facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #

Data

Released Svibanj 2009
Format Albumi
Vrsta Alternative rock / Punk rock
Dodano Ponedjeljak, 03 Listopad 2011
Žanr Punk rock
Length 1:19:16
Broj diskova 1
Edition date 2009
Država USA
Etiketa Reprise
Tags

Review

 

Pričali su da je punk umro 1977. potpisivanjem The Clash za CBS. Pričali su da je punk umro kada su 2005. Green Day dobili Grammyja za American Idiot.
Punk je zapravo umro 1996. kada su se Sex Pistols prvi put ponovno okupili.
 
Tada Billie Joeu Armstrongu još uvijek nije bilo jasno kako su tri lika iz Berkleyja uspjeli podvaliti Dookie i pjesme o drkanju i izležavanju čitavoj crveno-bijeloj naciji.
 
Osam godina kasnije, 2004. dolazi American Idiot. U zemlji u kojoj je George W. Bush na kraju prvog mandata (i povijest je pokazala, uskoro na početku drugog) tiha većina salonski mrmlja o promjenama i sličnim stvarima o kojima se u salonima obično priča.
 
Te 2004. Green Day postaju politički bend. Četiri godine nakon raspada Rage Against The Machine Billie Joe stavio je olovku za oči, crnu košulju i crvenu kravatu i poželio prosvijetliti populaciju punk – rock operom o raspadu društva kakvog poznaju.
 
21st Century Breakdown je, uvjetno rečeno, istog koncepta s manje hitoidnim, ali tekstualno kompliciranijim materijalom koji prati dvoje mladih koji se, kao i svi mladi kojih je dvoje, a nisu članovi neke mladeži, vole.
 
Počet ćemo od dame. Ime joj je Gloria i roditelji su joj voljeli grliti drveće. Stoga je i ona idealist i potajni simpatizer Stranke zelenih.
 
Christian je, pak, mladić kojem roditelji nisu voljeli grliti ništa osim boce i mekog pakiranja Marlbora.
 
Možeš ih vidjeti na omotu koji je nacrtao TenSix, šveđanin na nekom Banksy stencil art sranju kojem zamjeraju kopiranje albuma Think Tank pokvarenog benda Blur.
 
Tako se i Jay –Zju može zamjeriti kopiranje crnog omota Black Abuma jer i Metallica ima isti takav. Ili The Clash koji su od Elvisa posudili koncept omota i stvorili London Calling – klasik ploču pankera koji su naučili svirati i otvoriti um za druge ideje osim povraćanja po pozornici i nošenja majica sa kukastim križem kao načina šokiranja tadašnjih mama i tata.
 
Današnje mame i tate malo se teže šokiraju jer puno rade za Nintendo, Wii i brendiranu odjeću da im se potomstvo ne smuca po cesti po noći i ne prebija se na mrtvo ime iz dosade. To je to post-moderno doba.
 
Billie Joe se na kraju albuma dere da ne želi živjeti u njem (American Eulogy) jer mu je dosta i ne čini mu se da Obama može čarobnim štapićem promijeniti stvar jednim 180º frontside flipom ili nekom drugom nevjerojatnom metodom.
 
Sam Billie Joe i jest Christian mada se obraća i generaciji 2013., godine u kojoj će njegov najstariji sin maturirati što je zapravo jako optimistično pošto znaš da 2012. svijet završava i da po nas dolaze ljudi-gušteri, facebook prijatelji Davida Ickea.
 
Osim što je optimističan i apokaliptičan kao u Last Of The American Girls, Billie i njegova olovka za oči su i subverzivno-prokazivački raspoloženi jer u Know Your Enemy upire prst na tišinu i apatiju kao najgore oružje protiv srednje klase. To su prije njega znali i Rage Against The Machine i Manic Street Preachers. Uglavnom predviđa usrana vremena iako se potajno nada da je ukrivu. Kao što ateist na kraju dana, u krevetu, pomisli da možda tamo negdje ipak ima nešto više.
 
Green Day, osim što prokazuju, boje se i upozoravaju na neprijatelja, vole s njim i flertovati pa su tako potpisali ugovor s engleskom tiskovinom The Sun o ekskluzivnom streamanju ovog albuma na Sunovim web stranicama. Što samo po sebi nije tragično ali, ako se u tebi probudi tvoj interni Michael Moore i uzvikne „Nije li The Sun u vlasništvu Ruperta Murdocha, gazde mrskog Fox News po kojem svi, pa i Green Day ljevičarski pljuju?!“ morat` ćeš priznati da je tvoj interni Michael Moore u pravu jer i iznad popa bude pop, a onaj tko jebe časne kad tad dođe u Crkvu; da citiram Joea Strummera kojem je Vatikan za nagradu poslao granulom umočen u Svetu vodu da riješi taj brbljavi problem.
 
Green day ipak ne bodu toliko duboko i čini mi se da za to i nemaju neke prevelike želje.
 
Ipak sve ovo treba biti prvenstveno zabava, a ovu zabavu u tri čina, najbolje što su ikad dosad snimili, producirao je Butch Vig – čovjek koji je producirao i Nevermind, a onda totalno usrao motku s Garbage.
 
Antonio Hadrović
Hits 582
American Idiot « American Idiot Green Day Albumi Kronologija ¡Uno! » ¡Uno!

Posljednje recenzirano - Jazz

Posljednje recenzirano - 42