Music For Men

Dva su moguća načina probijanja indie bendova na neko veće tržište. Prvi je način stvaranjem kvalitetne glazbe i čekanjem da netko drugi (ili publika ili kritičari) to primijeti. Drugi način je pojačavanjem elemenata koji se ne tiču direktno glazbe. Ovaj drugi je mnogo lakši i nije teško pogoditi da su The Gossip krenuli upravom tim putem kako bi se iščupali iz anonimnosti.

 

Adut The Gossipa za masovnu popularnost u indie krugovima se zove Beth Ditto. Velika djevojka je nakon trećeg albuma, Standing in the Way of Control uspjela stvoriti veliki bend. Pod njenom veličinom nažalost ne mislim da njenu duhovnu veličinu. Ova masovna cura bez imalo ustručavanja viškom sala miješa na koncertima te je od svojih nastupa uspjela stvoriti popriličnu atrakciju. Druga stvar kojima je razvikala svoj bend je borba za queer prava. Kreštavi glas je dosta često u ispravnoj službi glasnog promoviranja jednakosti za sve. Glazba nažalost ne prati korak s medijskim razvitkom benda.

 

Kako se ne bi dogodilo da se The Gossip počne smatrati čudom jednog albuma, angažiran je megapopularni Rick Rubin koji je izvrsno ukrasio pjesme svojim disco punk aranžmanima. Dovoljno je to bilo da se par poštenih pjesama skombinira u par poštenih hitova koji će uredno rasplesavati publiku i zadovoljiti sva komercijalna očekivanja.

 

Dimestore Diamond, Heavy Cross, Love Long Distance, Pop Goes The World te još poneke pjesme ovog albuma su izvrsni komadi mračnijeg dancea. Politička obojenost tekstova će uzrokovati određene kontroverze, no to je nešto od čeg The Gossip žive.

 

Vrlo moderni synthovi i pojava Beth Ditto će novi album The Gossipa ponovno prikazati kao određenu verziju Lady GaGe za alternativnije. I iako će jezičava Ditto sigurno koju pogrdnu uputiti i na račun Gage, mirne duše mogu reći da njih dvije i nisu toliko različite.

 

Ivan Glazer