facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #

Data

Released Listopad 2012
Format Albumi
Vrsta Hard rock / Psychedelic rock / Folk-rock
Dodano Srijeda, 29 Listopad 2014
Žanr Rock
Broj diskova 1
Edition date Listopad 2012
Država Europe
Etiketa Stranded Rekords
Catalog Number EKO 155 [LP]
Edition details Producent: Don Alsterberg
Tags

Review

Volite Black Sabbath i onaj teški, mračni zvuk metaličnog bluesa, kojim su fanovima s prijelaza sa 60-ih na 70-e Lucifer's Friend, Sir Lord Baltimore, Atomic Rooster i Blue Cheer, proizvodili žmarke na leđnoj moždini?

E njihovo nasljedstvo održao i revitalizirao je jedan mladi mladi bend iz Švedske. Graveyard je odbio izaći iz tog davnog vremena te je spojio sve najbolje od psihodeličnog stoner/doom/metal/blues rocka i dao mu moderni zvuk. Četverac iz Göteburga na misiji je oživljavanja tog prljavog zvuka u vremenu, u kojem je digitalna produkcija albuma postala standard. A ta misija im odlično polazi za rukom u analognoj tehnologiju te su ove jeseni izdali treći studijski album „Lights Out“. Graveyard nije više opskuran mali bend za ciljanu publiku, za koji se možda i smatrao, a probijanje izvan uskih žanrovskih okvira omogućio im je sjajni prošlogodišnji 'breaktrough' album 'Hisingen Blues'. Nakon izvrsnog 'all-killer, no-filler' izdanja, Graveyard je krenuo na opsežne američke i europske turneje uključujući i velike festivale, a novi najavljeni album čekao se s velikim interesom. I kakav je konačni rezultat, pitate se?
Vrlo dobar, ne i sjajan, kao teško nadmašivi prethodnik. Dečki su nastavili utabanim putem retro-rocka, no ono što razlikuje 'Lights Out' od 'Hisingen Bluesa' je upravo ono što sugerira naslov – Graveyard je ugasio svijetla i u zvuk pustio totalnu tamu.


Dok je 'HB' krasio sjajan balans žestokih riffovanja i histeričnih urlika fenomenalnog vokala Joakima Nilssona s mračnim, i atmosferičnim skladbama, 'LO' se još većim dijelom okrenuo baladičnosti, psihodeličnoj tami, nauštrb 'rokerije'. Da se razumijemo, novi album nije ni u kojem trenutku izdao Graveyardov 'fuzzovit' zvuk, ali je down-beat' zamijenio onaj 'punch', koji vas je tukao u 'Ain't Fit to Live Here' i 'Hisingen Blues'.

Razlika u ova dva albuma, koja iznova stavljam u usporedbu samo zbog malog vremenskog odmaka izdavanja, je i u samom otvaranju. 'An Industry of Murder' je vrlo dobra mid-tempo skladba, koja najbolje pokazaje u kojem će smjeru ići album. Tmurna atmosferičnost pojačana distorzijom i Nilssonovim suhim i hrapavim vokalom, u sljedećoj pjesmi 'Slow Motion Countdown', kako i naslov sugerira, pretvara se u usporeno te baladično pjevušenje, koje je vjerojatno 'najmekše' i 'najsrcedrapajuće' izdanje Graveyarda, a da pritom nije postalo otrcano.

Ipak, rokersko buđenje slijedi u sljedeće dvije pjesme 'Seven Seven', koja ipak nije reprezentativan primjerak žestine, koju Graveyard može izbaciti iz svojih gitara te 'The Suit, The Law & The Uniforms'. E to je onaj pravi Graveyard, koji, u po meni nauvjerljivoj skladbi', izbacuje onaj masni groove iz basa Rikarda Edlunda, Nillsonov bijesni urlik te rolajući riff. Poželite zagristi usnicu, zabengat glavom, napravit grimasu i izvući air-gitaru jer rock'n'roll mojo, koji isporujučuju je u najmanju ruku mamojebački. 'Hard Times Lovin' podsjeća na 'Uncomfortably Numb', no priča staje onog trenutka kad Nilssonov čisti vokal ne uspjeva uspjeti iznijeti onu energiju kao što je to učinio na prethodno spomenutoj pjesmi. Upravo se to osjeća kao mana, možda kao i promjena, po meni na lošije, jer Nilsson mora biti svjestan da njegov bogomdani osebujni vokal, često nalik Plantovom, daje svom bendu još veću žestinu. No, vjerojatno se svjesno odlučio se da će 'Lights Out' ići u jednom melankoličnijem smjeru od prethodnika, a tome svjedoči inače vrlo dobar prvi singl 'Goliath'. Unatoč sjajnom riffu i prašenju gitara, ne može se mjeriti singlom 'Hisingen Blues'. Kroz recenziju bilo je nebrojeno mnogo usporedbi, no jednostavno treba prihvatiti da 'Lights Out' ima svoju priču, različitiju od prva dva albuma, zajedno s kojima sjajno zaokružuje tercet ostvarenja, kojima se ostali bendovi u ovakvom žanrovskom opredjeljenju nisu uspjeli približiti, osim njihovih sunarodnjaka Witchcrafta. Album će se definitivno svidjeti onom djelu fanova, koji više vole melodičniju, atmosferičniju i baladičniju stranu Graveyarda. Iako sam i poklonik toga, u ovakvom 'prljavom' žanru rocka ne treba štedjeti na žestini. 

Luka Vuletić

Hits 393
Hisingen Blues « Hisingen Blues Graveyard Albumi Kronologija

Posljednje recenzirano - Jazz

Posljednje recenzirano - 42