facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #
Revolution Radio

Bookmark

Data

Released Listopad 2016
Format Albumi
Vrsta Punk rock / Punk pop / Alternative/Indie Rock / Punk-Revival
Dodano Petak, 07 Listopad 2016
Žanr Punk
Length 44:29
Broj diskova 1
Edition date Listopad 2016
Država Europa
Etiketa Reprise Records
Catalog Number 555326
Edition details objavljeno: 7.10.2016.; produkcija: Green Day; snimano: 15.1.-27.7.2016. - OTIS (Oakland, California)
Tags Dancing Bear reprise Reprise Records Green Day

Review

Na svom dvanaestom albumu, Green Day je još jednom pokazao kakav punk-rock treba biti - revolucionaran, kritičan, ciničan i žestok. Prikladnog naziva Revolution Radio, politički je i društveno nabijen, tipično greenday-ovskih melodija i pun energije.

Ono u čemu je Green Day uvijek bio briljantan je bistar i inteligentan cinizam, bilo da je usmjereno ka samokritici, ili kritici društva ili politike. Na oštrouman način podbadali su što god čime da su se bavili u tom trenutku, a od 2004.godine  kada je objavljen American Idiot, to je prvenstveno društvena i politička tematika SAD-a i svijeta. Taj dobitnik Grammyja bio je revolucionarno remek djelo u obliku rock opere, a za petama mu je nešto manje tematski, ali glazbeno i tekstualno po mom mišljenju bolji 21st Century Breakdown, koji oštro napada politički i društveni sustav, vladajuću elitu, nepravdu društvenih klasa i medijsku manipulaciju masama, kao i same mase. Nakon takvog političkog angažmana, neobično je i pomalo razočaravajuće bilo čuti triologiju Uno!, Dos!, Tre!, skupinu pjesmuljaka uglavnom osobne tematike, bez žara kojim su zaradili trenutni ugled.

Srećom, ili nesrećom, Revolution Radio ponovni je poziv na revoluciju. U društvu protesta, rasnih problema, političke utrke i masovnih pucnjava, Revolution Radio punk-rockerska je kritika, s one strane društva, iz perspektive marginaliziranih - strane s kojom se Armstrong uvijek voli poistovjetiti, jer iz nje i dolazi. Tako u nježnijim pjesmama opjevava svoju mladost delikvencije, pobunjenosti i traženja smisla što je osjećaj kojim je vezan i danas, kao i život u radničkoj klasi, čega je primjer Too Dumb To Die (I was a high school atom bomb/ Going off on the weekends/ Smoking dope and mowing lawns/ And I hated all the new trends... Lost somewhere over the rainbow/ Way up high, too scared to dream/ But too dumb to die); ili recimo, oda  anarhiji betonskih ulica, prvotno nazvana Concrete Dream ali na kraju Bouncing Off The Wall (Concrete kiss – hey/ Come on and do the twist /Radio, my little exorcist, we're all getting pissed/ And everybody's bouncing off the walls).

Najbolje pjesme albuma su one najžešće, a i tekstualno najoštrije. Bang Bang prvi je singl albuma i vjerojatno najbolja pjesma. Pisana je iz perspektive ubojice u masovnoj pucnjavi, česte pojave u zadnjih nekoliko godina. Naravno, riječi su kao i uvijek genijalno omotane cinizmom (u biti je to pjesma rugalica). Armstrong je za tekst rekao da je pokušao ući u um takvog čovjeka kako bi ga napisao, što je bilo jeziv osjećaj (I wanna be a celebrity martyr/ The leading man in my own private drama/ Hoorah, the hero of the hour/ Daddy's little psycho and mommy's little soldier). Druge dvije pjesme koje čine najbolji dio albuma su naslovna Revolution Radio i Say Goodbye (Violence on the raise/ Like a bullet in the sky/ Oh Lord have mercy on my soul), o protestima i sukobima na ulicama Amerike.

Glazbeno, svakako se osjeti energija i žar s kojim su pjesme stvarane (pogotovo u usporedbi s prethodnim albumom gdje žara nije bilo), izraženi oštrim riffovima, koji bi se htjeli nazvati punkerskim. Ali Green Day je stvorio svoju vlastitu vrstu punk-rocka i takvi riffovi su njihov trademark i mogu od obična tri akorda stvoriti nešto što zvuči originalno, izražajno i prikladno za bilo koju tematiku kojom se bave. Ali kada bih išla uspoređivati kvalitetu cjelokupne pjesme s onime što oni mogu (i što je evidentno na American Idiot i 21st Century Breakdown), ovo nije njihov najbolji rad. Shvaćam na što su ciljali, a to je sirovost i iskrenost, izvornost osjećaja s kojim su krenuli i koji je zauvijek u njima. Vidi se da znaju što rade i s kojim razlogom. Nakon toliko godina karijere bilo bi glupo smatrati da su nesposobni ponoviti spektakularnost spomenuta dva albuma, međutim, taj stil mnogim fanovima nedostaje. Nedostaje grandioznost harmonija, akorada i taj „arena“ štih. Recimo, na Revolution Radio mnoge pjesme imaju vrlo jednostavne melodije, kakve smo čuli na barem 60% pjesama Green Dayja kroz diskografiju, kao što su Youngblood (napisana o supruzi Adrianne) ili Forever Now, koja je spoj nekoliko manjih pjesama, nešto slično kao Homecoming ili Jesus of Suburbia ali s manje minuta i manje kvalitete.

Kada bi se ukratko sumirao ovaj album, moglo bi se reći da je tekstualno snažan kao American Idiot i ima isti žar, s mračnom notom Insomniaca, ali uz melodioznost triologije Uno! Dos! Tre!. Teoretski, zvuči kao savršena kombinacija, ali ipak, moglo je biti i puno bolje.

Valentina Botica

Hits 992
Demolicious « Demolicious Green Day Albumi Kronologija

Posljednje recenzirano - Jazz

Posljednje recenzirano - 42