Review
Ghostface je dogurao već do devetog solo albuma, što se čini kao veoma impozantan podatak. Svaki Wu-Tang Clan štovatelj rado pojede i solo uratke bilo koga iz klana, jer čak i ako im nedostaje neka viša doza originalnosti, zvuk je dovoljno kvalitetan da se album odvrti i po nekoliko puta. Izdavanje solo albuma od članova Wu-Tanga radi se po matrici, dakle nakon što ispucaju nekoliko samostalnih ploča, slijedi unifikacijski album cijele grupe, a svaki slijedeći takav album može biti epski, ili samo podloga za novu turneju.
Naštancao je tako Ghostface devet komada, a oni koji ga prate najčešće kažu da mu je zadnji zapravo dobar uradak Fishscale iz 2006., dok se More Fish iz iste godine doima kao kolekcija B strana sa ranije navedenog albuma. No dobro, da skratim priču – Apollo Kids je jedan fini, masni hip-hop album koji spada pod kategoriju 'repčuga' i stoji kao protuteža zadnjem Kanye Westu. Dok je Kanye ulickana hiperprodukcija, uske hlače i ispaljivanje u svemir, Ghostface Killah je beton, podzemna željeznica, Glock i aerosol. Nije to novi Ironman (1996.) ili Supreme Clientele (2000.), ali na tom je putu, dakle zvuči jebeno.
Ghostface šiba rime besprijekorno, beatovi zvuče debelo, gostova ima pregršt – samo četiri stvari na ovom solo albumu su zapravo solo stvari – i sve je upakirano u 12 pjesama kroz nekih 40-ak minuta. Od ovih skroz solo, Starkology je možda najčudnija jer ima sempliran refren Shout od Tears for Fears, što vas ostavi u pomalo WTF momentu. Osim toga, sam naslov aludira na Ghostfacea koji sipa nebuloze uz besprijekoran flow. Stvar koja ide nakon toga, In Tha Park (Feat. Black Thought) osobni je favorit, zbog sempla pravilno distorzirane gitare, beata koji savršeno prati flow i jedne od onih himničkih poruka o tome zašto volimo sirovi hip hop, bez preseravanja.
Gosti su upravo to što drži ovaj album zalijepljenim u jedan kolaž, jer već prva traka – Purified Thoughts dovodi Killah Priesta GZA-u. Nakon toga, Superstar sa Busta Ryhmesom. A gdje je Capadonna, pitate se? Pa odmah nakon toga, na trećoj traci, Black Tequila.
Čak se i Jim Jones našao na albumu, na pjesmi o jebanju i grubom tretmanu kuja, Handcufin' Them Hoes. Game je bio malo, hm, društveno odgovorniji, pa gostuje na storyteller traci Drama. Capaddoni jedno gostovanje nije dovoljno, tako da se opet pojavljuje, ovaj put sa U-Godom, na traci veoma originalnog naslova Ghetto. Za kraj, Raekwon, Method Man i Redman se druže sa Ghostfaceom na Troublemakers i time zatvaraju album na istom levelu masti kakav je i na početku.
Nema potrebe ulaziti u detaljnije analize - ako volite Wu-Tang i Ghostfacea, NARAVNO da ćete poslušati ovaj album, pa to je skoro kao obveza. Bit ćete zadovoljniji nego sa nekoliko prijašnjih njegovih albuma. Sličnom formulom kao i zadnji album Rootsa, Apollo Kids traje dovoljno dugo da vam ne dosadi, i nema nekih slabih trenutaka.
Vuk Oreb
/
