facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #

Data

Released Veljača 2018
Format Albumi
Vrsta Indie rock / New Wave / Dance-punk
Dodano Četvrtak, 05 Travanj 2018
Žanr Pop-Rock
Length 39:48
Broj diskova 1
Edition date Veljača 2018
Država Velika Britanija
Etiketa Domino
Edition details Datum objave: 8. veljače 2018.
Tags Domino Franz Ferdinand

Review

Teško je pričati o Franz Ferdinand i njihovim usponima i padovima tijekom karijera bez da se povlači usporedba s Arctic Monkeys. Oba benda su približno istovremeno izdali svoje debi albume na oduševljenje kako publike tako i kritike, oba su talent brzo potvrdili vrlo kvalitetnim drugim albumom koji je zacementirao status velikih nada britanske glazbene scene te su oba izdali treći album koji je naznačio određenu promjenu u stilu, ali tu se njihove putanje rastaju. Dok su Alex Turner i društvo s „Humbug“ i „AM“ zavladali svjetskim top ljestvicama i došli do statusa jednog od najtraženijih bendova današnjice, Alex Kapranos (da, oba benda također imaju pjevače koji se zovu Alex) i njegovi su postupno potonuli u zaborav te vrhove popisa najvećih svjetskih festivala su zamijenili nastupima u ranijim terminima ili na manjim pozornicama.

Nije da je sve od „Tonight“ predstavljalo promašaj za promašajem, sam „Tonight“ je bio vrlo solidan album, „Right Thoughts, Right Words, Right Aciton“ zabavan pokušaj da se uhvati kemija s prva dva albuma, a „FFS“, suradnja s američkim pop rock sastavom Sparks, jedan iznimno duhovit i šarmantan, ali nažalost i kriminalno podcijenjen album. Početak kraja dao se naslutiti 2016. kad je bend napustio jedan od osnivača, gitarist i klavijaturist Nick McCarthy, ali preostala trojka iz Glasgowa odlučila je nastaviti unatoč gubitku te su nam predstavili svoje prvo samostalno izdanje u punih pet godina, „Always Ascending“. Na mjesto Nicka su uskočili Dino Bardot, prethodno gitarist manje poznatog indie rock sastava 1990s i Julian Corrie, producent elektronike poznatiji pod imenom Miaoux Miaoux, dok je produkciju preuzeo Phillipe Zdar, najpoznatiji kao producent Phoenixovog fantastičnog albuma „Wolfgang Amadeus Phoenix“ iz 2009.

Ni uz odlazak jednog tako važnog člana njihov zvuk ne gubi na svojoj specifičnosti. Čak i zanemarivši vokale Alexa Kapranosa, naslovna te posebno „Lazy Boy“ zvuče nepogrešivo Franz-Ferdinandovski. Koliko god se to može shvatiti kao pozitivna stvar, također treba reći i da album vrlo rijetko glazbeno iznenađuje. Iznimke bi tek bile lagana „The Academy Award“, pomalo kaotična „Huck And Jim“ (koja u refrenu pokazuje i Alexov talent za duhovite politički inspirirane tekstove) te odlična „Feel The Love Go“ koja unatoč iznimno predvidljivom uvodu približno na polovini eksplodira zahvaljujući sjajnoj i krajnje neočekivanoj dionici na saksofonu koja predstavlja i vrhunac samog albuma.

Ta pjesma ujedno i pokazuje Franz Ferdinand kao bend koji se ne trudi ikoga impresionirati, bend koji se bori za vrhove top ljestvica si ne bi dopustio takav eksperiment, kao ni prijespomenuti refren iz „Huck And Jim“. Škotska petorka je napravila album koji će se svidjeti fanovima, ali teško da će ikoga pretvoriti u fana niti im vratiti status koji su izgubili krajem prošlog desetljeća.

Janko Sladović

Hits 468
Tonight: Franz Ferdinand « Tonight: Franz Ferdinand Franz Ferdinand Albumi Kronologija

Posljednje recenzirano - Jazz

Posljednje recenzirano - 42