facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #

Data

Released Studeni 1978
Format Albumi
Vrsta / Punk / New Wave / Punk/New Wave / British Punk / Mod Revival
Dodano Ponedjeljak, 17 Kolovoz 2015
Žanr Rock
Length 37:28
Broj diskova 1
Edition date Studeni 1978
Država UK & Europa
Etiketa Polydor
Catalog Number 537 419-2
Edition details objavljeno: 3.11.1978.; produkcija: Vic Coppersmith-Heaven i Chris Parry; snimano: 4 7. 1978 do 17 8. 1978. u studijima RAK (Gornji London) i Eden
Tags Polydor The Jam Chris Parry Vic Coppersmith-Heaven

Review

Naziv trećeg albuma britanske institucije The Jam bio je prvi u nizu gdje se bend počeo svjesno poigravati s imidžem kojeg mu je javnost prišila. ‘All Mod Cons’ bila je, prema riječima frontmana Paula Wellera, akronim od ‘All modern conveniences’. Što je najbolje, omot albuma prikazuje trojac u velikoj praznoj prostoriji, odnosno sobi.

The Jam su imali tešku zadaću krenuti dalje nakon izbacivanja prva dva albuma u razmaku od nekoliko mjeseci, od kojih ih je prvi, ‘In the City’, smjestio na mapu britanskog punk rocka odmah uz Sex Pistols, The Clash, The Damned i Buzzcocks. Nasljednik ‘This Is the Modern World’ za većinu je, pak, bio premalo punk, ali i premalo nešto drugo da bi uspio. Njihov diskograf Polydor možda nije htio forsirati treći album već naredne godine (1978.), no bend očito jest. Punk pokret je počeo odumirati, a nad bendom je visjelo pitanje hoće li završiti u ropotarnici glazbene povijesti kao još jedna grupa koja je zajahala val punka ili će se uspjeti redefinirati i potvrditi vlastiti indentitet.

Bilo je to prilično teško razdoblje za bend i zbog dva važna razloga. Prvi je bila relativno neuspješna (iako financijski lukrativna) američka turneja, na kojoj su bili predgrupa Blue Oyster Cultu. Danas je nezamislivo da bi dva toliko različita benda mogla biti zajedno na turneji, no tada se na to manje mislilo, važniji je bio novac. Na svakom koncertu bilo je nekoliko desetaka tisuća ljudi (BOC su netom prije izbacili slavnu ‘Don’t Fear the Reaper’), od kojih je značajan broj isfućkao i predmetima izgađao članove The Jama već nakon jedne ili dvije pjesme. Drugi razlog bio je navodni ‘writer’s block’ od kojeg je patio glavni autor pjesama Paul Weller, a druga dvojica, basist Bruce Foxton i bubnjar Rick Buckler, nisu bili spremni uskočiti u njegove cipele. Rezultat toga bilo je Polydorovo odbijanje 7-8 pjesama koje su zajednički uspjeli naškrabati, što se potvrdilo odličnim i za bend i za publiku.

Potkraj punk ere bilo je neizbježno okrenuti se nekim drugim utjecajima. Dakako, i na ‘All Mod Cons’ punka je itekako bilo, ali više u pop- ili art maniri. Takav zvuk, spojen sa sve kvalitetnijim tekstovima pjesama, davao je The Jamu etiketu ‘inteligentnih punkera’, a, naravno, zbog naglašenog stila odijevanja i glazbenih utjecaja koji se nisu skrivali nisu mogli pobjeći ni od etikete ‘mod rokera’.

Godine 1978. The Jam su prvo izbacili nealbumski singl ‘News of the World’ Brucea Foxtona. Uslijedio je singl s dvostrukom A-stranom ‘David Watts/A-Bomb in Wardour Street’, na kojem su odlična obrada Kinksa i čvrsta i opasna ‘A-Bomb’ odredili smjer u kojem se bend sprema krenuti. Novi album je publika krenula iščekivati s nestrpljenjem, a sigurno ju je radovalo što su obje pjesme uvrštene na ‘All Mod Cons’. Treći singl te godine, izdan par tjedana prije albuma, bio je ‘Down in the Tube Station at Midnight’, također uvršten na album.

The Jam su se u stvaranju albuma najviše oslonili na ‘opservatorski talent’ Rayja Daviesa iz The Kinks, provjerene uzore poput The Beatles i The Who, a počeli su se osjećati i utjecaji soul i R&B glazbe s druge strane Atlantika. ‘All Mod Cons’ zapravo je kolekcija malih engleskih ‘vinjeta’ o nošenju sa slavom (prve dvije pjesme na albumu), kritiziranju dijela društva koja smatra da je sve u njihovom vlasništvu (‘Mr. Clean’ i ‘Tube Station...’) te propitkivanju vlastitog mjesta u društvu koje nas okružuje (‘The Place I Love’, ‘In the Crowd’ i ‘A-Bomb...’). Weller se počeo osjećati sigurnije u vlastitoj (autorskoj) koži te je sastavio dvije balade, ‘English Rose’ i ‘Fly’, koje su po meni ipak najklimaviji dio albuma. Prethodno navedeni utjecaji najvidljiviji su na ‘Billy Hunt’ (The Kinks) i ‘It’s Too Bad’ (The Who i Beatlesi). Posebna je priča ‘Tube Station’, autorski najambicioznija i najozbiljnija stvar koju je Weller dotad napisao, pjesma čiji stihovi ježe kožu, a čija atmosfera zaokuplja pažnju u potpunosti. Iako traje manje od 5 minuta, zbog svoje kompozicije čini se dvostruko duljom. Uši zaokupljaju i psihodelijom prožeti dijelovi pjesama ‘In the Crowd’ i ‘Fly’, čime je bend najavio smjer kojim će krenuti na narednim albumima.

‘All Mod Cons’ je pop punk album bez naglašenije slabe točke, no kao da se osjeća kako je se radi još uvijek o prijelaznoj fazi i kako će grupa nastaviti glazbeno (od)rast(at)i. Ipak, njegovih se 37 minuta i 12 pjesama lako i ugodno daju slušati ‘u komadu’, čak i više puta zaredom. Kasnije su žrtvovali tu pitkost u korist najrazličitijih glazbenih eksperimenata, a stvari su se, u tom smislu, u potpunosti ‘vratile na mjesto’ tek posljednjim uratkom ‘The Gift’. Značaj ‘All Mod Cons’ prepoznali su i mnogi ugledni glazbeni mediji: Q ga je proglasio 50. najboljim britanskim albumom svih vremena, a NME ga je uvrstio na svoju listu 500 najboljih albuma ikada.

Filip Katić

Hits 908
This Is The Modern World « This Is The Modern World The Jam Albumi Kronologija Setting Sons »  Setting Sons

Posljednje recenzirano - Jazz

Posljednje recenzirano - 42