Review
"Early Takes Vol.1" soundtrack je za dokumentarni film o Georgu Harrisonu zvan "Living in the Material World". Od skromne brojke od 10 pjesama koje se nalaze na ovoj kompilaciji, 8 su demo snimke/radne verzije pjesama s Harrisonovog magnum opusa All Things Must Pass, a ostale dvije su obrade Boba Dylana (Mama You've Been on My Mind) i popularne "Let It Be Me" izvedene u originalu od Gillberta Becauda.
Prije nego što se dotaknem samih pjesama, moram se osvrnuti na samo izdanje koje preslušavam, jer ono odražava stanje glazbene industrije. Ovo kompilacija izdana od Universal Musica traje jedva 30 minuta, što je poražavajuće ako se uzmu u obzir dva čimbenika. Prvi je taj da dokumenatarac koji predstavlja traje skoro 240 minuta, i drugi je taj što uz ime ove kompilacije stoji "Vol.1", što znači da postoji još materijala koji će se izdati u Harrisonovom posthumnom antologijskom ciklusu. Lako je izvući zaključak kako je cilj ovog izdanja uzeti nešto novaca iz onako praznih novčanika. Uz sve to, informacije oko sessiona kada je snimljena većina ove kompilacije gotovo da nema, čak nisu napisani ni datumi kada je sve to snimano. Bilo bi puno ljepše vidjeti bogatije izdanje s više informacija, i najjbitnije, s više glazbe.
No, sve što je izdavač uspio uprskati, spasio je sam Harrison. Sama smisao demo snimki je dočarati atmosferu sessiona u studiju, bez dodatne produkcijske "šminke". Većina pjesama na albumu je radna verzija legendarnog albuma All Things Must Pass, koji je možda i najbolji post-beatles album jednog od Liverpoolskih čupavaca. Milina je slušati Harrisona u privatnijoj atmosferi bez megalomanije Phila Spectora i dodatnog poliranja akustičnih gitara koje osjetno prirodnije zuvče na ovom izdanju. Pjesme poput "Let It Be Me" i "Behind The Locked Door" definitivno dobivaju dimenziju više, i svakako bi ih trebalo preslušati. Ipak, pjesma "All Things Must Pass" se izdvaja kao najupečatljivija, jer slušana u ovako "ogoljenoj" verziji otrkiva dodatnu emociju i aluziju na raspad benda 1969-e godine.
Nakon preslušavanja cijele kompilacije nekoliko puta, došao sam do zaključka kako je upravo Harrison "dobri duh" Beatlesa i da je pomalo podcjenjen u odnosu na favorizirani tandem Lennon-McCartney. Kako je i sam rekao, solo karijera mu je došla poput "piš pauze" u kojoj je ispustio sve ideje koje u Beatlesima nije mogao.
Sve u svemu, ovaj album zaslužuje pozornost zbog zanimljivog pristupa glazbi Georga Harrisona te, nažalost, zbog siromašnog izdanja u kojem dolazi, koje uvelike podsjeća na Stingov "The Best of 25 Years", na kojem se našlo samo 13 pjesama. Nestrpljivo očekujem "Early Takes Vol.2" jer tko zna što se još skriva u podrumima Abbey Road studija gdje su nastajali najveći rock albumi 20-og stoljeća. Uz sve lijepo što sam doživio slušajući ovu kompilaciju, moram opet naglasiti kako nije red da jedan ovako profiliran pokojni glazbenik bude srestvo "lake zarade" ovakvim poluproizvodima.
Mislav Miličević
