A | B | C | Č | Ć | D | DŽ | Đ | E | F | G | H | I | J | K | L | LJ | M | N | NJ | O | P | Q | R | S | Š | T | U | V | W | X | Y | Z | Ž | # |
1 | Funeral | 2:34 | ||||
2 | Wax Dummy | 3:09 | ||||
3 | Do The Get Down | 2:49 | ||||
4 | Betty VS The NYPD | 1:52 | ||||
5 | White Jesus | 1:39 | ||||
6 | Born Bad | 2:44 | ||||
7 | Down And Out | 2:37 | ||||
8 | Crossroad Hop | 4:01 | ||||
9 | The Ballad Of Joe Buck | 1:42 | ||||
10 | Dial Up Doll | 2:52 | ||||
11 | Bellevue Baby | 3:32 | ||||
12 | Tales Of Old New York: The Rock Box | 2:12 | ||||
13 | Cooking For Television | 2:43 |
Tri godine nakon ''Meat and Bones'', The Jon Spencer Blues Explosion objavili su svoj deseti po redu studijski album, ''Freedom Tower No Wave Dance Party 2015'', zbog kojeg jedva čekamo njihovu dolazak u zagrebačku Močvaru, 2. rujna 2015.
''Freedom Tower No Wave Dance Party 2015'' fuzija je rock'n'rolla, jazza, funka, punka i hip-hopa, uz minijaturnu primjesu bluesa, energična od prve do zadnje sekunde. Spencer se naruguje svemu, uključujući i sam blues iz imena svoga bijesnog trija. Album je svojevrstan hommage New Yorku, u kojem je Jon Spencer proveo tridesetak godina. Možemo nagađati što on osobno misli o američkoj naciji, ali je plastično opisuje svojim stihom ''This is America girl, we ain't got no class''. U trideset i četiri minute ispremiješane su dvije gitare, bubnjarske vratolomije i vrišteći vokal, koji svojom dinamikom jamče izvrstan provod uživo. Za veseli, plesni ritam albuma možda je čak i najzaslužniji bubanj Russella Simensa. Danas rijetko pronalazimo bend koji zvuči tako silovito, gotovo grčevito, ali i duhovito kao Blues Explosion.
''Freedom Tower'' započinje urlikom ''Come on fellas, we gotta pay respect'', na stvari ''Funeral'', te nam jasno daje do znanja da će ovdje biti svega osim ''respekta''. Genijalan hint, kao i već spomenuti blues u imenu benda. Iduća pjesma je ''Wax Dummy'' koja je jedina dosljedna nazivu albuma – No Wave Dance Party. ''Do Get Down'' je zadnja stvar do koje album zvuči novo, plesno i drugačije, a nakon nje dolazi do ponavljanja istih obrazaca. ''Betty vs. NYPD'' je brzi blues explosion rock'n'roll, a ''Born Bad'' je čisto veselo divljakanje rifovima. Te su dvije stvari još uvijek snažne, ali nakon ''Crossroad Hop'' i ''The Ballad of Joe Buck'' slijedi rapidan pad zadržavanja koncentracije. U osnovi, zadnja trećina albuma zvuči kao jam session, stvarna fuzija hip hopa (ali onog istinskog hip hopa 90-tih godina prošlog stoljeća) i funka. ''Dial Up Doll'' najviše podsjeća na prošle radove benda, još jedna mješavina punka, bluesa i popa, a ''Tales of Old New York'' je oda vremenu kad su momci iz benda bili ''kraljevi'' New Yorka. Iako ne po bilo čijem ukusu, ''Freedom Tower'' jedinstven je upravo zato što je doslijedan izričaju koji bend stvara već deseti put za redom, te nam od samoga početka daje do znanja da je ovaj Dance Party 2015 daleko od svoga kraja, te da ih se mora vidjeti uživo. Veselimo se koncertu u Močvari!
Vanja Premužić