", "Je te cherche" te u većoj mjeri "La peste" ili fino istkana tapiserija "La sérénade". S obzirom na entuzijazam i zavidnu dozu hrabrosti ponuditi ovako nešto na tržištu gladnom koliko i pretrpanom glazbom sumnjivih nutritivnih vrijednosti, to su možda i najmanje tragične manjkavosti za prvijenac benda na kojeg će vrijediti baciti oko i pratiti kamo će ih njihovi putovi odvesti.

 

Toni Matošin

Hits 766

Posljednje recenzirano - Jazz

Posljednje recenzirano - 42